CRNA GORA I JASENOVAC – Mobilizacija srpstva u današnjoj Crnoj Gori

Srbofilni Crnogorci prešućuju suradnju četnika i partizana 1941. godine

Uglavnom imam pozitivne osjećaje prema Crnoj Gori i njenim narodima (Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi). Čak sam i dugogodišnji član Društva crnogorsko hrvatskog prijateljstva.

Naravno da ne zaboravljam kako je pitomi dubrovački puk doživio ničim izazvanu agresiju iz pravca Crne Gore, paljenje, pljačkanje, granatiranje. Zatočeništvo u Morinju, od čega su psihički i fizički stradali naši hrvatski branitelji. Mnogi umrli prerano ili izvršili suicid. Sjećam se i ispravnog herojskog držanja generala Krsta Đurovića (1940.-1991.) koji je ubijen jer je pokušao vratiti pripadnike JNA iz hrvatskih Konavala, sjećam se i admirala Vladimira Barovića (1939.-1991.), koji je radije sebi oduzeo život nego izvršio povjerenu mu nečovječnu zadaću. Nemoguće je ne istaknuti otpor Cetinjana agresiji na Hrvatsku i mobilizaciji i ulogu u tomu književnika Slavka Perovića (1954.)

Pod utjecajem četničkih struja i SPC-a Crna Gora i njena Skupština obilježila je svečano 21. travnja 2026. logor Jasenovac. S ovim se postiže slijedeće:

1. mobilizacija srpstva u Crnoj Gori
2. usporavanje puta Crne Gore u EU
3. slabljenje suradnje Hrvata i Srba unutar zajedničke države BiH
4. nerješavanje sadašnjih problema i odbijanje objektivnog sagledavanja prošlosti
5. slabljenje Hrvatske uz pomoć pete kolone
6. opravdavanje Srbije i Crne Gore za agresiju devedesetih i aboliciju iste Srbije za raspad Jugoslavije
7. priprema se teren za nove ratove

Ubijanja Hrvata puškom i perom

O Jasenovcu je dosta pisano, za vrijeme Juge oko 11.000 knjiga. Mislim da je o masovnim pokoljima nad Muslimanima (Bošnjacima) u Podrinju objavljena samo jedna knjiga, i to tek 1989. (autori V. Dedijer i A. Miletić).

Srebrenica je samo ponavljanje u blažoj formi onoga što se dogodilo 1941.-1945. u Podrinju.

Što se tiče Jasenovca postoje savezničke fotografije logora iz zraka. Čak niti za sadašnji broj od 80.000 (od čega 50.000 Srba) kojim se barata o Jasenovcu ne postoje objektivni dokazi. Jasno, pri toj raboti u Crnoj Gori se veliča četništvo, konkretno zločinac Pavle Đurišić (1909.-1945.) koji je izgubio život baš u borbi protiv Hrvata na Lijevča Polju, ili moguće u Jasenovcu (na slici)?

Ubijanje glađu

Nemam problema s prošlošću, niti su moji preci pripadali zločinačkim idejama komunizma i fašizma. Osuđujem sve zločine, tkogod ih radio komu god i s kakvim god opravdanjem. Osuđujem morenje glađu koje su namjerno radili Britanci u Bangladešu, Iranu, Irskoj i Rusi u Ukrajini (današnji rat kojega su podržali obavještajci jedne europske sile ima svoje korijene u Gladomoru u kojem je Gruzijac Staljin pomorio milijune ukrajinskih seljaka). Osuđujem i posve bespotrebno savezničko bombardiranje Zadra i Podgorice. Osuđujem i Čavkaricu, jamu u kojoj su bacili gotovo 500 bošnjačkih žena i djece (a o čemu se nije govorilo).

Hrvatska nije napadala Crnu Goru, niti traži, niti je tražila ikada dijelove njenog teritorija. Jasno ima i takvih koji se vrijeđaju kada se samo spomene autohtona hrvatska manjina (uglavnom u Boki) i njeno dugo trajanje u očuvanim katoličkim biskupijama. Uostalom, danas ona već nestaje.

Ta propaganda o Jasenovcu (u kojemu je stradao i poneki Crnogorac, kao npr. Pavle Đurišić) zaboravlja pokolje crnogorskih četnika u Rami i Podrinju, zaboravlja srpske logore u Drugom svjetskom ratu, ništa bolje niti manje od Jasenovca, Banjicu i Sajmište (beogradsko, ne istoimeno vukovarsko), te Jajince u kojemu su pogubljeni srbijanski Hebreji.

Donedavno tu nije bilo nikakvoga obilježja, već socijalističke zgrade i moderni shoping centri.

Progovoriti možemo i moramo i o osjetljivim temama kao što su Srbi koji su ubijali Srbe i Hrvati koji su ubijali Hrvate. Možda je J. B. Tito ubio više Srba (ne mislim na ustanak, Kozaru i Užice) nego Pavelić, mislim na bespotrebnu Srijemsku frontu, ali i na oslobađanje Srbije, te Zidani Most. Te terorističku eksploziju u Smederevu.

I na Bleiburgu bilo je Hrvata egzekutora, spominjem Kostu Nađa (otac mu je Stjepan iz Srijema), J. B. Tito (ako je on taj za kojega se izdaje). Preskače se i suradnja četnika i partizana 1941. godine.

Pa i srpsku odgovornost za određene povijesne događaje, kao što su umorstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu, umorstvo Stjepana Radića (i niza drugih Hrvata u međuratnom dobu), demonstracije 27. ožujka 1941., Balkanski ratovi, izbor Slobodana Miloševića, Nikopolje 1396., ratovanje protiv Bizanta u vrijeme cara Dušana, dok se Bizant mučio zaustaviti turski prodor, akindžije i martolozi itd.

Dakle, 21. travnja 2026. u režiji crnogorskih Srba i 23. travnja 2026. u srpskoj verziji su u funkciji Velike Srbe, ne u funkciji pijeteta prema Srbima, Romima, Židovima i Hrvatima koji su ubijeni ili umrli u radnom logoru Jasenovac.

I tu mitomaniju uvelike zahvaljujemo komunistima koji se nikad nisu potrudili realno procijeniti broj žrtava Jasenovca. Čak i ukupne žrtve na teritoriju SFRJ su sredili komunisti relativno kasno. Vladimir Žerjavić (1989.), i to tek nakon što je Bogoljub Kočović izašao s relativno realnim brojkama u inozemstvu 1985. godine.

Nije slučajno da su u Jasenovcu dali počasno mjesto Lordanu Zafranoviću koji je snimao film o 15 ubijenih ljudi u Dubrovniku, od čega su nota bene dva katolika i jedan musliman.

Od 400.000 stradalih Srba, preko 200.000 Hrvata, preko 100.000 Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu izabrati baš dubrovačkih 15 žrtava za film iz 1978., je li baš slučajno? I komu je danas u interesu ponovno zakuhati rat u jugoistočnoj Europi?

Teo Trostmann