Po Erdutskom sporazumu petogodišnji moratorij od 1998.-2003. Traje i danas. Dokle?
Srbi u Hrvatskoj nikada nisu imali status konstitutivnog naroda, niti su na takav status imali pravo prema međunarodnom pravu, a i da jesu Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda, kao građani i državljani Republike Hrvatske bili su dužni poštivati legitimno i legalno donesenu odluku o promjeni hrvatskog Ustava iz 1990. godine, jer je taj Ustav donesen demokratski, dvotrećinskom većinom zastupnika hrvatskog Sabora, točno po proceduri propisanoj ranijim hrvatskim Ustavom i Ustavom SFRJ, što nitko u tadašnjoj SFRJ, pa ni Ustavni sud SFRJ nije osporio. Dok je oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i nepriznavanje legalno i legitimno izabranih hrvatskog Sabora i Vlade i drugih tijela javne vlasti u Hrvatskoj bio zločin.
Međutim kako Srbija ipak ne odustaju od svoje mitološke velikosrpske ideologije, u Hrvatskoj je trebalo na sve moguće načine srpsku nacionalnu manjinu iskoristiti za velikosrpske ciljeve!
Institucije srpske zajednice, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO)
Umjesto konstitutivnosti koja bi značila federalizaciju, ubrzo se nalazilo druge varijante po kojima su se organizirali Srbi samo da bi neprestano Hrvatsku držali u stanju napetosti i prijetnje! Kada im nije prošla podvala sa konstitutivnosti, pronalazili su se drugi modaliteti udruživanja za prodor u hrvatski javni život i obnašanje vlasti. Institucije srpske zajednice, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”, stoji u izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj, a koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače 2018. godine u Zagrebu.
Srpsko Zajedničko vijeće općina postoji već godinama. Točnije, još od 1995. godine. Imaju svog predsjednika, predsjedništvo, Statut te se dijelom financiraju iz proračuna vlade. Primjerice, za 2018. godinu iz proračuna vlade osigurano je 1,8 milijuna kuna za rad ZVO-a, dok im je ukupan prihod 4,8 milijuna kuna. ZVO formiran kao udruga građana djeluje na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a središte joj je u Vukovaru. Cilj udruge je ostvarivanje ljudskih, građanskih i etničkih prava pripadnika srpske nacionalne manjine. Isto tako, sve podsjeća na 2010. godinu kada je Vesna Pusić u posljednji trenutak spriječila izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ona je tada osigurala da se ne provuče odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.
Srpsko narodno vijeće sada traži da ZVO ne bude registriran samo kao udruga građana, jer to formalno nije, nego da bude upisan u zakon i to kao javna institucija prema uzoru na Crveni križ ili HGSS i slične.
Svoj zahtjev temelje na nizu dokumenata od kojih je najznačajniji onaj iz listopada 1998. godine, a riječ je odluci vlade o formiranju Zajedničkog vijeća općina. Odluku potpisuje tadašnji šef vlade Zlatko Mateša i to temeljem dovršenja mirne reintegracije odnosno Sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Drugim riječima, to bi značilo formiranje zasebne teritorijalne jedinice po jednonacionalnom ključu. Srpska nacionalna manjina nije do kraja provela sve točke Erdutskog sporazuma iako je trebala već odavno; Vojislav Stanimirović izjavio za Večernje novosti 13. lipnja 2013. godine: “Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!”
Kao što je poznato, nakon mirne reintegracije Istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema „A-modelu” na srpskom jeziku i pismu. Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998.-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao.
Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27.1.točka 1, da su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.:U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014. Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez saznanja bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne. Ako je škola odgojno-obrazovna ustanova, onda nije samo bitno znanje koje se prenosi učenicima, već i oblikovanje učenika da budu lojalni građani Republike Hrvatske, da poštuju njeno znamenje zastavu, himnu i grb, što je u školskom sustavu srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji zakazalo.
Eto ponavljaju se aktualni zahtjevi manjina za ministarskim mjestima u Vladi. Samo što tada nije uspjelo ZVO da postane posebna teritorijalna jedinica, što bi značilo federalizaciju Hrvatske što je protivno Ustavu RH. Tadašnja Vlada pokazala je spremnost u rješavanju gospodarskih i socijalnih problema građana srpske nacionalnosti, ali ne i za davanje manjinske samouprave. Hrvatska je podijeljena na županije, gradove i općine i nema mjesta za stvaranje nekih novih teritorijalnih jedinica. Ne može se više tolerirati da se pod svakakvim izlikama izruguju i ponižavaju simboli hrvatske državotvornosti i hrvatski narod i to još financirani iz hrvatskog državnog proračuna, kao što to neprestano čine Novosti SNV-a.
Tako je i taj pokušaj SNV-a i ZVO propao!
Manjinska prava
Po popisu stanovništva 2011, godine Hrvata ima 90,42 %, a Srba 4,36 % ili u brojkama Hrvata 3.874.321, a Srba 186.633 ! Postoji li igdje u svijetu da u Vladu ulazi predstavnik naroda koji ima 4,36% i koji odlučuje o 90,42 % stanovnika Hrvatske? Nema nigdje u cijelom svijetu! Nema nigdje ni da dobije mjesto potpredsjednika Vlade za društvenu djelatnost i ljudska prava!
Bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor na twitteru, upozorava da takva funkcija nije posve nevažna. ‘Potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta’, napisala je Jadranka Kosor na twitteru. Iako su neki odmah postavljali pitanje kakve realno ovlasti ima potpredsjednik Vlade nad tim ministrima, Kosor je pojasnila: ‘Zato što vodi koordinaciju na kojoj moraju biti i ministri. Bez njegovog odobrenja zakon npr. ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.’
Postavlja se pitanje baš ljudskih prava;
– Zašto manjine nisu ravnopravne sa Hrvatima?
– Zašto njihov glas vrijedi više nego moj?
– Zar oni imaju neke druge potrebe, po čemu se razlikuju od domicilnog hrvatskog naroda?
– Zar nismo svi isti pred zakonom?
– Zar nije jedino pravedno glasanje po sistemu jedan čovjek, jedan glas?
Sve je to navedeno u Ustavu RH, ali onda je izglasan Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, koji sve te ustavne članke poništava??? Ustav RH
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija. I ne samo da je članak 15. Ustava RH nepotreban, već je i diskriminirajući, što je ustvrdila i Venecijanska komisija. Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.
Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas. I tako po nakaradnom Izbornom Zakonu i još nakaradnijem Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, koji nije uopće potreban, Srbi ulaze u Vladu na funkciju u kojoj će moći stopirati svaki Zakon koji nije po njihovoj ideologiji. A njihova se ideologija jasno vidi iz SDSS-ovih Novosti i iz istupa Milorada Pupovca; to je jugokomunističko-partizanska ideologija, koja je Rezolucijom EU Parlamenta proglašena istim zlom kao i fašizam i nacizam. Po toj ideologiji Milorad Pupovac vrijeđa i ponižava Hrvate u našem hrvatskom Saboru! Bi li na taj način jedan Hrvat u Srpskoj Skupštini mogao govoriti? Ne bi!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više