Tolušićeva slika se koristi kao potpora Srbiji za ulazak u EU
Kao da netko broji zvjezdice na američkoj zastavi dok se ona vije? Mislim da je ovo pravi uvod u sve te subverzije, manipulacije obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u Hrvatskoj. Čime u emisiji Otvoreno 20. 1. 2019. Zlatko Hasanbegović optereti tjednik Nacional (ja sam dodao ono podzemlja). U svezi „Tolušićeve slike“ koju je taj tjednik objavio „u interesu javnosti“ i uz „transparentnu zaštitu novinarskog izvora“. Kako kaže urednik Nacionala u toj emisiji. Baš je to nivo i princip rada hrvatskog podzemlja protiv Hrvata.
Ono brojenje zvjezdica na američkoj zastavi. „Hrvatski antifašisti upozoravaju Svijet da hrvatski navijači na SP-u u rukometu Njemačkoj viju ustašku zastavu“. Ustaška zastava, koja i ne postoji, kao da je olimpijska zastava. Kad tamo, na slici nekoliko mladih osoba rasteglo hrvatsku zastavu na koju su stavili veliko slovo U. Na toj zastavi ima više bijelih polja na hrvatskom grbu nego crvenih. Što je za njih ustaštvo. A da bi se to moglo vidjeti, snimiti, zastava mora mirovati i mora biti nategnuta. Prema tome, glupost je reći kako se sugerira da je to nešto spontano kao neka nostalgija. To je namještena nostalgija. To je glupost. Ali ta glupost ima akademski pečat. Kao „interes javnosti“, „transparentnost“ i ona „gledajmo u budućnost, povijest ostavimo povjesničarima“.
Tvrditi da postoji interes javnost za nešto za što javnost ne može znati prije nego što to objavi Nacional, isto je kao kad bi rekao da je Ličanin prije 500 godina na pazaru tražio krumpir za sjeme. Pa imamo transparentnost i čuvanje novinarskog izvora, kao i gledanje u budućnost bez partizana i ustaša, pa na komemoraciju u Jasenovac. A u Jasenovcu još jedna slika (ploča) kojoj se krije „novinarski izvor“. Iako joj se čuva „novinarski izvor“, HOS-ova ploča iz Jasenovca mijenja oblik i putuje. Putuje kao odsječena glava i kao relikvijar „ugrožene manjine“. Putuje kao neka nostalgija. Nakon svega, nakon ovolikog truda oko nostalgije za „ustaštvom“, slijedi pravo pitanje: Kad se toliko uložilo truda u projektu „ustaška nostalgija“ u kojem postoji tendencija da hrvatska zastava zbog laži o hrvatskoj vojsci u Drugom svjetskom ratu po zlu, bude u Svijetu poznata kao olimpijska zastava po športu; koliko se tek uložilo truda na „objekt nostalgije“ ustašama? A to nije sve.
Poslije Tuđmana, ja vidim sinkronizaciju političkih pobjednika (gubitnika) na političkim izborima u Hrvatskoj sa svakom velikom aferom u Hrvatskoj. Ustvari, u tom programu, svaka se velika afera svali na leđa HDZ-a. Na leđa hrvatske državotvorne stranke. Kao i ova zadnja afera za nabavu ratnih zrakoplova. Gdje ja vidim urotu Izraela i SAD protiv Hrvatske… Na dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti 5. 8. u Kninu, na toj svečanosti sudjeluju i dva izraelska Fantoma F-6 Barak kao saveznik Hrvatske. Time se Izrael nameće kao glavni prodavač ratnih zrakoplova Hrvatskoj. Ali oprez. Izrael nije pravi vlasnik tog zrakoplova, pa pravi vlasnik može to trgovanje zaustaviti kad hoće. Što i čini. Da bi se hrvatskui državotvorni HDZ, kao za „agresiju na BiH“ moglo optužiti da je kriminalan. Tako se Hrvatskoj lako nameće kvislinška vlast. Tako da se za vrijeme vladavine HDZ-a, Hrvatskoj namjesti nabava ratnog zrakoplova, pa se ta nabava zaustavi, onda strani plaćenici napadnu HDZ da je kriminalan. Tako oni vladaju. I kad je HDZ na vlasti.
Što je još važnije, kažu da je izraelski izaslanik u Kninu na toj svečanosti rekao kako je Izrael saveznik Hrvatske koja nije slijednik NDH. Što treba čitati kao „nije on kurvin sin“. Tako se, kad se kaže kako to nije ustaško potvrđuje laž o NDH. I tako se blokira revizija povijesti NDH. Što se kao bumerang vraća na današnju Hrvatsku. Dok se „uživa u nostalgiji za ustaštvom“. Uživaš u nečemu čega se odričeš.
Sad se vratimo na Tolušićevu sliku. Tu ću biti malo „bombastičan“. Reći ću što mislim o tome zašto se ona pojavila, i kako bih ja utvrdio njenu autentičnost. Ja kažem da se Tolušićeva slika koristi kao podrška Srbiji za njen ulazak u EU. Umjesto hrvatske blokade Srbiji za njeno priključenje EU-u zbog poglavlja 23, u Saboru je glavna tema Tolušićeva slika. Kad je ta slika koju je objavio tjednik Nacional toliko važna, ja bih na sudu pitao urednika tog tjednika Berislava Jelinića, kako je Nacional (pok. Pukanić) došao do informacije gdje se onda krio Ante Gotovina kojega je tražio UN? To bih pitao i Ivana Zvonimira Čička koji je imao svoj ured za lociranje Ante Gotovine. Pa bih pitao, opet na sudu tadašnje hrvatske ministre policije i unutarnjih poslova Šimu Lučina i Ranka Ostojića, zašto policija nije privela osobu koja u javnosti govori da zna gdje se krije osoba koju policija traži. I na kraju bih pitao ministra policije, tko je doslovce imenom i prezimenom, kod koga naručio i postavio HOS-ovu ploču u Jasenovcu.
Opet „grijeh struktura“ Josipa Bozanića. Postoje nagađanja da je netko (istom) hrvatskom nadbiskupu napisao propovijed o „grijehu struktura“ 1997., kao i ovu propovijed o Jasenovcu prije nekoliko dana. Kao da su Izrael i Vatikan u nekom konsenzusu. Kao da su zajedno u nekoj nostalgiji.
Jure Vukić, Tribanj
