Vladimir Bakarić i zemljoradničke zadruge

Nakon raskida sa Staljinom 1948. oni kopiraju sovjetsku poljoprivredu koja je pod Staljinom dovela do čuvenog Holodomora

Jugokomunistički političar Vladimir Bakarić (Velika Gorica, 8. ožujka 1912. – Zagreb, 16. siječnja 1983.)polazio je gimnazije u Ogulinu, te Zagrebu. Diplomirao na Pravnom fakultetu 1935., te doktorirao 1937. Bio predsjednik Vlade NR Hrvatske, 1950. primljen u Akademiju. Zanimljivo je i njegovo podrijetlo, te zašto je postao komunist (nije siromašan i nepismen radnik), ali nas će ovdje prvenstveno zanimati njegovi stavovi o agrarnoj reformi, ukoliko su to uopće njegovi stavovi s obzirom da izvršava Brozove naloge.

Nepoznati autor teksta koji se čuva u Središnjoj knjižnici HAZU-a ističe: "u njegovom radu "Problem otkupa", "Socijalistički front", oktobar 1949… na traženje puta za otklanjanje proturječnosti između planiranih potreba poljoprivrednih proizvoda i seljačke poljoprivredne proizvodnje, koja je još uvijek pretežno privatnoga karaktera. U svome radu "Problemi zemljišne rente u prelaznoj etapi"… pisac postavlja sebi zadatak: istražiti oblike postojanja zemljišne rente u novim uvjetima i puteve njezina iščezavanja, oslanjajući se pri tome u prvom redu na analizu odnosa u poljoprivredi u SSSR."

Ovo je kolosalno, nakon raskida sa Staljinom i Rezolucije IB-a oni kopiraju sovjetsku poljoprivredu koja je pod Staljinom dovela do čuvenog Holodomora (Gladomora) i do smrti više od 6 milijuna ljudi (pretežno seljaka)u Ukrajini i Rusiji. S jedne strane se ukrajinsko žito izvozilo u SAD u zamjenu za naprednu strojarsku tehnologiju, s druge strane se htjelo slomiti seljaka i kroz zadruge preuzeti državnu kontrolu nas hranom, te povećati broj proletera u gradovima koji će razvijati tešku industriju i crnu metalurgiju, dakle uglavnom ratnu industriju! Cijelo vrijeme postojanja SSSR-a poljoprivredno idealna područja Rusije i Ukrajine uvozila su američko žito!

Komunisti u Jugoslaviji su 1949. i 1950. potpuno ovisili o Zapadu odakle preko UNRA-e dobivaju 60-80 posto potrebne hrane, da ne govorim o oružju i kasnijim kreditima. (vidjeti ulogu Koče Popovića u približavanju Jugoslavije NATO-u, tj.Grčkoj i Turskoj!) I za to vrijeme oni uhićuje anglofile i zaslužne antifašiste poput staraca Ive Hagjije i Ive Tartaglije i zavode komunističku strahovladu! Bakarić, po prirodi oprezan, ističe da nije u mogućnosti "da stvari obuhvati u cjelini, i dade relativno cjelovitu sliku problema." Slijedi fraza da će "samo postavljanje pitanja biti ovdje dovoljno da otvori i neke (za nas) nove vidike na te probleme i dade novo polje rada i stručnjacima i praktičnim radnicima na preobražaju naše poljoprivrede. (preobražaj je više teološki ili kafkijanski pojam, op., T.T.) Navodi drug Bakarić suludi primjer kako zemljišta različite kakvoće daju različit urod npr. žita bez obzira na cijenu rada, pri čemu vlasnici plodnoga zemljišta dobivaju "ekstraprofit koji kao diferencijalna zemljišna renta ide u korist vlasnika zemlje bez ikakve njegove zasluge."

