AktualnoEva by HF08/05/2015 Začetnica strasti Od rebra Adamova tijelo ti načinjeno, Jer nije dobro da čovjek samac bude. Edenska vilo, prva najljepša ženo, Alfo i omego suzne zemaljske grude. Premnoge tvoje kćeri vjekovima te klele, Na te svaljivahu terete smrtnih grijeha Dok su rad kore kruha jabuke grešne jele, Dok ubijene tugom želješe trunčić smijeha. I mnoga usta muška protresoše ti kosti, Ah, ima l' broja pogrdnim riječ'ma njinim? O jadna, jadna Evo, suzom topljena dosti, Trta nogom i šakom, svakim patnjama inim… Eva, 'grješnice ženo, ti začetnice strasti', Kamu ugaoni, temelju svijeta ovog, Slatkobolna ti ljubav, trenutak zemske slasti Voljom Nebesa stvara čovjeka novog. Taj stvorak savršeni, gospoda Boga slika, Prekrasno remek djelo, plod je ženskoga krila. Okrutno ljudsko srce, ta svita bezbožnika Sveđ viče da si osveta grijeha, bila. Do groba patnja i vaj znak su tvojega žića, Caricu, ropkinju, sudbina ista prati; Al' putem Kalvarije, iz nježnoga ti bića, Majčinstva će ljubav ko žarko sunce sjati. Eva, o Majko živih, na tebi povijest stoji, Božja te mudrost praocu našem dala. U ime ljudskog roda, koj' sam si propast kroji, Za žrtvu, krv i suze, za svaki život – hvala. Marija Dubravac, Brisbane, 2015.