NEPRIRODNI KOMENTARI – Nisu jeleni razvili rogove, nego su punorogi kopitari dobili rogove

Razumljivo je da nedostatak imenovanja i zahvale pravom autoru svijeta, onomu tko ima moć stvarati cvatnje i oblikovati uzorke, dovodi do neuređenosti izvješća jer se praznine popunjavaju nesuvislostima i nagađanjem

 

Tko bi pomislio da ima toliko vrsta antilopa! Divnih li oblika rogova! A krzna – poput platna umjetnika!

Nisam bio u Africi, niti na Tihom oceanu, ali netko se potrudio da iz udobnosti doma mogu promatrati prizore egzotičnih krajeva.

U svakodnevnom životu opažamo manji broj životinjskih vrsta, tim više smo zadivljeni brojnošću i ljepotom onih koje upoznajemo putem medija.

Svaka opijenost mrtvi opreznost, a uz emitiranje slike nudi se i popratni komentar kojega nesvjesno prihvaćamo. To postaje ozbiljan problem, u tolikoj mjeri opasan da bi montirani govor bilo bolje zanemariti! Izgledno je da onaj tko vlada produkcijom želi utjecati na svijet i odgojiti ga prema svojim nazorima. Puno je štete već učinjeno, a jednostrana poduka i dalje traje!

Kada nam o obilježju okoliša govori netko tko raspolaže velikim brojem informacija, lako povjerujemo da u svemu ima pravo, no kada se dodirne pitanje početka i odgovornosti razvoja živoga svijeta treba imati na umu da je to ogroman i dubok problem za vrhunske znanstvenike raznih disciplina pa se nametanje stajališta pojedinih pop-prezentatora u najmanju ruku može ocijeniti kao smjelost.

Ne sumnjam u autora filma kada kaže da je ovo impala, ono gnu, da postoji 160 vrsta majmuna i da pavijan napada plamenca, nije toliki problem kada u jednoj emisiji čujemo da određena životinja ima najjači ugriz računajući pritisak po kvadratnom cm, a u sljedećoj je to neka druga, ali neistine i nagađanja o stvarateljskom vodstvu nikako ne bi smjele biti prezentirane u uratcima koji su navodno i znanstveni. Kada bismo od tih iskaza pokušali složiti bilo kakvu, ali smislenu cjelovitu priču o načinu i odgovornosti postanka, onda bismo vidjeli da to nikako nije moguće. 

U mnogim dokumentarnim filmovima o živome svijetu čujemo rečenice vrlo slične onima za koje nesumnjivo znamo da su ispravne pa ih nekritički prihvaćamo iako su posve drukčijega značenja. Pridružujemo se mnoštvu koje više ne razmišlja o mogućnostima postojanja drugih odgovornosti stvaranja od one koju nam prezentiraju.

Možda bi netko pomislio da su to sitnice ako tražimo npr. da se kaže kako su se kod nekih člankonožaca razvile škrge umjesto izjave da su ih člankonošci razvili, ali čestim ponavljanjem sličnih konstrukcija oduzima se prvenstvo izvornoj odgovornosti i autorstvu živoga svijeta, što se želi postići, a stalno prisutna glad za istinom o razvoju života kod gledatelja uzrokuje da će prihvatiti i hranu neprovjerene ispravnosti.

Ako je priroda stvarana s namjerom i nevjerojatnom moći, onda se može reći primjerice, da su punorogi kopitari dobili rogove. Tko u to nije siguran prihvatit će jednostavna tvrdnju da su se kod jelena razvili rogovi, ali nikomu ne bi trebalo biti prihvatljivo, kao što se može čuti, da ih je jelen razvio! Sumnjivo je zašto se izbjegavaju neutralne tvrdnje, vjerojatno stoga što one dopuštaju mogućnost postojanja Božjeg autorstva, a to autori nikako ne žele.

      Od jedne vrste sisavaca, izdvojile su se koale, odlučivši živjeti na stablu…

          Takva je vrsta razvila posebne organe koji su se razvili u krila… 

           Haringe biraju vrijeme kada će ispustiti jaja…

           Majka morskoga lava je čekala da se okoti u bolje vrijeme jer mladunac ne bi izdržao zimu.

           …seliti se zbog nedostatka trave za hranu bez sumnje je glavna i najbolja moguća životna strategija. To je pravi antilopin odabir…

          …da bi povećala mogućnosti opstanka, ova afrička antilopa raspoznaje se po rogovima u obliku upravljača bicikla…

          Jedući mesnati dio, a izbacujući koštice, ribe Amazonije, kažu, pomažu stablima u razmnožavanju, da se ravnomjernije rasporede.

U njihovoj se priči i slučaj uvažava, a recimo da su skloniji prihvatiti postojanje inteligencije stable nego da se pomisli kako iznad svega postoji Um koji vlada životom! 

Odluke životinja su često na prvom mjestu i toliko se naglašava njihova uloga da se čak i evoluciji oduzima dio odgovornosti, iako se u ovome timu autora ona drži Voditeljicom života.

Ponavljanje nije samo majka znanja već i uvjeravanja. Ono omekšava uho, a imajući na umu da nas educiraju uratcima koji se nazivaju i znanstvenima, onda se nećemo preispitivati je li sve na svome mjestu. 

