Sve su činili da nikada ne bude hrvatske države

Besmislica je Tuđmanov HDZ optuživati za nacionalizam i ekstremizam

 

 

U podlistku katoličkoga časopisa "MI", br. 7(72), 9/98. razgovor s pokojnim predsjednikom otkriva dosta o položaju Hrvatske, ali nam omogućuje da sa distance pratimo Tuđmanovo rezoniranje i promislimo o teškoćama koje je Hrvatska prebrodila (http://www.tudjman.hr/intervju-za-list-mi-1998-godine). Nastojat ću da komentara bude što manje i da tumačenje činjenica prepustim čitateljima. Razgovor s predsjednikom Franjom Tuđmanom vodili su Lucija Ljubić, Stanko Gačić, Vladimir Lončarević 9. rujna 1998. Povijesni dio u kojem Predsjednik razlaže političke ideje od pravaštva do komunističke ljevice, te analizira Šufflaya, Strossmayera, Krležu, Radića i Križanića preskačem, jedino ističem skupinu hrvatskih komunista koji su željeli Sovjetsku Hrvatsku, a koji su likvidirani (kerestinečkom izdajom?) u Dotrščini, a ti su Cesarec, Adžija, Keršovani te Istranin Ante Ciliga koji je preživio Jasenovac.

Franjo Tuđman

 

"Kada sam 1989. pošao sa idejom stvaranja HDZ-a, s programom pomirbe i stvaranja samostalne Hrvatske imali smo nasuprot sebi Račanov SDP… i druge stranke koje su bile u Koaliciji (koalicija, koja se brzo raspala, obuhvaćala je tadašnji liberalni centar Budišin HSLS, HNS, tada desni centar HSS, ali i nacionalno konzervativni HDS Marka Veselice koji se u HDZ-u sukobio sa dr. Tuđmanom, op. T.T.). Nitko nije vjerovao, nitko nije bio toliko čvrst u potrebnoj vjeri u stvaranje samostalne Hrvatske… Ismijavali su me kada sam rekao da će HDZ pobijediti itd., ali i poručivali mi Vas će hapsiti, a mi ćemo pobijediti."

 

Podvojeno hrvatstvo

 

Dr. Tuđman tvrdi da su ga hrvatski misleći intelektualci odbijali, najviše iz straha. "Nasuprot takvu stanju kakvo je bilo u Hrvatskoj podvojenoga hrvatstva, nasuprot tome što uopće nismo imali prijatelja niti nekih međunarodnih čimbenika koji bi bili za samostalnu Hrvatsku, stvorili smo samostalnu državu. Treba znati da su i Europa i Amerika bili za održanje Jugoslavije, uključujući i Njemačku, pa i kancelara Kohla i Genschera. (malo je tu i pomogao Milošević svojom ludošću, bahatošću i brutalnošću; što se tiče stava Njemačke nemam dokaza da je bilo drugačije, ali stavljam veliki upitnik, op. T.T.)

"Moramo spriječiti da ne doživimo nakon svih tih pobjeda u miru Bleiburg, a to nije nemoguće, jer… zbog međunarodnih okolnosti žele Hrvatsku vratiti u neke balkanske okvire ili integracije JI Europe. Zašto? To su već neki dublji povijesni, ali i suvremeni razlozi. Međunarodni poredak se zasniva na pobjedi antifašističkih sila i na diktatu tobože demokratskih sila, a provode krajnje nedemokratske metode, što se i vidi danas na Hrvatskoj. Francuska, Engleska i Amerika vode takvu politiku da ne dopuštaju jačanje Srednje Europe, Njemačke, zemalja od Baltika do Jadrana…"

"Sad imamo u Rusiji pad njezine moći, ali Rusija će kad tad postati euroazijska sila i opet će Zapad na svoj način biti ugrožen, bit će sila o kojoj će se morati voditi računa. Zato je žele oslabiti…"

 

Ameri i Rusi znali za napad na Banske dvore

 

"Dana 7. listopada (1991., op.T.T.) bio je napad na Banske dvore. Za taj napad su unaprijed znali generalni konzulati Amerike i Rusije. Oni su napustili Zagreb…, u napadu na Banske dvore uništene su dvije prostorije u kojima sam ja boravio; soba i blagovaonica. Jedan čovjek je poginuo u tom napadu"

Uoči priznanja 2. siječnja 1992. morali smo pristati na dolazak mirovnih snaga, jer nismo imali snage oduprijeti se jugokomunističkoj armiji, pa sam pristao… dok se ne stvore pretpostavke za pobjedu."

