Mantre o strukturnim reformama

Modeli trojke EU-a i gospodarske zakonitosti

U emisiji U mreži prvog od 28. 12. 2018. godine, guverner Hrvatske Narodne Banke Boris Vujčić izjavio da je nakon Grčke najveća kriza realnog gospodarstva prema 2008. godini, kada je kriza počela, bila u Hrvatskoj. Podaci o padu BDP-a (bruto društvenog proizvoda) nakon 2008. godine, to i potvrđuju. Razlika je bila u tome, što je u Grčkoj kriza zahvatila i bankarski sektor. U Hrvatskoj bankarske krize nije bilo jer su banke već dovoljno  povećale svoju vlastitu glavnicu (dovoljno su bile  kapitalizirale) tako da ih prijetnja stečajem nije zahvatila.

Hrvatski BDP je kumulativno od 2008. godine potonuo za oko 12 % (grčki oko 29 %). Usporedive države srednje i istočne Europe već su tijekom 2013., 2014. i 2015. godine već postigle rast BDP-a realno u visini koja je ostvarena u 2008. godini prije početka krize. Hrvatska će s procjenom rastaBDP-a za 2018. godinu od oko 2,6 do 2, 9 %, tek  2018. godine ostvariti realno BDP po glavi stanovnika u visini nešto većoj od one koja je bila ostvarena 2008. Dakle, za oporavak na razinu prije nastanka krize trebalo je gotovo 10 godina.

U 2008. godini BDP u apsolutnoj svoti mjereno prema tržnim cijenama je iznosio 48,138 milijarde EUR-a, a zaključno s 2017. godinom je iznosio 48,989 milijarde EUR-a što je rast za 1,76 %. Istodobno je BDP po glavi stanovnika prema 2008. godini prema tekućim cijenama porastao za 5,35 %. Zaključno s 2017. godinom  Iznosio je po glavi stanovnika 11.800 EUR-a. Godine 2008 godine je iznosio 11.200 EUR-a. Realno je ostao na razini 2008. godine odnosno kakav je bio i 2008. godine  u visini od 11.500 EUR po glavi stanovnika. Tek u 2018. godini bi pri procjeni rasta  od 2,7 % trebao prestići 2008. godinu.

Drugi su brže napredovali. To je i razlog zašto je Hrvatska unatoč rastu BDP-a od 2015. godine, (šest godina je bio pad), relativno  zaostajala za usporedivim državama srednje i istočne Europe. Hrvatska je pristupila  Europskoj uniji 2013. godine. Rumunjska i Bugarska koje nas u rastu dostižu postale su članice Europske unije 2007. godine. Rumunjska je startala 2008. godine s realnim BDP-om po glavi stanovnika od 6.700,00 EUR-a da bi sa zaključno 2017. godinom ostvarila 8.300,00 EUR. Prema tromjesečnim rezultatima približava se Hrvatskoj. Ili, Mađarska 2008. godine realni BDP po glavi stanovnika kao i Hrvatska 11.500,00 EUR a 2017. godine, za koje postoje konačni podaci, 11.800. Slovačka 12.600,00 na 15.000,00 itd. Slovenija ima nešto manji rast, ali veći realni BDP po glavi stanovnika od 19.200, 00 EUR u 2008. godini na 19.400,00 u 2017. godini.   

Rast BDP-a od oko 3 % tek je dovoljan da se otplaćuju kamate na javni dug Hrvatske. Kamate se smanjuju a glavnica ostaje ista. Dug se smanjuje zbog refinanciranja postojećih zaduženja uz niže kamatne stope i dijelom iz postignutog suficita. Na taj način Hrvatska smanjuje svoje rashode u odnosu na ostvarene prihode (poduzetnici bi zaključili u takvom slučaju da povećavaju svoju operativnu dobit odnosno EBITDA maržu). Javni dug u BDP-u trenutačno je na razini 76,1 % udjela. Pitanje je kada će se početi vraćati glavnica duga. To ne će biti moguće dok se GDP ne poveća na rast 5 i više postotnih poena.

Grčki pokušaj restrukturiranja duga – neslavno propao!

Grčka je pokušavala 2015. godine, kada je tražila da se umjesto novoga kredita za spašavanje, koji je nudila trojka (MMF, Europska središnja banka, Eurogrupa) najprije njezin dug restrukturira (zamjena duga) a tada uz smanjenje poreznih stopa PDV-a i drugih poreznih prihoda, ostvari rast koji će omogućiti vraćanje kredita glavnice i kamata, koji su joj dani u više programa spašavanja. Grčka se čak svojim prijedlozima za sklapanje sporazuma o restrukturiranja obvezala da će ukoliko se njezine projekcije o rastu ne ostvare odmah pristati na storniranje toga programa i prihvaćanje predložene restrikcije (smanjenje plaća, mirovina itd),koje svojim programima određuje europska trojka. Grčka je čak imala i podršku na referendumu izglasanog pristanka da se prihvati program koji ona nudi za restrukturiranju duga (oko 61 % za vlastiti program restrukturiranje duga). O tom programu su se očitovali kao povoljnome poznati stručnjaci kao što je nobelovac Paul Krugman. Zbog krutosti koje je su pokazivale institucije MMF, Eurogrupa i Europska središnja banka, program je propao, uz domaću u početku oštru a kasnije labavu podršku Vladinih dužnosnika vlastitom razrađenom programu. Ostalo je na prvobitnom prijedlogu Eurogrupe (MMF, ESB i Euro grupe) da se s novim kreditiranjem za spašavanje od bankrota, uvedu sveopće  proračunske restrikcije pa povećanje poreznih stopa. Danas tri četiri godine nakon tih događanja, prema  dostupnim podacima, izgleda da se Grčka nije udaljila od prijetnje za bankrotom pred kojim je bila 2012. godine i dalje.

