Skupna izložba grafičkih radova „Refleksije matrice“ u Sveučilišnoj galeriji u Splitu
U Sveučilišnoj galeriji u Splitu u utorak, 21. listopada 2025. otvorena je skupna izložba grafičkih radova sedam mladih autorica – bivših i sadašnjih studentica Odsjeka za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu.
Izlažu: Sara Dorčić, Nina Grebenar, Lucia Lukšić, Flora Novak, Ela Pitalo, Ivona Pupačić i Antonia Vidan. Radovi su nastali tijekom studija kao dio nastavnog procesa na kolegijima grafike pod mentorstvom izv. prof. art. Maje Zemunik i prof. art. Edvina Dragičevića.
Izložba okuplja radove studentica različitih generacija koji odražavaju raznolikost njihovih umjetničkih pristupa, senzibiliteta i istraživačkih interesa u području grafičkog medija. Iako tematski nepovezani, radovi zajedno svjedoče o širokom spektru mogućnosti grafičkog izraza – od simboličkog do gotovo hiperrealističkog, od prepoznatljivih figurativnih do potpuno apstraktnih formi. Zastupljene su različite grafičke tehnike – od bakropisa i akvatinte do fotogravure i linoreza – kojima autorice pristupaju na autentičan i eksperimentalan način.
„Ono što uvijek iznova nalazim fascinantnim i vrijednim pažnje jest vještina potrebna za ovladavanje ovim tehnički vrlo složenim medijem. Grafika traži strpljenje, upornost i duboko razumijevanje procesa, ali upravo kroz takav posvećeni rad otvara prostor za neiscrpne mogućnosti otiska. Od razvoja ideje i pripreme matrice do samog trenutka otiskivanja na papir, proces nikada nije potpuno predvidljiv. No unatoč neizvjesnosti te korištenju zahtjevni i „surovih“ materijala, grafika u sebi nosi moć da kroz slojeve boje, tragove alata i teksture prenese raznolik umjetnički izričaj.
S obzirom na takvu raznolikost, ali i ravnopravnost umjetničkih poetika koje su ovdje zastupljene, radovi su predstavljeni abecednim redom prema prezimenima autorica.
SARA DORČIĆ izlaže kompoziciju „Bez naziva“ velikog format, sastavljenu od devet pojedinačnih otisaka koji zajedno tvore spiralnu strukturu bogatu simbolikom. Odabir spirale nije samo kompozicijsko rješenje, već i konceptualni element. Dorčić koristi grafičke tehnike dubokog tiska – bakropis, akvatintu i open-bite – pomoću kojih gradi slojevite narative koji istražuju emocionalne pejzaže, mitologiju i životinjski oblik kao metaforu. Kroz složene odnose među figurama, Dorčić oblikuje introspektivni bestijarij emocija i psiholoških stanja, dok razbijena, napukla i cijela jaja dodatno naglašavaju motive krhkosti, rasta i lomljivosti. Inspirirana mitološkim transformacijama, autorica koristi animalne likove kao metaforu za emotivno preživljavanje i unutarnje preobrazbe.
NINA GREBENAR u svom radu istražuje granice grafičkog medija kroz seriju radova nastalih kombiniranjem fotogravure, akvatinte i reservagea. Pokušavajući se udaljiti od tradicionalnog poimanja grafike, koje se temelji na principu „jedna matrica – jedan rad“, autorica ih predstavlja kao „kolaž na zidu“ sastavljen od dva triptiha. Iako balansiraju između figuracije i apstrakcije, radovi ponajprije reflektiraju autoričino istraživanje odnosa među elementima, ali i unutarnja stanja. Konačni prikaz je apstrahiran, ukazujući na potragu za temeljnim univerzalnim uzorkom. Serija ostaje otvorena kao proces koji još traje, namjerno ostavljena bez naslova.
