Muslimansko-bošnjačka okupacija zemlje na turski način
Jednonacionalna, muslimansko-bošnjačka, centralističko unitaristička, diktatura, koja, poput svih povijesnih diktatura, vrlo agresivno osvaja bosanskohercegovačku zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, svakim je danom agresivnija, ubojitija, brutalnija i nemilosrdnija prema drugim i drugačijim. Prema nemuslimanima i nebošnjacima, napose prema Hrvatima i Srbima. Sve, osim onih koje dolaze iz islamskih radikalnih zemalja čiji radikalizam svijet osuđuje, a on i dalje ruši i ubija europskim gradovima, ideje europskih vrijednosti, prijedloge, mišljenja i sugestije, viđenja neke nove, slobodne, demokratske tronacionalne beha zajednice, bošnjački unitaristi i centralisti dočekuju na isilovsku mačetu, istu onu kojom islamski teroristi odsijecaju glave kršćanima diljem Europe i ostatka kršćanskog svijeta. U islamskim zemljama kršćana više i nema.
Nigdje na bilo kojem dijelu Kugle zemaljske, među bilo kojim i kakvim narodima, kulturama, vjerama, i svjetovima dijalog i kultura dijaloga nisu izgurati, potisnuti iz života kao u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, kultura drugog i drugačijeg mišljenja i govora u Bosni i Hercegovini je sramotan čin. Za Bošnjake izdajnički. Takav način (ne)komuniciranja tolikih razlika učinilo je beha zajednicu trajno zapaljivim prostorom, kojeg bi ratni plamen mogao zauvijek progutati. Nažalost, svakim se danom vatra povećava bošnjačkim dolijevanjem unitarističko centralističkim uljem. Osiljenost im je velika, osjećaj pobjednika, s kojim ih nagradio Haaški sud i proširili Visoki predstavnici, vodi ih u nekontrolirane, no i vrlo opasne poteze, zbog kojih je sve manje Bosne i Hercegovine, a sve više 81. pokrajine Osmanskog carstva i Irana.
Nebošnjacima se, jednako kao i prije vjerskog beha sukoba kao i u vrijeme rata, i danas lijepe različite etikete, izmišljaju optužbe, i sve se čini da zamrze svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. No, varaju se u tim namjerama, i što su oni agresivniji i isključiviji prema kršćanima, Bosna i Hercegovina je sve draža i sve svetija i Srbima i Hrvatima, i Ostalima. Ne prestaju sa ponižavanjima, obespraljivanjima, marginaliziranjima i nepriznavanjima bilo čega hrvatskog, napose nepriznavanja njihovih prava, njihove slobode, jednakosti i ravnopravnosti. Ono u čemu su svaki dan agresivniji i pobjednički osiljeniji, uz pomoć Visokih predstavnika i u bagatelu samoprodanih birokrata Haaškog suda, je žestoki udar na konstitutivnost i suverenost hrvatskog naroda. A baš taj hrvatski narod je danas najobespravljeniji i najprognaniji europski narod. Dotjeran u vrlo nezavidan položaj, u koji su ga silom ugurali, i nedodirljivom svemoći drže daytonisti, haagisti i suvremeni sultani okićeni titulama visokih nepravednika, zlostavljača, progonitelja, i tenkista koji legalno pljačkaju hrvatske banke, smijenjuju legalne predstavnike Hrvata. Zbog te tako snažne pomoći Visokih predstavnika i haaških birokrata Bošnjaci više ne priznaju slobodno i legalno izabrane hrvatske predstavnike. Oni im biraju svoje ljude da ih predstavljaju i u Bosni i Hercegovini i svijetu. Najbolji dokaz svjetske pristranosti na bošnjačkoj strani.
