Tako je slabašan i neznatan tragično osamljen i do besmisla naivan
Dragi Bože
pred Tobom gore
sveti mirisni plamenovi
na oltarima od žežena zlata
miomirisi Ti pune nosnice
nebesa trepere
ja sam mali plamičak
na jednoj planeti
u Tvom kraljevstvu
s koje malo što ugodno
k Tebi dopire
oko mene zaudara bogohulnost
zagušljivi dimovi mržnje dave
krv i zatrovane rane
trule tjelesa
duše izgaraju u ognju grijeha
a ja svoj mali plamičak
nastojim održati
iako nalijeću jaki vjetrovi
svaki tren mogu ga utrnuti
napokon sebi kažem
pa što
ako ga i utrnu
tako je slabašan i neznatan
tragično osamljen
i do besmisla naivan
vjerujući da svjetlo može živjeti
u svijetu duboke tame
i zaleđenih srdaca
ali Te molim dragi Bože
barem se smiluj
i ne dopusti
da ga ugasi paklena tama
