Hrvatski Fokus
Hrvatska

Kumir Tito i revolucija mrtvih duša 

Revolucija traži krv, jame se pune žrtvama

 

Crveni barjak leprša,

Zastava Jugoslavije se vije,

vjetrovi rata pušu,  

Tito u revoluciju vodi članove Partije.

 

Komunizam se na obzoru smije

crven poput paklene zmije.

Rat se pretvara u revoluciju:

krvavu, klasnu, komunističku.

 

Revolucija traži krv,

jame se pune žrtvama,

Hrvati su na udaru,

bojno polje je njihova država.

 

Žrtve prokazuju Tita kao zločinca.

On se ne obazire.

Krv tače potocima.

Revolucionari su nad jamama.

 

Revolucija pokazuje „čiste ruke“,

šutnja prekriva stratišta,

promidžba radi svoj posao,

jame su prešućene kao i krikovi žrtava.

 

Duša je za komuniste  praznovjerna izmišljotina.

Umjesto nje u njima živi revolucija.

Oni su mrtve duše u živim tijelima,

duše prazne, bez smisla i sadržaja.

 

Oni su tjelesa bez duša, masa, kvantiteta,

materija ispunjena duhom nasilja.

Njihovo bratstvo je bratstvo razbojnika,

ubijaju dušu i Boga u pojedincima i narodima.

 

Svijetom vladaju mrtvaci bez duša,

ruše se temelji slobode.

Lažni bogovi pišu zakone,

za njih su ljudi majmuni što govore.

 

Životni dah je napustio Tita,

tijelo je mrtvo.

Pretvorio se u leš koji se raspada.

Dušu nije imao, ili nije znao da je ima, ili je bila mrtva.

 

Raspadala se i njegova revolucija.

Ni ona nije imala dušu,

ili nije znala da je ima,

ili je njena duša bila mrtva kao i njegova tvorevina.

 

Potisnute boli i prešućena stratišta počinju vikati.

Otvaraju se Hude jame,

Mrtvački jarci

i Crni potoci.

 

Mrtvi kumir Tito je nemoćan,

gubi bitku protiv Istine,

i onih koji imaju dušu

i vjeruju da je Ljubav vječna.

  

Komunizam se na obzoru smije,

crven poput paklene zmije

i misli: „Još kraj nije.

Drugovi će oživjeti leš revolucije.“

                       

                        Barjak se ponovo diže,

                        ali nije samo crven kao prije.

                        Pod njim zvijer gmiže,

skuplja mrtve duše željne revolucije.

 

One se bore za zemlju revolucije,

punu jama nevinih žrtava,

i nasljednika krvavih revolucionara

koji umjesto Boga obožavaju kumire poput Tita.

 

Ne znaju one da je Ljubav vječna,

ljepota sama koja duše zove

da ljube bližnje i vole Boga

i pjesme slobode domovine svoje.

 

Zbog njih je Ljubav tužna

jer one lutaju stazama smrti

i vode rat protiv Boga

i misle da su veliki ljudi.

Vlatko Ljubičić

Povezane objave

Erste 1 širi laži

HF

Razmjena mišljenja između emigranta Mile Bobana i Ive Josipovića, sina partizana Ante Josipovića (2)

hrvatski-fokus

Slavna epoha Mirka Novosela

hrvatski-fokus

AFORIZMI – Tko jači – kvači

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više