Stvarali smo oružane snage onako kako smo mogli, najprije u okviru MUP-a…, svijet je proglasio embargo… da zapravo budemo razoružani, bespomoćni… Ipak smo se dovijali, naoružavali… što je zapravo Z-4? (plan Zapada o visokoj autonomiji hrvatskih Srba koji su ovi odbili, makar su ih molili i strani veleposlanici op. T.T.) To znači 23 – 24 km zračne linije od Zagreba srpska republika… nije ih brinulo (Zapad, op. T.T.) što je 400.000 Hrvata bilo prognano… očito sa težnjom (Zapada, op. T.T.) da budemo prisiljeni vratiti se natrag u Jugoslaviju."

"Nakon što smo oslobodili Bljeskom zapadnu Slavoniju, a Olujom Knin i središnju Hrvatsku, ambasador Galbraith, drugi ili treći dan poslije došao je sa prijedlogom: Predsjedniče, znate ako se Vi slažete ja bih otišao u Beograd po Babića, koji bi sada pristao na Z-4."

"Zapadni diplomatski i vojni krugovi su govorili da ne smijemo ići u oslobađanje Knina i tih područja, jer bismo onda izazvali angažiranje Jugoslavije i Rusije, prema tome i svjetsku katastrofu… To je Holbrooke napisao, (u tom kontekstu se spominju Perry, Sakashvili i Gore i pritisci na Tuđmana i Gojka Šuška, op. T.T.) a kada su doznali da sam ipak dao nalog da idemo u oslobađanje okupiranih područja onda mi je veleposlanik Galbraith dao non paper…"

 

Moguće i 20 posto Hrvata nije za samostalnu Hrvatsku

 

Oslobađanje Bihaća koji je spašen od toga da bude nova Srebrenica i Dayton u kojem su Srbi dobili pola BiH (do tada su kontrolirali 70 %, op. T.T.) također je plod Oluje. Po dr. Tuđmanu Hrvati su spasili Daytonski sporazum svojim stavom da se pitanje Brčkoga (gradić u Posavini) riješi međunarodnom arbitražnom komisijom. Hrvatsko iseljeništvo je prema dr. Tuđmanu bilo puno pomoglo, ali je dobrim dijelom asimilirano, rascjepkano, te defetističko sa ponešto radikala, ali da je dosta postignuto njegovom idejom pomirbe, koju je osobito zastupao Bruno Bušić. Uz iseljeništvo dala je veliku potporu i Katolička Crkva, dr. Tuđman smatra da je imao podršku 98 % klera. Preko 10 % stanovništva, a moguće i 20 % nije bilo za samostalnu Hrvatsku.

 

Hercegovci najviše dali za Hrvatsku

 

"Hercegovci su bili najaktivniji i najsamosvjesniji… sudjelovali su u svim borbama od Vukovara do Dubrovnika (i značajan postotak muslimana iz BiH priključio se 1991. hrvatskoj vojsci, op. T.T.), Hercegovci su dali razmjerno najviše žrtve. Mi smo u Hrvatskoj imali 9.000 mrtvih Hrvata, a u BiH 13.000."

Prema dr. Tuđmanu Izetbegović je smatrao da Hrvatska može biti u konfederaciji s Jugoslavijom, a BiH u federaciji (sa YU, op. T.T.), ali Srbi nisu na to pristali radi "problema" s kontrolom Sandžaka i Kosova. Sukob Hrvata i muslimana (Bošnjaka) dr. Tuđman dovodi u vezu sa zapadnoeuropskim činiteljima koji su htjeli dokrajčiti Hrvatsku i isprovocirati sukob. Privoljeli smo BiH Hrvate na federaciju s Bošnjacima jer je ona predviđala konfederalni odnos s Hrvatskom.

