Sretan Božić Hrvatima raseljenim diljem svijeta i onima koji slave u okrilju ispaćene domovine
BOŽIĆ U IZBJEGLIČKOM LOGORU TRAISKIRCHEN – AUSTRIJA 25. prosinca 1969. godine
Jesenice, vlak staje, rusake na leđa, put pod noge.
Ja Kike i moj rođak Ivan Buljubašić, emigranti.
Pola metra snijega, mraz i led.
Pred nama je put, zapravo alpe Karavanke, Austrija.
Dugo već hodamo, kližemo, padamo, ustajemo….
Eno tamo u snijegu se vidi karaula, jugovojska.
Prolazimo znajući da neće riskirati život i poći za nama.
Dolazi noć, padamo na mrzli snijeg od umora u san.
Budi me zavijanje vukova dolinom ispod nas.
Ivan i Kike se ne mogu probuditi, ne mogu ustati.
Kike kaže: majko pusti me u kuhinju,
ovdje mi je na hodniku hladno.
Vapim, Gospodine daj mi snage obraniti nas.
Spreman, pronalazim neku smrznutu granu.
I nisam dugo mogao ruku od nje odlijepiti, jer ju je stegao mraz.
Na sreću vukovi su zavijajući, miroljubivo prošli dolinom.
Jutro je, popili smo malo ruma umjesto čaja.
pojavilo se i neko zubato sunce, hvala Bogu.
Savladavamo brdo po brdo Karavanki, drugi dan.
Oko podne sa velikog visa ugledasmo neko naselje,
iako zamrznuti glumimo skakanje, zagrljeni od radosti.
Oko podne smo stigli u malo Austrijsko mjesto Rosenbach.
Dolazimo u žandarmerijsku postaju, drže nas na hodniku
da se polako odmrzavamo, jer naglo zagrijavanje je opasno.
Nakon skoro tri sata, nekako smo došli k sebi.
Dobili smo čaj, njegov prekrasan okus mi je još u ustima.
Uzimaju nam osobne podatke, putovnica nemamo,
kako reče Matan, šta će putovnica poštenu čoviku.
Stavljaju nam lisice na ruke pa na vlak za Klagenfurt,
I onda za izbjeglički logor Traiskirchen,
Ispred nas se ukazao logor, veliki kompleks zgrada,
bivše Austrijske vojarne, opasane visokim zidovima.
Mene i Kiku odvode u zgradu zatvorenog tipa,
Moga rođaka Ivana u Frei (slobodni) lager.
Njemu bijaše suđeno za bacanje nekih bombi u kinu
u Beogradu sa Miljenkom Hrkaćem, koji je bez ikakve
krivnje osuđen na smrt.
Moj rođak je po oslobođenju krivnje dobio vojni poziv na
Albansku granicu, imali su ne časne planove.
MI EMIGRANTI SLAVIMO BOŽIĆ U LOGORU.
Krasna večera, juha i pečena purica sa krompirima.
predmolim molitvu prije blagovanja, mole naši Hrvati,
Pridružili su nam se i neki Mađari i jedan Čeh,
koji je u vojničkoj odori pobjegao s granice pred Rusima,
koji su okupirali prošle godine njegovu zemlju.
BADNJA VEČER, poveo sam i moju Hrvatsku sa sobom,
promrzla ali u zlatnoj haljini, kao da radost nestaje
njenim tužnim očima, kao i našim, kada žudimo
Jedino njezinu slobodu.
Sjećam se blaženih mirisa Badnjih večera u Domovini,
mirisa mora, rijeka, polja livada…
A tko Te ne bi ukletu nosio sa sobom, uz križ na ramenu,
u paničnom bijegu.
Pustiš me jube moja da te na tren zaboravim,
a onda mi se javiš iza svakog jauka,
dok suzom gasim svijeću želim:
SRETAN BOŽIĆ HRVATIMA RASELJENIM DILJEM SVIJETA I
ONIMA KOJI SLAVE U OKRILJU ISPAĆENE DOMOVINE.
Austrija – Traiskirchen, 27. prosinca 1969.