Lažnih informacija serviranih putem znanstveno-dokumentarnih uradaka ima podosta i učinkovito popunjavaju praznine koje je novo doba oslobodilo.

                               Arhipelag skriva tajnu…  

                            …vode se obogaćuju…                                    

                   … mikroskopske biljke su stvorile život…

          Navode da se, zahvaljujući planktonskom cvatu, negdje razvio život. Jednako bismo mogli reći da vjeverica ima zube zahvaljujući čeljusti!  

          Planktoni jesu živa bića, ali ne i njihov cvat. Ispravno je: 

                   … kao posljedica planktonskoga cvata… 

Iznad svega je – Bog

           Razumljivo je da nedostatak imenovanja i zahvale pravom autoru svijeta, onomu tko ima moć stvarati cvatnje i oblikovati uzorke, dovodi do neuređenosti izvješća jer se praznine popunjavaju nesuvislostima i nagađanjem.

                   Srdela je othranila mnoge naraštaje priobalja.

        Pripisujući (hotimice ili ne) životinjama, pa čak i neživoj prirodi; vjetru, moru, kamenu, određene zasluge, potiskujemo istinu o vlastitom postojanju.

          Valjda svatko razumije kako srdela nije mogla misliti na ljude uz obalu, stvoriti samu sebe i čekati da ju uzmu! Nečemu se moramo diviti pa je u ovom slučaju to riba! Tvrdnjom kako je srdelom othranjeno mnogo naraštaja priobalja. barem ne bismo zanijekali istinu.

Nitko ne spori da znanstvenici imaju pravo nagađati, no problem je kada se pretpostavka progura kao istina i postane općeprihvaćena.

        Najbrojnije su emisije o majmunima. Autori su ovisni o krupnim planovima njihova lica i prstiju koji podsjećaju na naše. Po granama ne skaču bića sa svojim posebnostima nego uvjerenja kako smo to zapravo mi!

Sada znamo odakle (čovjeku) današnji oblik tijela…

…igrom slučaja i vještim održavanjem ravnoteže, dospjeli smo (ljudi) na sam vrh  ove velike (majmunske) loze

…majmuni su članovi naše porodice…

                   Povijest primata je i naša bogata povijest.             

Snimatelji danima sjede uz gorile čekajući valjda da progovore, iako bi se moglo dogoditi da osoba iza kamere postane sličnija objektu snimanja.  

Ne treba nam prevlast emisija s drveta, imamo analize DNK,a i vidljiva su zajednička obilježja  ljudi i životinja, to ne znači da nas Bog nije stvorio i dio sebe unio u sve, ponajviše u čovjeka!

           Promatrajući ostatke tijela naših predaka vidimo samo materijalni niz, potpuno zanemarujući duh koji ih je prožimao, a upravo on može biti na vrlo različitom stupnju razvoja. Čovjek nije postao čovjekom dobivajući vanjski izgled, već prosvjetljenjem. Još i danas mnogima nije jasno da svo znanje dolazi od duha. Duhovna razina je ta koja nas izdvaja od loze majmuna, a izgled je usputna promjena.

          Pravi početak naše povijesti smjeli znanstvenici ignoriraju zamjenjujući ga životinjskom shemom i odbacujući osobni odnos sa Stvoriteljem od kojega potječe duhovnost.

          Da bismo razumjeli vlastito postojanje potrebno je prosvjetljenje koje dolazi iz istog onog izvora po kome je sve nastalo. Neprirodne komentare bolje je zamijeniti divljenjem prema istinskome Tvorcu. Vrijeme je da mlade naraštaje ispravno educiramo govoreći im o dostojanstvu i božanskoj određenosti svijeta.

          Život ne može stvoriti, urediti i neprestano voditi slučaj već samo jedna jedina stvarateljska snaga neshvatljive veličine i savršenstva. Ona se čovječanstvu objavila kao Bog, ali zagovornici teorije isključivo materijalnog postanka svijeta koji sugeriraju vjeru u samostvarateljstvo prirodnih elemenata vođeno slučajem, to ne mogu prihvatiti. Oni su uvjereni da zastupaju cjelovitu sliku postanka iako imaju mnoštvo nedorečenosti. Najveći broj odnosi se na početak stvaranja.

       Većina znanstvenika uviđa da je naš razvoj prava umjetnost i da su spoznaje toliko malene naspram složenosti građe, stoga treba biti suzdržan u iznošenju pojedinih procjena.

          Jasno je i bez materijalnih dokaza da je Netko odredio predivne oblike života. Od dokaza ne treba bježati niti praznine ispunjavati pretpostavkama. Bilo bi dobro da čovjek prizna svoju ograničenost i ne preuzima kompetencije dok ne završi istraživanje.

          Sve stvoreno ima svoga Stvoritelja, a to ne može biti nešto neodređeno. Iz duhovne spoznaje znamo da je taj Izvor i kreator sam Bog.

          I dalje ću uživati u divnim slikama našeg jedinog vrta, prepuštajući komentare vjetru…   

Samel Bech [premisa21@gmail.com]