Srbofilni Crnogorci prešućuju suradnju četnika i partizana 1941. godine
Uglavnom imam pozitivne osjećaje prema Crnoj Gori i njenim narodima (Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi). Čak sam i dugogodišnji član Društva crnogorsko hrvatskog prijateljstva.
Naravno da ne zaboravljam kako je pitomi dubrovački puk doživio ničim izazvanu agresiju iz pravca Crne Gore, paljenje, pljačkanje, granatiranje. Zatočeništvo u Morinju, od čega su psihički i fizički stradali naši hrvatski branitelji. Mnogi umrli prerano ili izvršili suicid. Sjećam se i ispravnog herojskog držanja generala Krsta Đurovića (1940.-1991.) koji je ubijen jer je pokušao vratiti pripadnike JNA iz hrvatskih Konavala, sjećam se i admirala Vladimira Barovića (1939.-1991.), koji je radije sebi oduzeo život nego izvršio povjerenu mu nečovječnu zadaću. Nemoguće je ne istaknuti otpor Cetinjana agresiji na Hrvatsku i mobilizaciji i ulogu u tomu književnika Slavka Perovića (1954.)
Pod utjecajem četničkih struja i SPC-a Crna Gora i njena Skupština obilježila je svečano 21. travnja 2026. logor Jasenovac. S ovim se postiže slijedeće:
- mobilizacija srpstva u Crnoj Gori
- usporavanje puta Crne Gore u EU
- slabljenje suradnje Hrvata i Srba unutar zajedničke države BiH
- nerješavanje sadašnjih problema i odbijanje objektivnog sagledavanja prošlosti
- slabljenje Hrvatske uz pomoć pete kolone
- opravdavanje Srbije i Crne Gore za agresiju devedesetih i aboliciju iste Srbije za raspad Jugoslavije
- priprema se teren za nove ratove
Ubijanja Hrvata puškom i perom
O Jasenovcu je dosta pisano, za vrijeme Juge oko 11.000 knjiga. Mislim da je o masovnim pokoljima nad Muslimanima (Bošnjacima) u Podrinju objavljena samo jedna knjiga, i to tek 1989. (autori V. Dedijer i A. Miletić).
Srebrenica je samo ponavljanje u blažoj formi onoga što se dogodilo 1941.-1945. u Podrinju.
Što se tiče Jasenovca postoje savezničke fotografije logora iz zraka. Čak niti za sadašnji broj od 80.000 (od čega 50.000 Srba) kojim se barata o Jasenovcu ne postoje objektivni dokazi. Jasno, pri toj raboti u Crnoj Gori se veliča četništvo, konkretno zločinac Pavle Đurišić (1909.-1945.) koji je izgubio život baš u borbi protiv Hrvata na Lijevča Polju, ili moguće u Jasenovcu (na slici)?
Ubijanje glađu
Nemam problema s prošlošću, niti su moji preci pripadali zločinačkim idejama komunizma i fašizma. Osuđujem sve zločine, tkogod ih radio komu god i s kakvim god opravdanjem. Osuđujem morenje glađu koje su namjerno radili Britanci u Bangladešu, Iranu, Irskoj i Rusi u Ukrajini (današnji rat kojega su podržali obavještajci jedne europske sile ima svoje korijene u Gladomoru u kojem je Gruzijac Staljin pomorio milijune ukrajinskih seljaka). Osuđujem i posve bespotrebno savezničko bombardiranje Zadra i Podgorice. Osuđujem i Čavkaricu, jamu u kojoj su bacili gotovo 500 bošnjačkih žena i djece (a o čemu se nije govorilo).
Hrvatska nije napadala Crnu Goru, niti traži, niti je tražila ikada dijelove njenog teritorija. Jasno ima i takvih koji se vrijeđaju kada se samo spomene autohtona hrvatska manjina (uglavnom u Boki) i njeno dugo trajanje u očuvanim katoličkim biskupijama. Uostalom, danas ona već nestaje.
Ta propaganda o Jasenovcu (u kojemu je stradao i poneki Crnogorac, kao npr. Pavle Đurišić) zaboravlja pokolje crnogorskih četnika u Rami i Podrinju, zaboravlja srpske logore u Drugom svjetskom ratu, ništa bolje niti manje od Jasenovca, Banjicu i Sajmište (beogradsko, ne istoimeno vukovarsko), te Jajince u kojemu su pogubljeni srbijanski Hebreji.
Donedavno tu nije bilo nikakvoga obilježja, već socijalističke zgrade i moderni shoping centri.
Progovoriti možemo i moramo i o osjetljivim temama kao što su Srbi koji su ubijali Srbe i Hrvati koji su ubijali Hrvate. Možda je J. B. Tito ubio više Srba (ne mislim na ustanak, Kozaru i Užice) nego Pavelić, mislim na bespotrebnu Srijemsku frontu, ali i na oslobađanje Srbije, te Zidani Most. Te terorističku eksploziju u Smederevu.
I na Bleiburgu bilo je Hrvata egzekutora, spominjem Kostu Nađa (otac mu je Stjepan iz Srijema), J. B. Tito (ako je on taj za kojega se izdaje). Preskače se i suradnja četnika i partizana 1941. godine.
Pa i srpsku odgovornost za određene povijesne događaje, kao što su umorstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu, umorstvo Stjepana Radića (i niza drugih Hrvata u međuratnom dobu), demonstracije 27. ožujka 1941., Balkanski ratovi, izbor Slobodana Miloševića, Nikopolje 1396., ratovanje protiv Bizanta u vrijeme cara Dušana, dok se Bizant mučio zaustaviti turski prodor, akindžije i martolozi itd.
Dakle, 21. travnja 2026. u režiji crnogorskih Srba i 23. travnja 2026. u srpskoj verziji su u funkciji Velike Srbe, ne u funkciji pijeteta prema Srbima, Romima, Židovima i Hrvatima koji su ubijeni ili umrli u radnom logoru Jasenovac.
I tu mitomaniju uvelike zahvaljujemo komunistima koji se nikad nisu potrudili realno procijeniti broj žrtava Jasenovca. Čak i ukupne žrtve na teritoriju SFRJ su sredili komunisti relativno kasno. Vladimir Žerjavić (1989.), i to tek nakon što je Bogoljub Kočović izašao s relativno realnim brojkama u inozemstvu 1985. godine.
Nije slučajno da su u Jasenovcu dali počasno mjesto Lordanu Zafranoviću koji je snimao film o 15 ubijenih ljudi u Dubrovniku, od čega su nota bene dva katolika i jedan musliman.
Od 400.000 stradalih Srba, preko 200.000 Hrvata, preko 100.000 Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu izabrati baš dubrovačkih 15 žrtava za film iz 1978., je li baš slučajno? I komu je danas u interesu ponovno zakuhati rat u jugoistočnoj Europi?



1 komentar
I komu je danas u interesu ponovno zakuhati rat u jugoistočnoj Europi?
– Na ovo pitanje mogu ponuditi odgovor. Zapadnoeuropskim zemljama s posebnim naglaskom na Britaniju, Francuzku. Svoje zaključke donosim na izkustvu poviesti. Tu možemo dodati svakako Njemačku, jer se interesi predhodnih dviju zemalja na ovome prostoru izravno sukobljavaju.
Tom scenariju smo svjedočili u 2 velika rata i u Domovinskom obrambenom ratu.
Komentari nisu aktivni.