U takvom odnosu političkih silnica Bošnjaci tvrde da "Milorad Dodik, kao predsjednik SNSD-a, Dragan Čović kao predsjednik HDZ-a i HNS-a, ni po jednoj osnovi ne predstavljaju narode (misli se na Srbe i Hrvate) u Bosni i Hercegovini, pa tako ne mogu davati izjave u ime naroda". No, zato izjave u ime hrvatskog naroda može davati vojnik muslimanske armije koji je u vjerskom beha ratu pucao po Hrvatima, izgonio ih iz kuća, domova i teritorija, a danas u daytonskom (ne)miru granatira po njihovoj konstitutivnost, što je ravno pucanju iz puške kojom se koristio u njihovom istrjebljenju i etničkom čišćenju. Dodik i Čović po bošnjačkoj definiciji predstavljanja beha naroda "su predsjednici svojih političkih stranaka i samo u tom svojstvu mogu se predstavljati u bh i međunarodnoj javnosti. Funkcije i pozicije koje obnašaju u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo kojem od entiteta ili Brčko distriktu, a koje su Ustavom i zakonima propisane da se popunjavaju iz reda svakog od naroda (ili ostalih), nemaju pravo zloupotrebljavati na način da se predstavljaju „predstavnicima“ naroda. To nisu ni po Ustavu BIH niti po jednom zakonu naše države".
„Naše države“, kažu bošnjački lideri, što znači da je Bosna i Hercegovina čisti muslimansko-bošnjački entitet, bez drugih naroda, bez drugih vjera, kultura i svjetova. Nije li to muslimansko-bošnjačka okupacija zemlje na turski način iz vremena vladavine, „kadija te tuži kadija ti sudi“. Živio Dayton, živio Haaški tribunal, živjeli Visoki predstavnici, živjeli bošnjački nacionalisti, ubojice kršćana i kršćanstva na europskoj periferiji, ubojice Bosne i Hercegovine. Izbor naroda po muslimansko-bošnjačkoj definiciji slobodnih izbora legalni bošnjački lideri zagovornici unitarno centralističke, vjerski i etnički čiste muslimansko bošnjačke BiH su također predstavnici političkih partija, ali kao privilegirani i izabrani oni predstavljaju ne samo svoj bošnjački već i druge beha narode. Takvima se predstavljaju u svijetu, kao što se predstavljao i ratni zločinac Alija Izetbegović predsjednikom svih naroda Bosne i Hercegovine, iako je bio samo i jedino muslimanski izbor.
Ako nisu predstavnici naroda u Bosni i Hercegovini legalno i slobodno izabrani predsjednici najjačih političkih nacionalnih stranaka, pa tko onda predstavlja te narode. Čemu slobodni izbori, čemu nacionalne stranke, čemu suverenost i konstitutivnost naroda, kao glavnog temelja održivosti heterogene i slojevite beha zajednice. Čelnik muslimanske partije SDA, u kontinuitetu vladavine oca i sina Izetbegovića, oni su predstavnici Muslimana a zatim Bošnjaka, i samo oni su legalni i legitimni. To govori o bošnjačkoj diktaturi koju uvode u beha društvo kroz jednonacionalnu muslimansku ideologiju građanizam.
Za Bošnjake predstavnik hrvatskog naroda je samo onaj kojeg im oni izaberu, pa bio on i vojnik muslimanske armije koji je pucao po Hrvatima. Takav izbor, Komšić, legalni je i legitimni predstavnik Hrvata, govore i priznaju ga Bošnjaci. U takvoj politici bošnjačke dominacije i hrvatske marginalizacije mnogi Bošnjaci „prelaze“ u Hrvate, i izjašnjavaju se Hrvatima kako bi zauzeli hrvatska mjesta u svim institucijama vlasti. Ti politički konvertiti najodanija je, i najratobornija bošnjačka vojska što potvrđuje i vojnik Komšić. Kako vojnik vlada poznato je iz prošlosti kada su na političkoj svjetskoj sceni vladale najbrutalnije ideologije, iza kojih su ostajali milijuni ljudskih žrtava. Bosnu i Hercegovinu u istu takvu ideologiju, možda čak i opasniju uvodi vojnik vjerske armije Komšić u suradnji i snažnu potporu, jednaki sebi, bošnjačkih nacionalista. A ti bošnjačko-muslimanski nacionalisti, „građani“ nalaze se u svim institucijama i asocijacijama beha društva i koordinirano jurišaju na svaki nebošnjački spomen demokratsko federalnog ili konfederalnog uređenja bošnjačko hrvatsko srpske beha zajednice.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više