Plovilo je potrebno dugoročno (za)štititi i bojati u nijansama prvotnog izgleda drvenog plovila i to nesintetskim (neepoksilnim) bojama i premazima za drvo, palubu lanenim uljem…
Tradicionalna plovila istočnojadranske obale koja su iz XIX. i XX. stoljeća u korijenu nominalno predstavljaju kulturno dobro za buduće generacije. To su kategorije (tipovi) plovila kao što su guc, batana, (korčulanska) pasara, bracera, trabakul(a) i dr. Na trabakule su se oko 1920. godine počeli ugrađivati dizel-motori. Na škverima (škarima) ova plovila su „vonjala katranom i daskama sa kojih se tek sasušila smola“.
Plovilo je potrebno dugoročno (za)štititi i bojati u nijansama prvotnog izgleda drvenog plovila i to nesintetskim (neepoksilnim) bojama i premazima za drvo, palubu lanenim uljem (zbog perušanja verniže), te premazivati koperpajn (copperpaint) cinober zaštitnom bojom za dno (za drvena plovila), kao i „paklinom“ (tekućim smeđim bitumenom – liquid brown bitumen) u slučaju propuštanja vode/mora donjih dijelova plovila, bez ikakvog plastificiranja. Metalne dijelove (opreme), ako takve treba zaštititi, dobro bi bilo bojati u klasi Hammerite boja (npr. polumat ili rustik crnom, te tamnosivom ferro battuto – „kovano željezo“ i sl.). Postojala je mat-crna Hammerite High Heat Paint (boja za metale otporna na visoke temperature) i bila je doslovno matirano crna kao ugljen, ali je više nema na tržištu. Iako postoje, prije nanosa takvih klasa boja nije potrebno stavljati temeljnu boju jer može biti bojana direktno na ružinu (hrđu). Boje tijekom vremena blijede i potrebno ih je obnavljati u paleti vječnog postojanja nekih drugih, zasad (ne)poznatih boja.
