Istraga o udbaškom ubojici Iliji Staniću u 27 točaka

Tko je bio urotnik koji je ubio Maksa Luburića 20. travnja 1969.!?

Malo povijesti o ovoj jednoj od rijetkih slika Ilije Stanića, ubojice posljednjeg Zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga Nezavisne Države Hrvatske Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA. Na poleđini slike piše točno ovako:  “Ilija Stanić, Madrid 11.lll.1967. za uspomenu …(znam ime osobe kojoj je Ilija Stanić poklonio ovu sliku. Namjerno sam ime ispustio.) od Stanić Ilije.”

Poznajem ovog čovjeka Hrvata od 1959. god. kojeg ime bez njegove privole ne mogu ovdje statiti, ali mogu reći da mi je on dao ovu sliku u njegovoj kuću u Francuskoj u nedjelju 30 lipnja 2014. ja tog Hrvata nisam vidio od pogreba Brune Bušića, ponedjeljak 23. listopada 1978. Bio sam u posjeti u Parizu koncem lipnja 2014. i tu susreo jednog poznanika koji je poznavao tog Hrvata. na moj zahtjev dao mi je njegov br. telefona i ja sam tog Hrvata nazvao i on rado pristao da ga dođem posjetiti. Dao mi je svoju adresu i ja sam došao kod njega subota jutro 28 lipnja 2014. pričali smo mnogo i kroz razgovor saznao da je taj Hrvat živio jedno vrijeme u Madridu i da je tu upoznao Iljiu Stanića. Ja se iznenadio i on i on je to primijetio. Sutra nedjelja svetkovina sv. Petra i Ilije 30 lipnja za vrijeme doručka razgovor se opet razvio o Iliji Staniću. Ovaj Hrvat da me uvjeri da ga poznaje, ustade se hode u svoj ured i donese mi tu sliku sa Ilijom Stanić. Ja sam ga zamolio da mi ju dadne, on je  odgovorio da će mi napraviti kopiju slike i dati mi ju, što je i učinio. Zamolio sam ga da mi prepiše što piše na pozadini slike, što je ovaj Hrvat odbio. Ali zahvaljujući Bogu netko je nazvao tog mojeg prijatelja a telefon je bio u njegovu uredu, on je trkom odletio u ured, slika je na stolu uz naš doručak, ja ne budi lijen i sve na brzinu prepisao sa te slike. Kad se je on vratio, nije primjetio da sam ja išta prepisivao sa te slike. Eto tako je došlo do ove slike preko koje se može saznati kada je Ilija Stanić po prvi puta došao u Madrid a odatle za nekoliko mjeseci i do Maksa Luburića…

O Iliji Staniću se je mnogo pisalo i još više reklo, ali još uvijek nije toliko dovoljno da bi se mogle sve potankosti u detalje znati i tko je sve bio upetljan u toj uroti u ubojstvu generala Drinjanina. Ali svakako i u svakom slučaju i za svaku analizu se treba ozbiljno uzeti Ilije Stanića izjava sarajevskoj Udbi od 29. i 30. travnja 1969. godine, dakle samo 9 i 10 dana poslije gnjusnog ubojstva hrvatskog generala. Sve njegove ostale i kasnije izjave su vrlo kontradiktorne i pune promjena i laži, sve s jednim ciljem da žaštiti imena svojih naredbodavaca, da što više upetlja drugih osoba kako bi sebe rasteretio odgovornosti i javnost zbunio.

Za jednu ozbiljnu analizu istine kako je Ilija Stanić ubio hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburića 20. travnja 1969. godine, treba se uzeti u obzir sljedeće:

1. da je brat Ilije Stanića Luka već radio za bosanskohercegovačku, tj. sarajevsku Udbu.
2. da je Ilija Stanić bio sarajevsku uličar, skitnica, mnoge neugodnosti po gradu Sarajevu pravio tako da je postao uočljiv sarajevskoj policiji, koja ga je često puta uhićivala i u zatvor stavljala.
3. da je Ilijin brat Luka posredovao preko svoje udbaške veze za svojeg brata Iliju da ga izbavi iz zatvora.
4. da je Ilija Stanić preko veze svojeg brata Luke postao suradnik Udbe.
5. treba ispitati da li je Udba poslala Iliju Stanića na treniranje na Goli Otok, jer, navodno, Ilija je uvijek tvrdio da je bio politički zatvorenik na Golom Otoku.
6. Ilija Stanić je došao u Njemačku negdje ili polovicom 1966. godine i tu se povezao s nekim istaknutim Hrvatima, članovima Prijatelja Drine i HNO.
7. Ante Vukić iz Njemačke je pisao u novini Nova Hrvatska odmah neposredno ubojstva generala Drinjanina da su njemačke vlasti kod Ilije Stanića početkom 1967. godine pronašli krivotvorenu španjolsku putovnicu, te da mu je prijetila opasnost da ga se izruči Jugoslaviji. Navodno, kako piše Nova Hrvatska, da su mu Jakov Jurić (sada pok.) i Milan Dorić (o kojem je pisao slovenski publicist Roman Ljeljak, da je on bio agent Udbe od 1953. pa sve do 1990., te da je on, Milan Dorić, ubio hrvatskog emigranta i predsjednika Bleiburškog Počastnog Voda Nikolu, Nikicu Martinović u Austriji početkom 1975., pomogli doći do francuske granice i preko Francuske da je došao u Španjolsku.
8. da se je tu u Madridu upoznao s Željkom Šuškom u “Santiago Apostol”, a Josip Perković je pisao da je ovaj Željko Šušak (kako je do sada poznato da ovaj Željko Šušak nije brat ministra HOS-a drugog rata za Drugu Hrvatsku Državu u prošlom stoljeću Gojka Šušak) bio njihov čovjek, tj. da je radio za Udbu.
9. da je Ilija Stanić preko veze nekih iz Madrida i navodno ovog Kaleđa “Santiago Opostol” (ili “Apostol”, nije najjasnije ni čitljivije, mo.)došao do Maksa Luburića upravo u to vrijeme, jer i sami Ilija Stanić tvrdi da je počeo kod Maksa raditi u proljeće 1967.
10. da je general Drinjanin u rujnu 1968. godine otpustio Iliju Stanića iz vojeg stana i iz Tiskare DRINAPRESS.
11. da je general dao malo novca Iliji Staniću i poslao ga u Pariz kod svojeg suradnika dr. Miljenka Dabe Peranića da mu pomogne naći posao i srediti Papire da ostane u Francuskoj, ili da mu pomogne da dođe do Njemačke ili Švedske do Stipe Mikulića.
12. u Parizu se je Ilija sastao s dr. Peranićem koji mu je uistinu i nastojao pomoći pronaći posao i srediti papire. Vidi knjigu: “POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA” koju je napisao dr. Miljenko Dabo Peranić i u vlastitoj nakladi izdao u New York-u 1984.
13. dok je dr. Peranić pripremao papire za Iliju, njega je nestalo za desetak dana, ako ne i više, kako dr. Peranić piše u knjige: POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA,vlastita naklada, New York 1984.
14. za neka dva tjedna Ilija Stanić se je povratio i došao u stan dra. Peranića, koji ga je pitao: a gdje si ti bio.? našto mu je Ilija odgovorio da je bio u krađi i da ga je uhapsila francuska policija i da je bio u zatvoru. (Po mome mišljenju i po svemu što sam do sada mogao zaključiti, Ilija Stanić je bio u Jugoslaviji, išao je tamo po upute, i kako je sam negdje izjavio da mu je toga puta Stanko Čolak dao prašak, otrov za otrovati Maksa. Također, postoje indicije, čitajući spomenutu knjigu dra. Miljenka Dabe Peranića, da je Ilija Stanić bio i u jugoslavenskoj Ambasadi u Parizu kao za jednu odskočnu dasku u pripremanju ubojstva generala Drinjanina. op.a.)