Drug teoretičar Bakarić nema pojma da ilovasta zemlja može biti dobra za luk ili voćnjak (npr. breskve) koji imaju veću cijenu od pšenice, da pješčano tlo može biti dobro za lubenice, krš za grožđe – ali ne ćemo sada ulaziti ni u rad seljaka oko gnojenja, natapanja, okopavanja niti u stočarstvo i šumarstvo. Ne ćemo ulaziti ni u slabu motiviranost zadrugara kojima normu određuju birokrati i koji su prisiljeni na udruživanje sa pijanicama i lijenčinama. Pustimo nadalje tekst (trabunjanje) šnjuhavog i podmuklog Bakarića zvanoga Svileni. (Valjda nelijep nadimak jer svileni gajtan je slao sultan kada je trebalo nekoga zadaviti.) "Uklanjanjem klase zemljoposjednika i likvidacijom funkcije profita u organiziranju proizvodnje stvaraju se uvjeti da društvo dobije produkte poljoprivredne proizvodnje jeftinije, a da to pojeftinjenje ne ide na štetu proizvođača. (?; T.T.) Isto tako stvaraju se uvjeti za nestanak apsolutne rente. Cijena se više ne će formirati prema najskupljem ponuđaču i najvišoj proizvodnoj cijeni".

Ova Bakarićeva analiza po meni (T.T.) nema veze sa Kraljevinom Jugoslavijom u kojoj je seljak pljačkan, ona ima veze sa posjedima junkera u Istočnoj Njemačkoj koji su na lošoj zemlji proizvodili žito daleko skuplje od ruskoga, ali ih je njemačka država dugo štitila (protekcionizam). "Ali u prelaznoj etapi izgradnje socijalizma sama nacionalizacija zemljišta ne mora značiti i ne mora imati za posljedicu nestajanje apsolutne rente". Bakarić kaže da treba istražiti praksu u SSSR-u gdje je diferencijalna renta ipak ostala. "Naslanjajući se na opsežnu dokumentaciju Lenjina i na postavke Marxa Bakarić ukazuje da se Lenjin programatski zalagao za nacionalizaciju zemljišta u interesu rušenja feudalizma u carskoj Rusiji i stvaranja puta prema najslobodnijim (?) i najbržim oblicima kapitalizma u poljoprivredi. Nacionalizacija je imala biti izvršena u interesu razvitka seljačke agrarne revolucije koja je po svom karakteru buržoaska". Smatra drug da je važnija od nacionalizacije socijalistička izgradnja i unutarnja snaga sela.(?) "Sam kolhozni (kolektivna gospodarstva, okrupnjavanje posjeda op., T.T.) sistem također ne ukida rentu. U njemu se nalaze pojave rentnih ostataka, apsolutna renta monopolnoga položaja kolhoza prema društvu, koji se probija u obliku njegovanja onih kultura ili grana koje su rentabilnije,jer su manje podvrgnute, ili uopće nisu podvrgnute otkupu." Drug Bakarić smatra da je kolhoz "prelazni sistem", te da neka razvijena gospodarstva mogu prijeći na višu ekonomsku razinu i bez toga prijelaznoga oblika. Također naslućuje moguću fleksibilnost prema kolhozu u nekim proizvodima koji nisu podložni organiziranom otkupu sa fiksiranom niskom cijenom, što izrijekom ne tvrdi lukavi drug Bakarić!

U tekstu se nalaze svakakva "palamuđenja" o kolhozu i seljačkoj radnoj zadruzi kao prijelaznom obliku, o tomu da nije neophodna nacionalizacija zemljišta da se uspostavi socijalistička proizvodnja, te se spominju "biseri" marksističke teoretske analize. Toga ću Vas poštedjeti, ali dajem poveznicu: Indigo digitalni repozitorij. Ne kažem da tzv. socijalistički sustav u bivšoj SFRJ nije imao i svojih uspjeha, npr. meliorizaciju Neretve, organizirani otkup preko zadruga, plasman domaće robe, kontrolu kakvoće, izgradnju prehrambenih divova poput PIK-a Sljeme, Francka, Kraša, Podravke i sl., ali taj u osnovi monopolski sustav imao je i elemente kapitalističkoga sustava uz oslanjanje na strane kredite, turizam i tržište Trećega svijeta (tzv. nesvrstani).

Teo Trostmann