U stvaralaštvu Noemi Čotić prepoznajemo konzistentnu istraživačku liniju usmjerenu prema promišljanju odnosa prostora, forme i perceptivnih potencijala umjetničkog djela
U galeriji Studio-21- u utorak, 19. kolovoza 2025. otvorena je izložba „Mjesto između“ umjetnice Noemi Čotić. Autorica se predstavlja novom serijom radova nadovezujući se na ciklus započet 2023. godine, a u kojoj istražuje odnos plohe i volumena kroz akril i kolaž na platnu.
Kustosica izložbe povjesničarka umjetnosti Ana Bratić u predgovoru kataloga piše: „U stvaralaštvu Noemi Čotić prepoznajemo konzistentnu istraživačku liniju usmjerenu prema promišljanju odnosa prostora, forme i perceptivnih potencijala umjetničkog djela. Taj je proces ukorijenjen u njezinoj kiparskoj formaciji, no posljednjih godina autorica se svjesno kreće prema slikarskoj artikulaciji, pritom zadržavajući disciplinu trodimenzionalnog mišljenja. Ono što je u kiparstvu bila materijalna masa i volumen, sada se u slici transformira u plošnu matricu koja funkcionira kao polje konstrukcije i de/konstrukcije oblika.
Geometrijski elementi, slojevite teksture i strogo modulirana kromatska paleta nisu kod Čotić puka estetska odluka, nego gradivni elementi jednog samodostatnog vizualnog sustava. Riječ je o sustavu koji ne teži narativnosti, nego uspostavi logike odnosa — oblika, proporcija, boje i materijala — pri čemu se kompozicija gradi iznutra, iz vlastite strukturalne nužnosti.
Još otvoreniji dijalog između plohe i volumena
Predstavljena serija radova nadovezuje se na ciklus započet 2023. godine, ali ga istodobno razvija u smjeru još otvorenijeg dijaloga između plohe i volumena. Akril i kolaž na platnu u tom su procesu ravnopravni sugovornici: prvi omogućuje slojevitu gradnju i tonalno moduliranje, dok drugi uvodi materijalnu intervenciju — rez, preklapanje, ulančavanje ploha — koja slici pridaje taktilnu i prostornu dimenziju. Na mjestima susreta tih materijala nastaje dinamičan vizualni plan, svojevrsna topografija slike koja odbija pasivno promatranje.
Geometrija u radovima Noemi Čotić nije ornamentalna. Ona se pojavljuje kao analitički alat, kao polazište jedne samorefleksivne igre u kojoj se inicijalno postavljena pravila neprestano propituju. Strogi omjeri i jasno definirane konture ulaze u dijalog s elementima koji ih narušavaju ili omekšavaju, proizvodeći napetost između reda i spontanosti. Ploha, pritom, ne djeluje tek kao neutralna pozadina; ona je aktivni akter koji definira ritam, ravnotežu i puls kompozicije.
Akrilni slojevi, u rasponu od zasićenih do transparentnih nanosa, grade prostorni dojam bez potrebe za iluzionističkom perspektivom. Kolaž. Pak, stalno podsjeća na materijalnu prisutnost slike – kao da autorica inzistira na tome da se promatrač suoči s predmetnošću umjetničkog objekta. Taj materijalni naglasak otvara prostor za iskustvo koje je istodobno vizualno i taktilno, apstraktno i konkretno.
Premda izranja iz introspektivnog procesa, rad Noemi Čotić ne zatvara se u hermetični osobni znak. Naprotiv, on se nudi promatraču kao otvoreni sustav interpretacije, u kojem značenje ne proizlazi iz nametnute priče, nego iz perceptivnog sudjelovanja. Na taj način autorica se svrstava u niz umjetničkih praksi koje prostor slike tretiraju kao polje aktivnog istraživanja, a ne kao unaprijed zadani okvir.
Oblik i linija postaju tragovi koncentracije
U tom introspektivnom sloju Noemi Čotić ne pristupa formi samo kao estetskom konstruktu, nego kao prostoru u kojem se održava njezin unutarnji ritam, emocionalni ton i misaoni proces. Rad uvijek započinje tihim fokusom, povlačenjem iz užurbanosti svakodnevnice, kako bi se iznutra izgradio prostor u kojem forma, boja i materijal mogu pronaći svoju prirodnu ravnotežu. Taj početni trenutak nije samo tehnička priprema, nego svojevrsno usklađivanje s vlastitim unutarnjim tempom, iz kojeg svaki potez dobiva preciznost i težinu. Oblik i linija postaju tragovi koncentracije, a kromatska polja odražavaju suptilne prijelaze između napetosti i smirenja, između otvorenosti i zatvaranja. Slojevi boje i kolažni rezovi nisu tek vizualni efekti, nego zapisi procesa u kojem se misao, osjećaj i intuicija pretaču u vidljivo. Takva unutarnja disciplina ne zatvara rad u samodostatnost; zadržavanje pogleda i vlastito putovanje kroz rad. Slike u tom smislu funkcioniraju poput mapa unutarnjeg pejzaža – precizno građenih, ali uvijek živih i promjenjivih spremnih da se pri svakom susretu iznova otvore novom čitanju.
U širem povijesno-umjetničkom kontekstu, opus Noemi Čotić može se dovesti u vezu s nasljeđem geometrijske apstrakcije i konstruktivističkih pristupa, ali bez preuzimanja njihovih dogmatskih kodova. Svaki rad predstavlja zaseban eksperiment u kojem prethodno iskustvo služi kao odskočna daska, a ne kao neupitna matrica. Sustav je strogo građen, no njegova logika ostaje otvorena – što autorici omogućuje kontinuirani razvoj i neprestano ispitivanje granica vlastitog medija.
Noemi Čotic rođena je u Splitu 1988. godine. Završila je srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku, te magistrirala kiparstvo 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. 2014. godine odlazi na tromjesečni rezidencijalni Boravak u Belgiju, GLO‐ART centar, a 2016.godine, izborom žirirane izložbe u Studiju za suvremenu umjetnost Let 777, boravi u Kanadi gdje u galeriji La Chambre blance u Quebecu tri mjeseca eksperimentira i istražuje nove tehnološke mogućnosti. Radila je na nekoliko filmskih projekata surađujući na scenografiji : Ambasada film( Čarobnjak iz Oza, Igra Prijestolja ) i Aleks Produkcija ( DIG, Game of war, Winnetou).
Na poziv Ivane Franke, zajedno sa umjetnicima Franke, Piplica te timom Raqs Medija Colective iz New Delhija, u sklopu izbora Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture, sudjeluje u projektu “Granice percepcije”. Članica je HDLUDU I HULU Split. Živi i radi u Dubrovniku.
Izložba ostaje otvorena do 6. rujna 2025.
