Danas kad ovi furesti vidu kučka para da su vidjeli kako da im se andio sa nebesa prikazo. Te mu šapću, tepaju, karecaju ga. Bože mi prosti ne bi ni maloga Isusa tako asistili
Kako se kaže po naški (dubrovački) Vaš pas je lijep?
Kruaasan Vam je kučak!
Možebit se reče i kroasan Vam je kučak?
Samo se ti zafrkavaj Đivo. Danas kad ovi furesti vidu kučka para da su vidjeli kako da im se andio sa nebesa prikazo. Te mu šapću, tepaju, karecaju ga. Bože mi prosti ne bi ni maloga Isusa tako asistili.
E moj Frano, one ti festižaju i arče solde na vijađe i garderobu, a djeca su za njih pokora. Ako se nasmiješ prema djetetu u kolicima odma te gledaju ko da si Epštajn. Ni na tir od puške im ne stoj!
Pušti Epštajna s vragom, đe mu je i mjesto. Nego da san mlađi nabavio bi kakvu pantaganu, kratkodlaku oštrodlaku, šniclera, patujajstog prinča i evo bi mi prinčipese same dolazile arajdane jer volim beštije.
Ma zašto maloga kučka Frano?
Jer ti je veliki nevoja, vodit ga u veterinara, držat mu brnjicu, a i kad se posere ko da je konj ili slon pasavo. Za pravo rijet, mali malo i papaju. I to košta. I držiš ga u škrabici da se susjedi ne bunu.
Jesi čuo što je jadnu Keku dopalo? Kako je Pašalić činio Marinu na Batali tako su galebovi pošli ća i u nje na boru učinili gnijezdo.
Ma kako na boru, to nikad nijesam čuo?
Ma imati mačija čampera (dolichandra unguis cati), ona žuta povijuša što se penje na čemprese i kako je meka galebima je ugodno na vrh.
Ali rano jutro pojavu se vrane i galebi ih čeraju i kriče jer čuvaju gnijezda. A onda se Frano i Zore bune, bestimaju i kontrestaju Keki da “njeni” galebi bude fureste i da će radi galeba dobit grubu ocjenu na internet
Ma nije ih ona nasadila na stablo.
E, to im je Keka i rekla. Oćete li da pucam na njih iz prače oli da šegam (ispilam) stablo. Niti san hi zvala niti im davam jestit, niti me gustaju ti bijeli proždri. Pokakana jon je cijela taraca.
Sjećaš le se kako je diretur od banke Tonči imo kučka Mora?
E, oni jazavčar? Draga beštijica, i?
On je Ivu Konavljaninu ispod banka na placi pojio cijeli parizer i kobasice, a kruh ostavio nenačet. I došla Mare i pokarecala Mora, a Ivo planuo; Sram Vas bilo. Pogledajte ovaj kruh, i što ja sad sa njim da činim. I držo joj prodiku, opro je ko more Lokrum. A žena li luk jela ni luk mirisala.
I za smirit skando kupila Ivu gavrilovičke.
Volio je Moro djecu i išo s njima na fuzbal i kupanje, I zno se vratiti doma nakon đirate, pametan, gleda te kako čovjek, Skoro da parla.
Papagalo kriči
E, ko poštijer Čeho kad je zvonio u skalama a gospođa od doma pošla u butigu. I on zvoni, a papagalo kriči onim oštrim glasom visokijem :”Momentin! Momentin! Evo me u banji! Dolazim.
I tako par puta, i silazi naš Čehi niza skale i krivi se: J. ja tebe i momentin i banju, a žena prolazi uza skale, i da mu je bilo viđet lice kad mu je spjegala da je ono papagalo. Đusto tako ga je tokalo.
Ovi redari komunali škopu mačke, jer da se kote i šire boleščine. A što će mački radit, da neće legat foje, ić na internet, pituravat ili držat govore. Danaske uškopu živinu pa dođe šira nego dulja, para Berge Istra (veliki brod nesretne sudbine, jugo Titanik. “Krstila” ga šampanjom Jovanka Broz) Oblaču im điletiće (prslučiće), stavjaju hi u kolica, čine im skupu frizuru, hranu pastama (pasta slatkiš, ali i tjestenina). I onda govoru da ih volu.
To ti je već u Bruxellesu, i mi ćemo ostat bez mačaka i goluba kako i tamo.
Možda im se jednom senja u glavu da će tako učinit više komoda za pantagane!
Jer povjeri škopci nemaju boje ni hitar miše.
Kad smo kod hitanja znaš li što je na ovom kvadru?
Para mi se afrikanska maska, ili crevlje (cipele), ili je neki mališ crto glavu od svetoga Vlaha?
Nije moj Đivo, vengo od drva forma ženskog olignja.
Ima oči od cakla ili perle da lučida u mraku. Vučeš na pandivjernu ( najlonska nit) i muški oliganj je ščepa i ne pušta, pa ga izvadiš.
Nijesam to zno, ali znan kad njoriš sa puškom i vidiš par oliganja veći je ženski, manji muški. Ako pogodiš prvo žensku, muški uteče. Ako muškoga, ženska ostane.
To ti je kod čeljadi isto. Pokojni bijolog Giunio imo je storija o beštijama i ljudima, što je Smoje manjifiko kopijo za Malo misto.
Iden ti polako. Već je ura od objeda. Adio moj Frano dobri, pomalo pošteni.
Slugavan se gosparu pomalo skladni Đivo
