Ne bi me začudilo da tragovi afere Zambija odvedu i do ponekoga člana elite
Dugo vremena smatrao sam ovu temu sporednom, dok nisam uočio moć i premreženost homoseksualnoga lobija i shvatio da je tema i povijesno, sociološki i psihološki zanimljiva. Lobiji, kako svi znamo, su formalne i neformalne udruge i veze političke, zavičajne, ljubavne, interesne, religijske, ideološke i dr. Neki narodi poput starih Židova su smatrali homoseksualnost gnjusobom, taj put su nastavili kršćanstvo i islam. Grčka je pederastiju držala normalnom, dok ju je Rim tolerirao, ipak je izrugujući, kao što su se biseksualcu i kockaru bolesne ambicije Cezaru njegovi vojnici iza leđa rugali i skladali šaljive pjesmice. Zločinački car Tiberije je bio i pedofil, car Hadrijan, mudar i velikodušan otvoreno je volio mladića Antinoja. Mladi car Heliogabal je oličenje moralne izopačenosti, obožavao je Baala kojemu se prinosilo krvne žrtve, najčešće djece (izgled Baala je istovjetan srednjovjekovnoj predodžbi vraga) i želio kroz njegov kult ujediniti sve poznate religije.
Iz razumljivih razloga (ucjene, zavođenje dječaka, favoriziranje ljubavnika) mnoge države su zabranjivale homoseksualcima rad u pojedinim “osjetljivim” službama kao što su prosvjeta i vojska.
Sjetiti se slavnoga zapovjednika britanske vojske lorda Horatija Herberta Kitchenera i njegovih masovnih nasilja nad dječacima. S obzirom na strah od javnog sramoćenja homoseksualci su često ucjenjivani i vrbovani od obavještajnih službi, ili su sami zbog razgranatih kontakata radili kao obavještajci.
Spomenut ću samo slučaj dugogodišnjeg šefa FBI-evca Johna Edgara Hoovera, ruskoga špijuna u austrougarskoj vojsci pukovnika Redla, srbijanskoga generala bliskoga Karađorđevićima Petra Živkovića (vrlo opasnoga konspiratora i masona). Jugoslavenska UDBA je rado koristila seksualne prijestupe da ucjenjuje, posebice svećenstvo.
Pitanje je zašto mediji zaobilaze teške delikte kraljevskih kuća, slavnih učenjaka (Arhur C. Clarke), suvremenih glazbenika (M. Jackson) i holivudskih “velikana” (Roman Polanski). Zašto na Zapadu populariziraju homoseksualnost, pa čak i nastoje omogućiti homoseksualnim parovima usvajanje djece (toleriraju u Nizozemskoj stranku pedofila, u Španjolskoj legaliziraju zoofiliju!), dočim istodobno Crkvu na Zapadu potresaju pedofilske afere, od koji se neke izvlače iz naftalina, tj. vremeplova? Jasno je da Crkva mora uspostaviti željeznu disciplinu i počistiti svoje dvorište, da ne bude farizejska nego Kristova. Ipak zašto su se Epsteinove ekskurzije američke elite tolerirale; kako to da su mnogi europski “lideri” osobe bez obitelji, ili čudnih sklonosti? Zašto se pedofilija u Aziji (npr. Sai baba) i u drugim religijama i na drugim kontinentima ne napada? Stvar je vrlo jednostavna. Prvo se nastoji Crkvu diskreditirati, da bi ona postala popustljiva liberalnim reformama, tj. uključivanju otvorenih homoseksualaca u crkvenu hijerarhiju. Znanost nam kaže statistički provjerljivo da je među homoseksualcima znatno veći broj pedofila nego među heteroseksualnom populacijom.
Sinode u Pragu i u Njemačkoj traže popustljivost prema homoseksualizmu, zaređivanje homoseksualaca i žena, popustljiv stav prema razvodima i pobačaju. Jedan od glasnogovornika takvih teza je Tomaš Halik, sudionik ljetne škole teologije u Dubrovniku. Tu su i časna sestra (?) Teresa Forcades, te osoba koja se predstavlja kao katolički teolog, Tina Beattie popularizatorica rodno spolnih studija i pobačaja.
Zašto nemamo javno dostupna ozbiljna znanstvena istraživanja o homoseksualnosti, te o pedofiliji? Je li veći dio homoseksualaca to postao uslijed društvenih okolnosti? Jesu li među homoseksualcima samoubojstva, kockanje, patološka ambicija češći nego kod druge populacije? Naravno i homoseksualci su kao i svaka druga populacija, postoje razni psihološki tipovi i razne životne okolnosti. Većina je samozatajna, ljudi od svoga posla koji poslovni život ne miješaju sa osobnim, tj. krevetom. Postoje i homoseksualci koji su nacionalisti, bilo ih je i među fašistima, npr. šef SA Ernst Röhm, zloglasni novinar Julius Streicher, a govorkalo se svašta i o novinaru Marinku Božiću utemeljitelju časopisa ST-a. Europa demografski odumire, nije u stanju riješiti sukobe na svome pragu (Balkan, sjeverna Afrika, Sirija, Ukrajina), zahvaća je strahovita moralna kriza. Kuća gori, baba češlja kosu. Tako se i mi dok je Hanibal pred vratimo bavimo raguziranjem.
P.S. Ne bi me začudilo da tragovi afere Zambija odvedu i do ponekoga člana elite. Kao što se Bluecher uputio na bojište Waterlooa začuvši topove u daljini, tako je i naš Pernar otperjao tamo gdje se rješava budućnost hrvatske politike.