15. na preporuku dra. Peranića Ilija Stanić se vraća u Španjolsku, najprije kod svojeg poznanika i dobrog prijatelja Željka Bebek https://otporas.com/lanac-udb-inih-zlocina-se-nastavlja-pise-zeljko-bebek/kod kojeg ostaje nekoliko dana, tako kako bi general mogao saznati da se je Ilija vratio i da želi ponovno doći kod njega.
16. sada se postavlja pitanje da li je i koliko je Željko Bebek pomogao Iliji Staniću da se ovaj opet, spreman i opremljen otrovom da ubije hrvatskog generala Drinjanina? Za povjerovati je da Željko Bebek o tome ništa nije znao, jer, kako je poznato Udbini ubojice zaliveno šute i nikome niša ne pričaju o svojim namjerama.
17. po onome što mi do sada znamo a znamo ono što je Ilija Stanić rekao sarajevskoj Udbi u svojoj izjavi 29 i 30 travnja 1969. godine da je on sam djelovao, da mu u tome nitko nije pomogao, jer da on, Ilija Stanić nikome nije vjerovao.
18. kada je Ilija Stanić ubio generala Luburića i smišljao način kako što prije napustiti Carcagenta, mjesto i grad zločina, tada je za sigurno smišljao kome će se najprije javiti.
19. već oko osam sati na večer iz Barcelone, prije nego se je ukrcao na vlak za Francusku, jer, kako Ilija sam kaže da je trebao preći francusko/španjolsku granicu prije pola noći, nazvao je svojeg brata Luku iz Barcelone u 8 i pet minuta i u tri riječi bratu rekao:NEMA VIŠE “M”., što svakako znači: nema više Maksa.
20. sada i po ovome se može znati koliku je ulogu igrao brat Ilije Stanića Luka u ubojstvu generala Drinjanina.
21. postoji velika mogućnost da je Ilija Stanić iz Španjolske otišao direktno i u sigurno skrovište u jugoslavensku Ambasada u Parizu. To bi moglo biti i logično, jer bi tu bio i siguran, dok bi službenici jugoslavenske Ambasade prikupljali sve potrebne podatke o ubojstvu Maksa Luburića, itd.
22. dok je Stanić po povratku iz Španjolske boravio nekoliko dana u skrovištu jugoslavenske Ambasade u Parizu, tu su se pripremala pisma i razglednice koje je služba jugo-Ambasade iz Pariza prvi tjedan svibnja 1969. godine slala dru. Peraniću u Pariz, Iliji Vučiću u Njemačku, Stipi Mikuliću u Švedsku itd.
23. za svaki postupak pokretanja istrage protiv Ilije Stanića, svakako treba uzeti spomenuti knjigu dra. Peraniće i iz iste povaditi informacije iz prve ruke.
24. uzevši u obzir tih desetak dana od dana zločina pa do dana davanja izjave sarajevskoj Udbi, može se olako zaključiti da doći s vlakom iz Pariza za Zagreb uzme samo, tada, te godine 1969. 24 sata, a iz Zagreba par sati do Sarajeva.
25. ako bi se išlo s avionom iz Pariza za Zagreb bilo bi riskantnije, iako bi uzelo samo nekoliko sati.
26. dakle, vlakom je bilo najsigurnije.
27. dragi moji Hrvati ovo bi bio jedan vremenski scenario ubojice Ilije Stanića od dana počinjenog zločina do dana davanja izjave 29 i 30 travnja 1969. godine sarajevskoj Udbi. Bilo bih mi drago da svaki od nas koji bude ovo čitao smatra obveznim i dužnim popuniti svaku prazninu u ovom opisu. U nadi da će se u ovom slučaju koristiti hrvatska stara poslovica koja kaže: SVI LJUDI SVE ZNAJU te nastaviti i dopunjati ovih 27 točaka tako kako bi i druge još nama mnoge nepoznate informacije bile navedene u ovih 27 točaka. http://kamenjar.com/geopoliticki-polozaj-hrvatske/; https://otporas.com/u-ime-bozje-pravde-bleibrug-treba-proglasiti-mega-genocidom-nad-hrvatskim-narodom/

Mile Boban