Klimatizacija nije bila grješni luksuz; bila je osnovna infrastruktura, temeljna za kvalitetu života i produktivnosti stanovništva
Rekordni toplinski val u lipnju i početkom srpnja pogodio je Europu i pokazao kako politike vođene ideološkim razlozima mogu nesrazmjerno naštetiti najranjivijim članovima društva.
Rafael Pinto Borges, politolog i povjesničar iz Portugala te osnivač i predsjednik „Nova Portugalidade,“ konzervativnog i patriotski orijentiranog ‘think tanka’ sa sjedištem u Lisabonu, u objavljenom tekstu otkriva nam najveći smrtni grijeh u EU-u: hlađenje uz klimatizaciju.
U nedavnom toplinskom valu polovica 850 najvećih gradova na europskom kontinentu pretrpjela je najgori toplinski stres. S gotovo 37°C, Britanija se nikada u lipnju nije suočila s takvom vrućinom. U Berlinu je policija koristila vodene topove za hlađenje pješaka, dok je u Francuskoj bilo tisuća dodatnih smrtnih slučajeva.
A što je s Bruxellesom? Establišment Europske unije dugo je bio nemilosrdan protivnik klimatizacije. U klimatskoj religiji koju ispovijedaju dužnosnici Unije, hlađenje je najsmrtonosniji grijeh od smrtnih grijeha: simbol je rasipnosti razvijenog svijeta i hedonizma.
„S narativnom koherentnošću na kocki, europski gospodari znali su da mogu natjerati Europsku uniju da javno podlegne primamljivoj jabuci umjetnog hlađenja. Ursula von der Leyen stoga je naredila isključivanje klimatizacije u sjedištu Europske komisije u Berlaymontu – ali samo na katovima od prvog do sedmog gdje rade obični zaposlenici. Na katovima od osmog do trinaestog, gdje ona i njezini kolege povjerenici imaju svoje urede, klima je ostala uključena.“
Velika kormilarka moćnoga europskog broda
Možda bi bilo nemilosrdno nazvati ovo licemjernim. Von der Leyen, uostalom nije obična žena. Zajedno sa svojim povjerenicima, ona je, uostalom, velika kormilarka moćnog europskog broda. Njezino vrijeme i udobnost su dragocjeni; samo ako je pravilno hlađena, predsjednica Komisije može adekvatno služiti ljudima – i posljedično, okolišu. Bez njezinih gigantskih napora i hrpa propisa koje je donio Berlaymont, klimatizacija bi vjerojatno bila puno lakša i jeftinija za stotine milijuna Europljana. Možda bi više od 20 posto trenutnih europskih domova, u usporedbi s 90 posto u SAD-u ili gotovo s 80 posto u Kini, bilo opremljeno klimatizacijskim uređajima.
Na neki način, osiguravanje klimatiziranog uživanja za von der Leyen jamči da će se milijuni Europljana kuhati u vrućim mjesecima, sve na slavu Majke Gaje. To je definicija učinkovitosti. (Napomena: Prema starogrčkoj mitologiji, Majka Gaja je univerzalna majka svega stvorenog).
Ostavimo li po strani ironiju, novootkrivena iskrenost Bruxellesovaca svakako oslobađa. Uostalom, ovaj mentalitet „neka jedu kolače“ europskih ‘bien-pensant’ (‘dobro misleći’) vladajućih klasa nikada nije bio dobro čuvana tajna. „Von der Leyen govori europskim masama i, što je nevjerojatno, svojim vlastitim poniznim zaposlenicima, da pate u strašnoj vrućini dok njoj klima ostaje uključena – to nevjerojatno podsjeća na COP29, kada su svjetski politički i poslovni čelnici u luksuzu privatnih zrakoplova letjeli u plinom bogati Azerbejdžan, dok su istovremeno, sve nas ostale osuđivali za tako nečuvene grijehe protiv prirode kao što je… uključivanje klima uređaja.“ (Napomena: ‘Bien-pensant’ – ‘dobro ili ispravno misleći’ i u engleskom i u francuskom jeziku je pogrdna riječ kojom se opisuje netko tko se bez imalo razmišljanja prilagođava dominantnim društvenim, kulturnim ili političkim ortodoksima).
Ludilo europskih političkih elita
Ludilo europskih političkih elita dodatno je krajem lipnja pokazala francuska ministrica klime Monique Barbut. S tisućama mrtvih i mnoštvom koje je skakalo u rijeku Seinu tražeći spas od visokih temperatura, Barbut je nevjerojatno tvrdila da bi bila „zgrožena“ ako bi klima-uređaji u budućnosti postali široko rasprostranjeni.
Ovo licemjerno glupiranje sve je teže razumjeti ili tolerirati. Zapravo, nema ništa inherentno loše u klimatizaciji. Oprema sama po sebi ne zagađuje značajno niti je štetna za okoliš; naprotiv, ono što je može učiniti problematičnom jest izvor energije koju troši. Doista, takva energija, ako se dobiva iz nafte ili plina, može uvelike povećati emisije ugljika u zemlji.
Ali to ne mora biti slučaj. Očito će biti ako neka zemlja bude toliko zaluđena da zatvori svoje nuklearne elektrane, 100 poto čisti izvor energije, s ciljem da ih zamijeni postrojenjima na ugljen. To je doista ono što su učinile zemlje poput Njemačke – dovedene do tog ludila od strane ekološkog lobija (www.bbc.com/news/articles/cy04ykxrj5eo).
Povećanjem, a ne smanjenjem proizvodnje energije, Europa može i kolača pojesti. Nuklearna energija održat će Europljane svježima, a našu atmosferu čistom.
Razumnija politika bila je ona koju je prije nekoliko desetljeća slijedio genijalni državnik koji je Singapur učinio jednom od najprosperitetnijih zemalja svijeta – Lee Kuan Yew. Za njega, klimatizacija nije bila grješni luksuz; bila je osnovna infrastruktura, temeljna za kvalitetu života i produktivnosti stanovništva. Kako je Lee Kuan Yew slavno rekao:
„Klima uređaj je bio najvažniji izum za nas, možda jedan od najznačajnijih izuma u povijesti. Promijenio je prirodu civilizacije omogućivši razvoj u tropima. Bez klima uređaja možete raditi samo u hladnim jutarnjim satima ili u sumrak. Prvo što sam učinio nakon što sam postao premijer bila je ugradnja klima uređaja u zgrade u kojima je radila državna služba. To je bilo ključno za javnu učinkovitost“ (www.vox.com/2015/3/23/8278085/singapore-lee-kuan-yew-air-conditioning).
„Umjesto da nam Von der Leyen propovijeda s vrha svoje bjelokosne kule u Berlaymontu, možda bi bolja ideja bila učiti od Leeja – i ponovno početi pristojno živjeti.“
Autor: Rafael Pinto Borges: „The European Union’s Air Conditioning Caste System“ – The European Conservative, 1. 7. 2026.
