U svezi dnevnopolitičkih „performansa“ koje izvode za javnost HDZ i SDP, svima bi trebalo biti jasno da se radi o 'režiranim' predstavama kritiziranja i blaćenja onog drugog, a zapravo se radi o strankama u kojima, samozatajno doduše, glavnu riječ vode osobe koje su se u njih infiltrirale još iz dalekih '90-ih godina, iz bivšeg jugo sustava i bivšeg SKH/SKJ. Razlika je samo u tomu da su u HDZ infiltrirani bivši jugokomunisti i udbaši puno mudriji od istih koji su se infiltrirali u SDP, pa se skrivajući iza političkog fraziranja o demokraciji, domoljublju i „brigom“ za Hrvatsku, puno lukavije provode svoje opake namjere upravo uperene protiv nove neovisne Hrvatske države, i svi onih njezinih građana kojima je stalo do suverene i takve Hrvatske, koja će činiti sve da njenim građanima život učini boljim i pružati im perspektivu boljeg života. No zato je veoma važno da se shvati i da svima bude jasno, da ako se nešto u negativnom kontekstu netko adresira na HDZ ili SDP, a nažalost i na neke druge stranke i institucije, to nije nešto što karakterizira te stranke ili institucije, već se to odnosi na Rukovodstva tih stranaka i institucija. nažalost ni većina članova stranaka i djelatnika u institucijama to ne shvaća, i na to ne reagira, već prešutno na sebe preuzimaju krivnju i ljagu, za koju su krivi samo utoliko što nisu reagirali na mjestima gdje za to imaju mogućnosti.
Kada tobožnja „ljevica“ iz SDP-a i drugih oporbenjaka u Saboru nazivaju HDZ strankom koja tolerira i čak podržava kriminalitet, lopovštinu, korupcionaštvo i klijentelizam, valja shvatiti da se to ne može odnositi na sve članove stranke, jer je to izvan svake pameti, ali se odnosi na rukovodstva stranaka i institucija, koje te pojave toleriraju i čak podržavaju! Neosporno je i općepoznato, a to čak potvrđuju i izvješća EU-a, da su najveći problemi Hrvatske korupcionaštvo, neučinkoviti pravni sustav, hipertrofirana i neučinkovita javna uprava, te deklarativno ali ne i efektivno provođenje potrebnih reformi. A za to nije odgovorno članstvo stranaka ili svi zaposlenici u institucijama, već njihova rukovodstva, kao što su Vlada, ministri, čelnici i pročelnici pojedinih institucija! Ono što su radili i rade Sanader, Vidošević, Menzel, Jakovčić, Saucha, Kuščević, Vrdoljak, Bandić… nije radio HDZ, SDP, IDS, HNS… 365, a što se kao viroza širi u društvu, već su to radili i rade osobe s imenom i prezimenom, osobe na određenim funkcijama, a protiv čega se rukovodstva stranaka i institucija nisu jasno odredili i takve stvari sprječavali!
Rezultat toga su i legendarne izjave Ljube Ćesić Rojsa „Tko je jamio, jamio je“ i Bandićeva izjava „Neka institucije rade svoj posao!“, prejudicirajući da nadležni zapravo ne rade svoj posao! Naravno je da određenoj manjini u vlasti i oko vlasti, koja ima određene opipljive koristi od podržavanja nezakonitosti, nedjelovanja i korupcije, odgovara takvo stanje, no nije istina da su svi članovi stranaka i svi zaposlenici institucija takvi, te da imaju neke materijalne ili druge koristi od toga. Pitanje je zato zašto ipak većina članova stranaka i zaposlenika institucija, koji su ipak pošteni i nepodložni navedenim nepodopštinama, ne reagiraju na to pri stranačkim izborima ili prijavama onim institucijama kojima je zadatak borba protiv takvih pojava? Pitanje je to, kako Ameri govore, za milijun dolara, a razumnog odgovora nema.
Potpuno je nerealno misliti da će se Plenković odlučno boriti protiv korupcije, a bira za ministre tipove poput Lovre Kuščevića, i ministre koji lažno iz „neznanja“ nepravilno ispunjavaju imovinske kartice, ili koji poput štakora bježe sa funkcija kada su pod presumpcijom nevinosti da su pogodovali nekima koristeći svoju funkciju, i koalira s korumpiranim „žetonima“, 'pupovcima' i 'sauchama'? Zar se može bilo što vjerovati Plenkoviću, kada su mu „udarni bojovnici“ u Saboru Bačić, Borić, Culej, Mišić, Jandroković, itd., koji su spremni dići ruku za sve, pa i za „rasprodaju“ Hrvatske, ako to Plenković zatraži! No nisu ni oni drugi bolji, kada u svojim redovima imaju ili su imali jednog Stazića koji Hrvatsku ne može smisliti, Ranka Ostojića koji je zatvarao čovjeka u ludnicu zato što ga je kritizirao, Linića koji je predstečajnim nagodbama „opraštao“ dugove na osnovi korupcija ili klijentelizma, a da o onome što je Vrdoljak naštetio Hrvatskoj sa klijentelističko-korupcijskom poslom u svezi vjetroelektrana i ne govorimo.
A jedini razumni odgovor na gore postavljeno pitanje 'od milijun dolara“ bi bilo to da se više ne dopusti na čelo stranaka i institucija dođu iste osobe koje se vrte u politici, manje više od '90-ih do danas, te da u Sabor više ne ulaze oni koji su bezuvjetni podizači ruku za „gazdine“ prijedloge i naredbe, već ljudi kojima je važnije opće dobro i domoljublje, od onog što mogu ušićariti s podložnošću stranačkom ili inim njihovim rukovodstvima! Svima bi to trebalo biti jasno, ali očito da nije tako, pa nam je tako kako nam je!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više