Dario Kordić im smeta zato što je obranio Hrvate od vehabija, muhadžedina, isilovaca…
Sabirala se i sabrala, okupljala i okupila, pripremala i pripremila, muslimansko-bošnjačka armija ratnika, nekažnjenih ratnih zločinaca, isilovaca, vehabija, i mudžahedina i poručuje svijetu i svim nebošnjacima u beha zajednici, rat nije prestao. Prestat će kad mi kažemo da je stao.
Fetva bivšeg reisa Cerića je ispunjena u punom broju. Svaka muslimanka, kako im je naredio rodila je po najmanje petero djece, dvoje za sebe troje za džihad, za muslimansku Bosnu i Hercegovinu. Paralelno sa rađanjem džihadista razvijala se i rasla namjenska proizvodnja. Pratilo se dobro popunjenost džamija, prebrojavala krvna zrnca, i zaključak je, krećemo.
Poručuju Bošnjaci, kao što su krajem osamdesetih prošlog dvadesetog stoljeća Muslimani poručivali i krenuli u krvavi rat za teritorij. Mora se žuriti, poručuju bošnjački planeri rata, progona, silovanja i rušenja kršćanskih svetinja, da nam naše nekažnjene ubojice, zločinci, teroristi, pjevači Alah u ekber, generali, ne izgube iskustvo zločina. Trebamo ih, dogovaraju se pod vodstvom Bakira, Kavazovića, Komšića, Džaferovića, Genjca, Mlaće i svih drugih muslimanskih jedanaestorujanskih terorista, ponovno poslati da nastave tamo gdje ih je Dayton zaustavio.
Malo smo, u planovima rata, govore muslimansko bošnjački lideri odnijeli teritorija u daytonske pregovore, a malo smo ga i proširili u daytonskom primirju, i treba iskoristiti sve naše pripreme, i obećanja naših muslimanskih zemalja iz svijeta i krenuti u povijesno ograđivanje naše muslimanske džamahirije, u ostvarenje onoga što nije uspjelo ni našim predcima Osmanlijama.
Ratna euforija zahvatila je svaki muslimansko-bošnjački dio društva. Mržnja prema kršćanima, kao dio globalne kršćanofobije ujedinila ih je u zajedništvo kakvo ne može bilo koja ljubav. Sve je napeto i u stanju gotovs. Snaiperski odapinju iz svih centara po svima koji nisu u njihovim redovima. Jednako žestoko pucaju i iz vojnih asocijacija, i akademskih udruga i političkih krugova, iz vjerskih zajednica, iz partija i stranaka proizašlih iz vjerskog beha sukoba. Sve je spremno za rat, i svi ratuju. U zadnje vrijeme, uz pristranost međunarodnih posrednika i Haaškog tribunala koji više i ne krije da je na bošnjačkoj strani, agresorsko ratnički se isprofilirale različite, gotovo im se ne zna ni broj ni naziv, čiste muslimanske udruge, “Žrtve genocida”, “Majke Srebrenice”, “Udruženja žrtava i svjedoka genocida”… Toliko je tih udruga, stranaka, zajednica, udruženja, da promatrač stječe dojam kako na svaku pojedinačnu muslimansku žrtvu u vjerskom beha sukobu postoji jedna organizacija. I sve je to na teret poreznih obveznika ne samo bošnjačkih nego i hrvatski i srpski. Time se pokazuje da Hrvati i Srbi plaćaju svoje progonitelje, klevetnike, ubojice, krvnike.
Napose su na brutalnom udaru tih organizacija i udruženja Hrvati i njihovi predstavnici. Njihova prava, njihova sloboda, njihova suverenost, njihova konstitutivnost, njihov nacionalni i vjerski identitet. Napada se isilovski na gotovo četrnaest stoljeća stari hrvatski korijen u fratarskoj Bosni, kraljevini kraljice Katarine, od čijeg progona i otimanja joj djece odovodeći ih na prisilnu islamizaciju u Tursku i započima, u povijesti čovječanstva, prvi genocid, djecocid, kulturocid, crkvocid, konfesiocid kojeg počiniše Osmanlije, a u kontinuitetu nastavljaju njihovi potomci, Muslimani i Bošnjaci, koji za sebe tvrde da su potomci turski genocidista i konfesiocidista.
U kontinuitetu muslimansko-bošnjačkih zločina nad katolicima izrasle su isto tako snažne, iz islamskih zemalja financirane različite udruge, pod lažnim imenima vrlo opasnog sadržaja. Dolazi se, stoga, do neke točke, a to i jest cilj tih muslimansko-bošnjačkih udruženja koja su politički vrlo aktivna, da će oni, “Majke Srebrenice”, “Žrtve genocida”, “Udruženja žrtava i svjedoka genocida”… birati, kao što biraju i Komšića, hrvatske predstavnike u federalne, kantonalne, općinske i sve druge institucije vlasti. A to nije ništa drugo nego potpuna okupacija i porobljavanje Hrvata, ne da ih se svede na nacionalnu manjinu u njihovoj zemlji, nego da im više nema ni traga u fratarskoj Bosni. Tim političkim i vjerski čistim muslimansko-bošnjačkim udrugama i partijama ne odgovara niti jedan slobodnom voljom hrvatskog naroda izabran njihov predstavnik u institucijama vlasti.
