Vukovarskim herojima

Uz grobnice ljudi skrušeno mole

Utihnula je priroda i usnula Vuka,

Tek s neba mjesec Mitnicu obasjava,

Prolamaju se uzdisaji iz noćnog muka

I bolni žubori tužnog Dunava.

Na Ovčari plamti bezbroj lampiona,

A uz grobnice se ljudi skrušeno mole

I dok na Sajmištu odjekuju zvona,

Vučedol plače. Uspomene ga bole.

Gradske ulice cvile i u prozoru stoje,

Cijeli Vukovar drhti, prepun je žalosti,

Pa dok oplakuje legendarne heroje,

Sa suzama zalijeva njihove kosti.

Kosti su razasute skoro na svakoj njivi,

Livadi, stazi, jarku i svakome žbunu,

Posijane su širom da Lijepa naša živi,

U miru, slobodi, uz državnu krunu.

Boli me rastaču i cijelog žalost prožima,

Stoga sam kleknuo ispred spomenika,

Uz bolne uzdisaje kličem: Slava herojima!

Neka ih anđeli miluju u luci besmrtnika!

Paul Jelović