Red laži, red apsurda

Plenkoviću »Čega bi se pametan stidio, time se budala hvali!«

Pokušat ću pokazati koliko ima apsurdnosti, i natruhe svjesnih laži u izjavama članova Vlade, ali u najvećoj mjeri onih koje izlaze iz usta Andreja Plenkovića, da su on i „njegove“ Vlade učinile za Hrvatsku više nego ijedna hrvatska Vlada do sada.

Valja početi od učestale apsurdne tvrdnje da Hrvatska članstvom u EU-u izgubila ništa od svoje suverenosti, suverenosti radi čega su i prekinute sve državnopravne veze sa Jugoslavijom, budući da je Hrvatska potpisivanjem pristupnog  ugovora automatski, što našoj javnosti NIKADA nije rečeno, prihvatila i tzv. Lisabonski ugovor, koji definira područja nadležnosti EU-a i država EU-a. A po tom ugovoru od 23 područja nadležnosti EU ima isključivu nadležnost u 5 područja (carine, pravila tržišnog natjecanja, trgovinska politika, monetarna politika i očuvanje morskih bioloških resursa), u 11 područja su podijeljene nadležnosti, ali države smiju djelovati samo ako za to da suglasnost EU-a, a u 7 područja su države članice one koje vode riječ, ali samo uz korfinaciju i potporu EU-a. Za ilustraciju te „suverenosti“ valja reći da su to područja kao npr. turizam, kultura ili civilna zaštita. Nije onda čudno da pri obrazlaganju bilo kakvog bitnog zakonskog prijedloga se ne odbijaju svi amandmani, uz obrazloženje da je prijedlog zakona sukladan direktivama iz EU-a. Praktično Hrvatska je izgubila državni suverenitet, Franjo uđman bi vjerojatno rekao da je 'prodala dušu za Judine škude'!

Valja ukazati i na apsurdnost  Plenkovićevih tvrdnji da je učinio za Hrvatsku i hrvatske građane toliko kao ni jedna Vlada do sada. Apsurdno takvo što reći kada je Hrvatska država na dnu lista EU-ovih država po uspješnosti mjereno po BDP-u, po uspješnosti u borbi protiv korupcije, po funkcioniranju pravne države, po gospodarskim bilancama izvoz/uvoz i po upropaštenoj poljoprivredi, i po stopi rizika od siromaštva, ali da prednjačimo među državama EU-a u iseljavanju iz države, i u nedostatku onih investicija koje bi otvarale nova radna mjesta.

Apsurdno je govoriti o bilo kakvim 'postignućima' kada je iz titoističke Jugoslavije otišlo iz Hrvatske, bilo legalno, bilo ilegalno, preko pola milijuna Hrvata, a za vrijeme novog iseljeničkog vala iz ove nove Hrvatske se iselilo 400.000 Hrvata, pri čemu je stopa iseljavanja iz ove Plenkovićeve Hrvataske oko 40.000 do 50.000 Hrvata godišnje.

Apsurdna je samohvala Plenkovićeva o svojim „postignućima“ kada je prema podacima DZS-a  Hrvatska među osam zemalja EU-a po stopi rizika od siromaštva, pri čemu oko 20 % stanovništva živi na rubu siromaštva, a daljnjih oko 17,5 % živi ispod granice dohotka koja definira siromaštvo, a taj se negativni trend sve više povećava. Ne valja tvrditi da je Plenković za to kriv, ali je činjenica da je hvalisanje sa „postignućima“ čista demagoška floskula, dimna zavjesa i zavaravanja građana, budući da se niti jedan pokazatelj stanja u gospodarstvu i društvenim odnosima nije poboljšao u odnosu na one od prije više desetak godina. Dapače BDP godinama stagnira na vrijednosti među onim najmanjima među državama EU-a, a izvjesni porast BDP po stanovniku gotovo je isključivo rezultat smanjenja broja stanovnika uslijed iseljavanja iz Hrvatske, pojava korupcija je postala gotovo vladajuća paradigma u hrvatskom društvu uz prešutno odobravanje svih dosadanjih hrvatskih Vlada, posebno Vlade Andreja Plenkovića, iz kojih je u onom prvom mandatu moralo otići gotovo polovica ministara radi presumpcije njihove korumpiranosti, a Hrvatska je postala zemlja EU-a kojoj građani najmanje vjeruju institucijama države, a posebno instituciji pravosuđa i državne uprave.

Apsurdno je samohvalisanje Plenkovića o svojim „velikim postignućima“ u održavanju stabilnosti vlasti u Hrvatskoj, kada se ta vlast u Saboru oslanja na već općepoznatu „trgovačku“ koaliciju sa HNS-om, SDSS-om, HSLS-om, manjincima i 'prebjezima' tipa Sauche, i kada Hrvatska pod njegovom „vlašću“ nije riješila niti jedan šroblem koji je imala sa susjedima, od podataka o nestalim Hrvatima u Domovinskom ratu, do problema u svezi graničnih sporova, a od obećanja da se INA vrati u hrvatsko vlasništvo Plenković nije ostvario ništa.

Apsurdno je samohvalisanje Plenkovića o svojim „postignućima“, kada je stopa odlaska Hrvata iz zemlje veća od stope odlaska za vrijeme omražene Juge. Odlaze li ljudi iz ove Hrvatske jer im je u njoj lijepo i dobro? To je malo vjerojatno, pogotovu kada ankete pokazuju da glavni razlozi odlaska nisu male plaće, već nedostatak bilo kakvih pristojnih radnih mjesta, korupcije i podmićivanja, bez čega se gotovo nijedno pravo u Hrvatskoj ne može normalno ostvariti, te rastuće nejednakost između onih koji bez poštenog rada dolaze do iznadprosječno dobre egzistencije, i onih koji predanim i poštenim radom jedva mogu sastaviti kraj s krajem, te odlaze radi toga jer je Hrvatska  među onim zemljama u kojima je nejednakost pred zakonom izrazito zastupljeno. Radi svih navedenih apsurdnosti, nekako se spontano nameće istinitost jedne poznate narodne izreke, koja glasi: »Čega bi se pametan stidio, time se budala hvali!«, što je karakteristično i za trenutačnu hrvatsku političku zbiljnost!

Laslo Torma, dipl. ing. el.