Videokonferencija o zaštiti ulaganja u EU-u

Ulagači traže stabilnost, sigurnost i stabilan pravni okvir koji se ne će mijenjati desetljećima

U organizaciji Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u ponedjeljak 26. listopada održan je okrugli stol na temu Zaštita investicija u Europskoj uniji kojim je nastavljen ciklus okruglih stolova o Europskoj uniji i europskom pravu planiran u povodu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije, a koji se odnedavno održavaju kao videokonferencije. 

Kako je u uvodnoj riječi kazao predsjednik Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava HAZU-a akademik Jakša Barbić, ulagači traže stabilnost, sigurnost i stabilan pravni okvir koji se ne će mijenjati desetljećima, zbog čega se između zemalja sklapaju bilateralni sporazumi o poticanju i zaštiti investicija kojima države ulagačima jamče sigurnost njihovog kapitala. Akademik Barbić je podsjetio na presudu Suda Europske unije u slučaju tužbe nizozemskog osiguravajućeg društva Achmea protiv Slovačke iz ožujka 2018. kada je presudio da su bilateralni sporazumi o zaštiti ulaganja između zemalja članica EU-a, koji predviđaju arbitražu kao način rješavanja sporova između članica, protivni ugovorima EU-a.

Prema riječima akademika Barbića, ova je odluka važna prekretnica za cjelovitu reformu pravnog okvira za strana ulaganja u Europskoj uniji. „Kad se govori o pravnom uređenju izravnih stranih ulaganja u države članice Unije i to ulaganjima između država članica Unije i iz trećih država u države članice, naročito o sporazumima o zaštiti stranih ulaganja treba razlikovati razdoblje do donošenja spomenute odluke Suda i nakon nje“, rekao je akademik Barbić.

Prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kazao je da danas u svijetu postoji 2341 bilateralni sporazum o zaštiti ulaganja, od toga 194 dvostranih ugovora između članica EU-a. Nedostaci pravnog uređenja potakli su Europsku komisiju da predloži cjelovitu reformu stranih ulaganja u Europskoj uniji. Odluka Suda u predmetu Achmea i Deklaracija zemalja članica Unije od 19. siječnja 2019. daju do znanja da klauzule u bilateralnim sporazumima za zaštitu investitora iz zemalja članica o načinu rješavanja sporova arbitražom smatraju nisu u skladu s europskim pravom pa se ide za time da se još ove godine potpiše sporazum o raskidu svih takvih ugovora između država članica Unije. Investitori nisu s time zadovoljni zbog toga što se time uskraćuje postojeća  procesnopravna i materijalnopravna zaštita. Taj bi ugovor trebao urediti i način rješavanja sporova, ali je pitanje provedivosti tih odredbi u praksi i kako će to utjecati na arbitražne postupke u tijeku. U vezi s time je i pitanje  primjenjivosti Ugovora o energetskoj povelji na sporove koji se vode unutar Europske unije. Iako se u arbitražnoj praksi taj ugovor primjenjuje i na ugovore između država članica Unije, Sud Europske unije o tome još nije imao prigodu odlučivati. Odluka u predmetu Achmea upućuje na to da bi stajalište Suda moglo biti kao i u pogledu bilateralnih ugovora o zaštiti stranih ulaganja sklopljenih između država članica. Ako bi bilo tako, to bi s obzirom na brojnost sporova imalo značajne  posljedice  za međunarodno investicijsko pravo. Osjetile bi se i u energetskoj politici Europske unije, posebice onoj u odnosu na obnovljive izvore, jer brojni investitori a još više države kod promjena svojih politika prema obnovljivim izvorima  moraju to uzeti u obzir.

Na videokonferenciji su govorili i Jadranka Osrečak iz Građansko-upravnog odjela DORH-a te voditelj tog odjela Jozo Jurčević. Za Hrvatsku je ovo pitanje posebno bitno jer, osim velikog spora MOL protiv Hrvatske, još je nekoliko manjih koji se tiču investitora u energetiku. Također, pitanje je bitno i u odnosu na promjene koje se događaju o odnosu na poticaje i općenito uređenje obnovljivih izvora.

Marijan Lipovac