Bugojno – centar za islamsko bošnjačke teroriste

U Lašvanskoj dolini i danas progone i ubijaju Hrvate

Vjerski rat u Bosni i Hercegovini za teritorij ne prestaje. Nije rat samo pucanje i ubijanje onih sa druge strane crte. Daleko opasniji i razorniji, ubojitiji i brutalniji je rat u miru. Napose u nepravednom miru, kakav je bosanskohercegovački. Kakav podupiru i održavaju visoki predstavnici, haaški birokrati i bošnjački unitaristi. Poglavito je nepravedan sa strane Svjetske zajednice koja čini sve da taj vjerski rat na europskoj periferiji ne prestane sve dok vjernici Katoličke Rimske crkve nestanu na tom teritoriju. To je razlog zašto muslimani Bošnjaci u kontinuitetu ubijaju hrvatske povratnike, koje su u vjerskom ratu prognali sa njihovih tisućljetnih prostora, na kojima su, bez takvog primjera u svijetu, cijelu petsto godišnju tragičnu prošlost žrtve bilo Turaka ili potomaka Osmanlija.

Nažalost, ne ubijaju samo Muslimani i Bošnjaci kršćane katolike u Bosni i Hercegovini. Ubija ih, gotovo, u istom obimu svjetska zajednica u osobama Visokih predstavnika. Napose je hrvatski narod bio strašna žrtva Paddyja Ashdowna, Wolfganga Petritscha, Richarda Holbrookea, Carla Bildta, te ništa manje od strane Christiana Schwarz-Schillinga. Cijela agresija visokih predstavnika na katolike i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini osmišljavana je i planirana, i još se uvijek planira, u danas najsramotnijoj kući (ne)pravde u Haaškom sudištu. Iz te kuće krenula je kršćanofobija usmjerena na kršćane u Bosni i Hercegovini, i danas se proširila, naravno planski iz ureda nekih sudaca Haaškog tribunala, na cijeli kršćanski svijet. Danas su i narodi iz kojih su haaški moćnici, i Visoki predstavnici, žrtve suvremenih kršćanofobista proizvedenih u Haagu i poslani u Bosnu i Hercegovinu. Nikada u svojoj trinaeststoljetnoj povijesti katolici u Bosni i Hercegovini nisu bili tako žestoko napadani, s namjerom biološkog nestanka, kao što su danas od velikog agresorskog trija, Muslimana Bošnjaka, Haaškog tribunala i Visokih predstavnika.

Jednake su žrtve kao i u vrijeme Osmanlijskog zuluma u danku u krvi. Osmišljena nepravda u Daytonu, stalno dorađivana u Haagu, i u praksi provođena u Bosni Hercegovini učinila im je njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu suvremenom arenom, u kojoj su već, gotovo, tri desetljeća hrana gladnih "životinja". Svaki dan, ili gotovo svaki dan, na nekom beha dijelu pod unitarističko centralističkom vlašću Bošnjaka, odnosno kako se sami vole zvati, potomaka Osmanlija, ubijen je, zastrašen, pokraden, izudaran, obespravljen, ponižen ili opet prognan jedan hrvatski povratnik.

U svim hrvatskim selima Lašvanske doline, koja je bila konclogor za Hrvate tijekom muslimanske agresije kada je bilo gotovo sto tisuća Hrvata u jednogodišnjoj hermetički zatvorenoj muslimanskoj opsadi, Bošnjaci ubijaju hrvatske povratnike. A ubojstvo, zastrašivanje, ponižavanje, obespravljivanje, uzurpacija hrvatskih imanja i gradnja džamija na istima, daytonsko-haaško-bošnjački je proces etničko vjerskog čišćenja Hrvata katolika i stvaranje Bosanske Džamahirije na europskom pragu. Žrtva te vjerske islamske ideologije, iste one koja ubija, na najsvirepiji tursko isilovski način, odrubljivanjem glava "nevjernicima" po europskim zemljama, je i hrvatski nemoćni starac povratnik u isilovskom Bugojnu. Naime, paralelno sa gnusnim islamskim terorizmom u Francuskoj i Austriji, odrubljivanje glava žrtvama, isto onako kako su Turci radili u krvavom pohodu na Europu kada su pokorenim kršćanima u Bosni i Hercegovini odsijecali glave i donosili ih pred sultana, i u Bugojnu je, gradu poznatom po muslimanskim zločinima nad zarobljenim Hrvatima, na isilovski način ubijen 86-godišnji učitelj, hrvatski povratnik.

Slučajno ili ne, ali vrlo znakovito, što postavlja pitanje, koliko su međusobno povezani islamski terorizmi u Francuskoj, Austriji i Bosni i Hercegovini. Isilovsko ubojstvo hrvatskog 86-godišnjeg povratnika Stjepana Kolaka u Bugojnu po brutalnostima ubijanja jednak je onima u Francuskoj i Austriji. I cilj, islamiziranje svijeta, ih čini istima. Vjerojatno iza svih tih zločina stoje neke organizacije, pa čak i po govoru neki državnika islamskih zemalja, da se zaključiti da je to plan pojedinih muslimanskih zemalja.

Islamski zločin nad starcem od 86 godina u Bugojnu bio je pokušaj skretanja svjetske javnosti sa onog što će se, malo kasnije, dogoditi Francuzima, Austrijancima, a sutra svakom europskom narodu. Ako Bugojnom slobodno kao muslimanski heroj šeta, a šeta, jedan od najvećih ratnih zločinaca nad Hrvatima, Dževad Mlaćo i iz iste te, danas muslimanske kasabe, dolazi i ministar sigurnosti, za kršćane nesigurne Bosne i Hercegovine, onda takav islamski terorizam je zasigurno plansko zlodjelo političkog i vojnog vrha Bošnjaka. Ono što je Beč centar za islamske teroriste u Europi, to je Bugojno centar za islamsko bošnjačke teroriste u Bosni i Hercegovini. Najslikovitije to pokazuje današnja nacionalna i vjerska bošnjačko muslimanska slika Bugojna, u kojem od prijeratnih 16,5 tisuća Hrvata njih danas živi, u tom islamističkom gradu, svega oko 3.500. I taj mali preostali broj Hrvata smeta Mlaćinim i Cikotićevim džihadistima, koji na isilovski način ubijaju nekadašnjeg učitelja 86 godišnjeg Stjepana Kolaka. I taj islamski terorizam Bošnjaci će prikazati, i reći  da je ga počinila neka njihova budala. Radikalizirana i kršćanofobična bošnjačka budala, koja je, vjerojatno prošla Mlaćinu školu obuke za ubijanje Hrvata katolika.

Na svjetskoj zajednici je zadatak da provjeri je li se u Mlaćinim zločinačko kršćanofobićnim centrima za obuku islamskih terorista, u šumama oko Bugojna, obučavaju, i obučavali se, i one islamske ubojice što su ubijali i glave odsijecali, uz povike Alahu u ekber, po Francuskoj i Austriji, a sutra i diljem Europe i kršćanskog svijeta, ili samo oni bošnjački isilovci koji ubijaju hrvatske povratnike po duboko islamiziranoj beha Federaciji.

Vinko Đotlo