Djetinjstvo i mladost, sve do moje punoljetnosti bili su tako prekrasno jednostavni i lijepi.
Sve te godine proveo sam ljudski, u ljubavi.
Onda rat, zvjerstva, dio onih s kojima sam odrastao otišao je u petrinjsku vojarnu, palili su nam kuće, ubijali (sada govore da nisu, a mine su same padale!)…
Davno su abolirani i više im ne smeta „šahovnica“ na dokumentima!
Oni koji su tamo negdje u srpskom dijelu BiH, ili u Srbiji rado primaju hrvatske mirovine u kunama, nemaju srama…
Moj treći život otpočeo je nedugo nakon rata i pobjede, slobode!
kada su na vlast došli jugonostalgičari, mrzitelji Hrvata.
Taj život živim danas, kada je "Hrvat opet tako teško biti" kako je davno rekao Matoš u pjesmi Kip domovine.
Sada, u zrelim godinama znam kako će Hrvatska uvijek biti ponosna!
Vjerujem u mlade ljude pune ljubavi prema Bogu, Istini, Domovini.
Velik je njihov ponos na svoje očeve „samo obične“ hrvatske branitelje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više