Lupanje nije rješenje, ali je u ovom slučaju bilo jedino moguće sredstvo protiv samovolje vladajućih
U Saboru se dogodio presedan. Ujedinjena ogorčena oporba (osim socijaldemokrata), zbog kršenja Poslovnika, Ustava i zakona lupala je pločicama po klupama za vrijeme premijerovog čitanja godišnjeg izvješća. To je trajalo oko sat vremena. Po meni za sve je kriv predsjedavajući, potpredsjednik vlade Željko Reiner koji nije dobro vodio sjednicu. Naime, riječ je dao premijeru umjesto zastupniku oporbe koji se javio za riječ i tražio stanku.
Je li to Reiner napravio svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, sada je sasvim svejedno. Dogodilo se što se dogodilo. Završilo je pobjedničkim dizanjem premijerove ruke i frenetičnim dugotrajnim pljeskom HDZ-a i koalicijskih partnera.
Što reći, nego sramota, velika sramota. Nismo to zaslužili. Previše se plaća svaka minuta u Saboru, da bi se vrijeme ovako tratilo. No je li to baš potraćeno vrijeme? Po svemu sudeći vladajući ne misle da je to potraćeno vrijeme. Premijer je napravio što je htio i morao. To što nitko nije čuo o čemu govori, manje je važno. To je ionako pamflet hvale i samohvale koji neprestano slušamo, posebice od kad se ušlo u izbornu kampanju. Premijer je rekao kako su se sada vidjele dvije Hrvatske na djelu, ona koja gradi, radi i stvara i ona koja sve ruši i razgrađuje. Oporbene zastupnike je nazvao primitivcima. Bilo kako bilo. Scena u kojoj premijer slavodobitno podiže ruku sa stisnutom šakom, uz frenetični pljesak svojih zastupnika, neodoljivo podsjeća na ruski ili sjevernokorejski parlament, u kojem se veliča Veliki vođa.
Nekako imam dojam da je pljesak bio tako dugotrajan zbog činjenice da nitko nije htio ili usudio se prvi prestati pljeskati. Zar to treba europski nastrojenom premijeru Plenkoviću?
Taj pljesak je ugasio zadnji tračak svjetla u Saboru. U tom hramu demokracije, demokracija umire u mraku. Netko je za to kriv. Tko je to proizlazi iz 30-godišnje vladavine HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera. Državom vlada stranka pravomoćno okrivljena, osuđena i kažnjena za korupciju. Nažalost, ta politička stranka i dan danas dobiva najveću podršku javnosti, u ispitivanju javnog mijenja. To je specifični hrvatski sindrom. Podržavaju se oni koji su nas doveli u stanje u kojem jesmo, gdje je sve više siromašnih i gladnih. Nikakve državne mjere i posebni novčani dodaci to ne mogu i neće promijeniti.
Ništa ne će niti promijeniti stanje poljoprivrednika i stočara u Slavoniji, gdje je eutanazija svinja, zbog navodne afričke svinjske kuge, zadala zadnji udarac ionako opustošenoj i iseljenoj Slavoniji.
Zahtjevi iz Europe su da se usmrti još 50.000 svinja. Kuda to vodi ? Što je Slavonija bez svinja, kulena i čvaraka? To će natjerati i one posljednje koji su namjeravali ostati u emigraciju. Koga briga? Oslobađaju prostor za useljenje stranaca. Komu to treba? Hrvatska gubi svoj identitet i pomalo nestaje. Oni koji ostaju su depresivni, očajni i gube posljednju nadu kako će se nešto važno i bitno za život promijeniti i donijeti boljitak.
Pohvala križevačkom gradonačelniku
Do promjena može doći samo ako pojedini lokalni čelnici uzmu stvar u svoje ruke i ne čekaju da to umjesto njih učini država. Svijetli i eklatantni primjer toga je grad Križevci. Gradonačelnik Križevaca Mario Rajn je osjetio potrebu svojih građana i doveo im nužno potrebne specijaliste iz ginekologije i pedijatrije. Novac uložen u njih će se višestruko vratiti. Takvog čelnika bi trebalo ponovno birati. Međutim, izborne liste ne rade građani, već stranački vođe. Na te liste dolaze podobni, a ne sposobni. Liste nezavisnih sposobnih i dokazanih kandidata bi trebale biti prioritet glasovanja na izborima.
Na izbore bi bilo dobro ići s jasno određenim ciljem. Mislim, da je cilj većine građana maknuti HDZ s vlasti. To bi mogla napraviti ujedinjena oporba. Za sada, po svim izgledima i parametrima, to je nemoguća misija. Ne može se ujediniti oporba ni s jedne strane, a kamoli lijeva, desna i ona u sredini. Vođe političkih stranaka su tome prepreka. Velika umišljenost, ego i narcizam su iznad svega. To prekriva i dokida cilj: maknuti HDZ s vlasti.
Neki oporbenjaci su skloni prikloniti se pobjedniku. Relativni pobjednik će najvjerojatnije opet biti HDZ. Piše se kako će oni teško naći koalicijske partnere za složiti vlast. Kaj god! Mnogi trče pod pobjednički šator. Socijaldemokrati već pomalo određuju taj svoj smjer. To su pokazali jučer, kad se cijela oporba, osim njih, u saboru “digla” protiv terora vladajućih.
Kako bilo da bilo za sve smo si sami krivi. Imamo vlast kakvu zaslužujemo. Desetke godina trpimo razne nepravde, terore, petrificiranu kapilarnu korupciju, laži, prevare, krađe, obmane, obećanja, obećanja, obećanja… Iznad svega toga je nad realistična scena (slika) iz sabora kada uz frenetični pljesak svojih podanika, s uzdignutom desnicom i stisnutom pesti, predsjednik HDZ-a i vlade napušta govornicu, uz lupanje palicama po klupama.
Bože čuvaj Hrvatsku!