LUCIJA LUKŠIĆ predstavlja dio iz serije diplomskog rada „Implicatus“, kojim želi podići svijest o aktualnim pitanjima ekologije i zaštite okoliša. Zajedno čine cjelinu naziva „Implicatus“, među kojima je izložen rad „Jato lokardi“. Posebno polazište za rad bila je fotografija Chrisa Jordana koja prikazuje uginulog albatrosa s plastikom u utrobi. Lukšić se bavi ekološkim pitanjima i ljudskim utjecajem na morski ekosustav kroz medij eksperimentalne grafike.
FLORA NOVAK u grafičkom ciklusu „El Shatt“ istražuje povijest zbjega stanovništva iz Dalmacije tijekom Drugog svjetskog rata. Ovdje se prikazuje četiri od ukopno deset radova izrađenih u tradicionalnoj tehnici bakropisa, oblikovanih linearnom stilizacijom, koji prikazuju ključne prizore života u izbjeglištvu. Kombinacijom dokumentarnog istraživanja i umjetničke interpretacije autorica stvara nadrealno-dokumentarni zapis kolektivnog iskustva, naglašavajući važnost ovog povijesnog događaja za hrvatski narod i kulturu memorije.
ELA PITALO u diplomskom radu „Metafora nesvjesnog“ razvija ciklus grafika u tehnici bakropisa kroz koje istraživanje slojevite odnose između svjesnog i nesvjesnog. Intuitivnim crtežom bez pripremnih skica autorica gradi kompleksne kompozicije u duhu ‘horror vacui’, ispunjene antropomorfnim, zoomorfnim i florealnim oblicima. Serija radova funkcionira kao introspektivno putovanje i metafora procesa samospoznaje, u kojem nesvjesno poprima vidljivu i opipljivu formu.
Grafike IVONE PUPAČIĆ, nastale u tehnici bakropisa vrlo minucioznom metodom točkanja matrice, svjedoče o visokoj razini tehničke vještine, ali i o suptilnom promišljanju same prirode slike i njezine komunikativne moći. Pupačić prije svega zaokuplja sadržajni aspekt slike; međutim ovdje se ne radi o slici kao mimezisu ili pukoj reprezentaciji stvarnosti, već o slici kao vizualnom kodu – jeziku znakova kroz koji se prenosi misaoni proces i emotivna tenzija. Poigravajući se percepcijom promatrača, u magritovskom smislu, autorica uspostavlja složene međuodnose motiva koji aludiraju na različite razine tumačenja – od racionalnog grida kao modernističkog simbola reda i kontrole, preko manifestacija podsvjesnog uma, do problematiziranja žensko pitanja u kontekstu zapadne kulture.
ANTONIA VIDAN izlaže niz grafičkih listova u tehnikama linoreza, mekog voska te kombiniranim tehnikama dubokog tiska u kojima je naglasak na eksperimentu i procesu. Polazište koncepta je pojam protočnosti – mora, vode – što rezultira apstraktnim prikazima naglašene vertikalnosti i plošnosti. Pojam koji inače implicira dinamičnost i nestalnost ovdje postaje „zamrznuti“ fragment vremena, trenutak koji odražava napetost između pokreta i mirovanja. Forma nije unaprijed zadana – slučajnost generira konačnu sliku. Takav istraživački pristup bez unaprijed definiranih ograničenja autorici je omogućio nove likovne spoznaje, što je i bio cilj, poguravši je izvan zone sigurnosti. Time Vidan potvrđuje da je potraga za formom jednako važna kao i sam rezultat. (kustosica Ivana Vukušić)
Ova izložba ne donosi samo pregled studentskog stvaralaštva, veći vrijedan presjek bogate produkcije koja se kontinuirano razvija na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost. Posebno je važno istaknuti potrebu za podrškom mladim autoricama i autorima u ranoj fazi njihova umjetničkog razvoja, kada su ovakvi projekti ključni za afirmaciju i vidljivost na suvremenoj umjetničkoj sceni.
Izložba ostaje otvorena do 31. listopada 2025. godine.