Hrvatski slučaj!

U tom kontekstu, a nastavno na konstataciju da rast hrvatskog BDP-a od oko 2,7 do 2,8 %, jedva dostatan za vraćanje dospjelih kamata, je li u Hrvatskoj moguće ostvariti rast od 5 i više posto u ovim uvjetima. Dodatno je Hrvatska u ovom trenutku opterećena nedostatkom kvalificirane radne snage i demografskim minusima, pa je teško predvidiv rast koji jamči napredak u vraćanju glavnice u kamata. Trenutačna pozicija Hrvatske prema zadnjim objavljenim dostupnim  podacima za treće tromjesečje 2018. godine kao zadnje objavljenim, vidi se iz sljedećeg grafikona:

Izvor: Eurostat

Za Hrvatsku nedostižnih 5 % rasta postigle su mnoge usporedive države u trećem tromjesečju 2018. Godina 2019. trebala bi biti po najavama Vlade godina ulaganja. To je bilo planirano i za 2016. i za 2017. godinu, ali se nije ostvarilo. EU novac koji je na raspolaganju je prema javno dostupnim podacima ugovorenih oko 6 mlrd. kuna. Također, Predsjednik Vlade najavljuje. „Uspjeli smo postići da predložena omotnica per capita bude za Hrvatsku bolja nego za ostale države članice srednje i istočne Europe.“ Vlada donosi treći program administrativnog rasterećenja koji ima za cilj povećati konkurentnost hrvatskog  gospodarstva. Zadnji izvještaj o konkurentnosti od 16. Listopada 2018. godine  Svjetskog gospodarskog foruma, od Češke, Estonije, Slovenije Slovačke, Letonije. Mađarske, Bugarske, Rumunjske, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, Hrvatsku se po vrjednovanju svrstava samo ispred Crne Gore. U svibnju 2019. godine predstoji nova procjena. Vladine mjere trebale bi se odraziti na povećanje konkurentnosti, odnosno Doing Bussines listi za 2019. godinu i dalje.

Hoće li 2019. godina, što se tiče ulaganja, ostati kao i prethodne? Imamo postignut pregovor i donesen program koje treba realizirati. Porezna reforma postigla je relativni uspjeh. Sindikalni čelnici su nas mjesecima zavaravali s pričama kako će trgovci uzeti sebi ova smanjenja PDV-a (nitko ništa ne jamči da će se smanjiti cijene i te otrcane fore) kao da smo još u razdoblju komunističkog gospodarstva potražnje (potražnja uvijek veća od ponude). Umjesto mantre o strukturnim reformama za koje  zapravo  nitko i ne zna što one znače, a na njih se stalno politički dužnosnici pozivaju, navodimo slijedeće rečenice iz kapitalnog djela „Ima li ovdje odraslih“ Janisa Varufakisa – Sandorf Zagreb 2018. str. 400, sa znakovitom porukom:  „Kada su mi pokazali svoje modele, shvatio sam zašto su to nerado učinili. Modeli su sadržavali noćnu moru svakog skrupuloznog ekonomista (misli se na model koji je nametala Eurogrupa ili trojka MMF; ESP, Komisija – napomena autora) apsurdnu pretpostavku da rast cijena na primjer onaj koji je posljedica povećanja PDV-a, nikada ne smanjuje prodaju, ili povećanje stopa proizvoda na dobit dovodi do toga da tvrtke plaćaju više poreza. Iz modela su u potpunosti izostavili elastičnost cijena – da damo toj gruboj pogrešci tehnički naziv. Koliko je znam, nijedan ekonomist nikada ne pretpostavlja da se rast cijena , koliko god velik on bio, ne će negativno odraziti na prodaju. Ili obrnuto, da pad cijena nikada ne će potaknuti prodaju. Ili da će povećanje poreza na dobit uvijek dovesti do toga da će tvrtke plaćati više poreza državi. A ipak su trojka (misli se na trojku EZ-a: MMF, ESB Komisija – opaska utora) moje Vijeće ekonomskih ministara i ugledni financijski mediji – čak i oni koji su se protivili višim poreznim stopama u Grčkoj prešutno davali za pravo upravo tom ekonomskom idiotizmu svaki put kad su branili te modele protiv mojih argumenata.“

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.