Dr. Tuđman tvrdi "da moramo održati ona područja u kojima su Hrvati u većini". Prema predsjednikovim navodima koncem 1993. bošnjački vođa Izetbegović mu je nudio zapadnu Hercegovinu, ali dr. Tuđman na to nije pristao radi Hrvata srednje Bosne. "Išlo se na razbijanje hrvatstva tamo, htjelo se nametnuti one koji inače ne znače ništa u političkom životu i pokušati stvoriti unitarnu Bosnu…"

"Od samoga početka borbe za samostalnu Hrvatsku, u onom smislu kao što sam govorio da su bili protiv takve Hrvatske a za Jugoslaviju, istupali su i domaći i vanjski protivnici da ostvarenje samostalne Hrvatske znači obnavljanje NDH. U tom smislu bili smo suočeni s provokacijama iz domaćih redova od samoga početka 1990., 1991. godine… Prema tome, služili su se i provokacijama da bi dokazali: evo vam – stvaranje Tuđmanove Hrvatske je stvaranje, obnavljanje NDH", što je po Predsjednikovim riječima, svjesno ili ne bilo ulje na vatru protivnika Hrvatske koji su Hrvatsku poistovjećivali s NDH.

"Istina će vjerojatno potvrditi ono što sam prije 40 godina rekao (razgovor iz 1998., znači već pedesetih XX. stoljeća, op. T.T.)" o Jasenovcu, da tamo nije stradalo 600.000 ili 700.000 ljudi već 40.000 ili 30.000.

 

U Srbiji Judenfrei!

 

"To što je ubrzana odluka o beatifikaciji kardinala Stepinca, kao i to da nam Papa ponovno dolazi je od velike važnosti da afirmiramo istinu."

"Njemački izvještaj iz 1942. kaže: Židovsko pitanje na tlu Jugoslavije riješeno je samo u Srbiji, gdje su potpuno eliminirani, ali ne i u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj Židove štiti i pučanstvo i katolička Crkva." (da, to je 1942., ali Pavelić nije imao Horthyjeve hrabrosti, op. T.T.)

"Nama je bila trećina Hrvatske okupirana i razorena, imali smo 400.000 prognanika iz hrvatskih područja plus 300.000 iz Bosne.

Imamo gotovo milijun umirovljenika, a jedva milijun i pol zaposlenih i uspjeli smo da samo Slovenija ima više mirovine od naših. Od tih umirovljenika samo 16 % ima puni umirovljenički staž…"

"Napisali su da predsjednik Tuđman ima milijarde, da su Brijuni moje vlasništvo, Predsjednički dvori, avioni, automobili, itd. Gospodo, takve laži, to je nezamislivo."

 

Dr. Tuđman navodi da je besmislica HDZ koji ima u sebi sve struje naroda od ljevice do desnice optuživati za nacionalizam i ekstremizam, pa unatoč 13.000 mrtvih i 35.000 invalida u Domovinskome ratu osobno je pozvao Srbe da ostanu u Hrvatskoj, izbjegle da se vrate. Srba ima 40.000 u Zagrebu, 300.000 u Hrvatskoj. Ali za taj i takav soroševski svijet, za jednostrana socijalistička shvaćanja, za masonska shvaćanja mi smo loš primjer… Moramo osigurati i demografski preporod hrvatskog naroda, jer nismo stvarali Hrvatsku zato da izumiremo…

 

"Kardinal Stepinac jedan je od najistaknutijih hrvatskih ličnosti…, stao je na stranu prava hrvatskoga naroda na svoju državu ali se oštro suprotstavio ustaškim fašističkim metodama…, suprotstavio se provedbi rasističkih zakona i zločinima, ali se isto tako suprotstavio i komunističkom režimu…" Bitno je sačuvati jedinstvo hrvatskoga naroda kaže dr. Tuđman, ja dodajem jer smo maleni i živimo u Bogom blagoslovljenoj zemlji od Prevlake i Lokruma do Brijuna i Savudrije, od Iloka do Štrigove, a ta zemlja je ujedno i geopolitički most između sjevera i juga, istoka zapada – mnogi se tu jagme za Hrvatskom. A ona će biti kakav bude i zbir sviju nas koji smo kapi u njenom slapu!

 

Teo Trostmann