Na iskustvu kriminalnog biranja svoga zeta Komšića, kojeg je ratni zločinac Alija okitio krvavim ljiljanom oko vrata za ratne uspjehe progona i ubijanja Hrvata, sve te bošnjačke udruge, po direktivi Bakira, Komšića i Kavazovića, birale bi i sve druge svoje Komšiće. Ipak, čini se da im je dosta sada jedan Komšić, pa su odbacili onog drugog kao poderane cipele, i završio je kako završava svaki izdajnik kojemu okupator odsječe glavu i kaže “jadniče jadni kad nisi služio svom katoličkom narodu kako ćeš služiti meni Turčinu” i zamahnuti mač odrubi glavu koja se otkotrlja ispred Turčinovih nogu.
Napadi na Lidiju Bradara
Sada kada su ga kao istrošenu olovku sa kojom su pisali odbacili na smetlište povijesti, što i jest pravo mjesto izdajnicima, muslimansko-bošnjačka udruga “Žrtve genocida” svom silinom i kršćanofobičnoma mržnjom, krenuše na predsjednicu Federacije BiH, hrvatski kadar Lidija Bradara. Traže od Visokog predstavnika Christiana Schmidta, uvjereni da će ih slušati kao što su ih slušali veliki lažov Ashdown, tenkovski topnik na hrvatski narod Petritsch, senilni Schwarz-Schilling kojemu islamske zemlje i Bošnjaci plaćaju izdavanje knjiga koje piše, diktator koji poput Putina zabranjuje slobodu mišljenja i govora, uvodi verbalni delikt, Inzko, “da smijeni Lidiju Bradara sa svih državnih i političkih funkcija i da joj zabrani politički angažman”.
Nije predsjednicu F BiH birao bošnjačko-muslimanski narod, i nije okićena Alijinim krvavim ljiljanom kao onaj kojeg su oni, Bošnjaci, birali u beha Predsjedništvo, i zato ne smije obnašati niti tu niti bilo koju drugu političku funkciju. Traže bošnjačke “Žrtve genocida” Lidijinu likvidaciju i zbog toga što “u kontinuitetu afirmira i glorificira Darija Kordića”.
Alija je Lašvansku dolinu pretvorio u konclogor
Vjerojatno u toj političko ratnoj bošnjačkoj udruzi ima pojedinaca koji su počinili, nažalost zločin i nad jednim čovjekom je strašan i velik, ratni zločin nad hrvatskim narodom daleko brutalniji i veći nego onaj u Ahmićima, za koji se vjeruje da su ga počinile britanska i iranska obavještajna služba, po Alijinom planu da je spreman žrtvovati i 250 tisuća Muslimana za muslimansku BiH. Ahmići su stoga postali opravdanje Muslimanima za strašne zločine nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Maljinama, Bikošima, Miletićima, Gučoj Gori, Putkovićima, Brajkovićima, Grahovčićima, Čuklama, Bukovici Maloj, Bukovici Velikoj, Radonjićima, Travniku… I u cijeloj Lašvanskoj dolini koju je Alija pretvorio u konclogor za 70 tisuća zarobljenih Hrvata, starih, žena, djece, bolesnih. Kordić im smeta samo zato što je viteški obranio i oslobodio taj konclogor i što se nisu dogodili još strašniji zločini Muslimana, vehabija, mudžahedina i raznih Komšića nad hrvatskim narodom, od onih počinjenih diljem prostora Hrvatske Republike Herceg Bosna. To je razlog koji smeta ratničkim muslimanskim udrugama i partijama i zato bi svakog Hrvata pretvorili u svog zeta Komšića. Smeta im Kordić koji je zaustavio ratnog muslimanskog zločinca generala zločinačke armije Alagića u krvavom pohodu genocida i konfesiocida koji je provodio nad Hrvatima u okupiranim selima, rušio i srušio, oskrnavio i pretvorio u komandu svojih džihadista gotovo sve crkve, ali im ne smeta niti taj ratni zločinac Alagić, niti Genjac koji je po Travniku uhićivao Hrvate, svećenike i časne sestre i slao ih u Alijin konclogor u Gluhu Bukovicu.
Takav bošnjački odnos prema istini vjerskog beha sukoba govori kako je svaka, ili gotovo, svaka bošnjačka udruga bilo kojeg predznaka proizašla iz vremena beha vjerskog sukoba leglo i utočište najbrutalnijih ratnih muslimanskih zločinaca, i skrivač onih koji su ostali i onih koji i dalje dolaze isilovaca, mudžahedina, vehabija. Protiv njih se borio, i pobijedio ih hrvatski vitez Kordić, i svaki bošnjački govor protiv tog branitelja hrvatskog naroda je bošnjačka kršćanofobija, protiv Hrvata katolika.
I kada već ne priznaju zločine svojih zločinaca, Alije, Alagića, Genjca, Mlaće, Halilovića, Dudakovića…, pa zasigurno i zeta Komšića, onda jedino rješenje od vremena turske okupacije neriješenog beha problema je u mirnom razgraničavanju beha zajednice na teritorije koje su zaraćene vjerske strane donijele u Dayton, i na temelju kojih je i stvoren “Zbirni bosansko i hercegovački entitet”.
