Bješe srca meka
Ima jedna stara teka,
Prepoznam ju izdaleka:
Požutjeli listovi i slova
Pa se više ne mogu
Pisati ni nova.
Nestalo i imena
Pjesama je mojih,
Kojima sud krimena
Budućnosti krojih.
Moja stara teka
Bješe srca meka
I primaše u se
Sve što desi tu se.
O, da mi je, da mi je
Bilo mislit ranije
Da što u nju uđe
Mogu čak i tuđe
Oči vidjeti
Pa se kada-tada
Autor može stidjeti,
A može i raniti
Ne bude li znao
Istinu obraniti.
Da se čudo desi
I ne budeš više
Sve što bio jesi,
Moja stara teka,
Srca odveć meka,
Tajnu će otkrivati
Na jeziku svome:
Hrvatskome.
Tako će se doznati
Istinu prepoznati,
Stihom pjesme stare
Ukrasiti svete
Hrvatske oltare.
Neka i Bog vidi
Da se Hrvat vjere
Nikada ne stidi!
