Poznata je ona Churchilova izreka: Ako nešto ne želiš riješiti, osnuj povjerenstvo…
Ivan Penava, čelnik Domovinskog pokreta i potpredsjednik Hrvatskoga sabora imenovan je na čelo Povjerenstva za istraživanje komunističkih zločina, nakon Drugog svjetskog rata. To nije mala stvar. Velik je to, sveobuhvatan i zahtjevan posao. Za to je potrebna stručnost, znanje, sposobnosti, pravednost, poštenje i istina. Istina i samo istina. Nema prekrajanja i prilagođavanja povijesti. Time se je neko vrijeme bavio Vice Vukojević. Što je istražio? Dokle je došao ? Zašto je stao? Nitko to točno ne zna, po najmanje Penava. Koja mu je motivacija? Gdje će on početi? Što će ga rukovoditi? Osveta i mržnja nisu dovoljne i potrebne. Dapače! To je otežavajući čimbenik. Čiste duše i srca moraš tome pristupiti.
Može li to Penava, čelnik stranke u propadanju? Osoba koja je kao nitko nikad do sada prevarila svoje birače i simpatizere. Osoba koja uvijek i svuda stvara razdor. Osoba koja sebe smatra najvećim domoljubom. Osoba koja je protiv dolaska stranih radnika, a iznajmljuje im stambeni prostor i zarađuje na njima.
Licemjerje na kvadrat. Osoba koja ima drugu po visini plaću političara u Lijepoj našoj. Čime on to zaslužuje 6.000 eura mjesečno?
Izgubio je vlast u Vukovaru, gdje je nastao, stasao i godinama opstao na žrtvi i epopeji Vukovara. Domovinski pokret je u Vukovaru postao oporba zajedno sa SDSS-om. Na državnoj razini su vlast. To mi baš i nije jasno. U koaliciju s HDZ-om su stupili nakon parlamentarnih izbora i trećeg mjesta po izboru birača. Kasnije se to stubokom promijenilo. Domovinski pokret praktički više ne postoji. To je hrpa bukača i „domoljuba“ bez pokrića. Penava i njegov adlatus Čipe me. Po mnogo čemu, podsjećaju na Don Quiyota i Sancha Panzu. Jurišaju na vjetrenjače.
Vratimo se Penavi i njegovu povjerenstvu. Uz njega se nalaze poznate osobe iz političkog života, iz nekoliko ministarstava. Koja je njihova uloga? Hoće li oni sprječavati Penavu da ne ulijeće vruće glave u rješavanje pojedinih problema, da ne izmišlja probleme i da ne preuveličava sa svojim „dokazima“.
Neosporni jugokomunistički zločini
Neosporno je da je poslije Drugog svjetskog rata bilo puno zločina. Mnoge su napravili pobjednici u tom ratu. Taj čin osvete je neoprostiv. To se ne smije zaboraviti. Prošlo je 80 godina od tih događaja. Mnogi sudionici s obje strane nisu više među živima. Komu će se suditi? Bleiburg je jedna crna mrlja na našoj prošlosti. Britanci su izdali našu vojsku i naše civile. Povjesničari su to istražili i razjasnili, jer je svaki narod dužan poznavati svoju povijest, kako je ne bi ponovio.
Prošlo je 80 godina od tih događanja. Sigurno postoje vjerodostojni dokumenti o tome. Do devedesetih godina prošlog stoljeća se o tomu nije govorilo. Dapače! Nije se smjelo govoriti. Mnogi nevini ljudi su stradali. Bez suda su osuđeni. Ubijani na licu mjesta. Njihovi grobovi su svuda razasuti po Lijepoj našoj. Ta činjenica zaslužuje pažnju i ispravan tretman, zasnovan na činjenicama.
Može li to napraviti osoba kojoj više nitko ništa ne vjeruje. Najgore moguće riječi i uvrjede je sipao po HDZ-u i premijeru Plenkoviću, da bi im potom pohrlio pod skute i zgrabio vlast. Na premijeru je da tu grotesku od političke koalicije što prije ukine. Premijer se ponekad teško i dugo odlučuje. Što se tiče Penavinog povjerenstva lako je odlučio. Što je po srijedi to samo premijer zna. Poznata je ona Churchilova: Ako nešto ne želiš riješiti, osnuj povjerenstvo.
Imajući u vidu sastav povjerenstva i predsjednika povjerenstva navedena misao ima smisla.
