Još vulkani tutnje
Negdje dolje,
u dnu mome,
još vulkani tutnje, grome.
Još se k meni s one strane,
došuljaju sjene svjetla,
il’ utvare tame.
Nesigurna.
Nespokojna.
Kroz to tamno ždrijelo,
spuštam se u svoje prvo tijelo.
Tu nalazim blaga skrita.
Košuljice lake – tanke,
što me dižu nad oblake.
Do Božjega svetog doma.
Tamo gore ja uzlijećem,
kad se iz dna svoga krećem.
