Veliki hrvatski patnik i domoljub u Drvaru govorio okupljenim hodočasnicima o strahotama koje je proživio u jugo tamnici od 1945. do 1964. godine
U srijedu, 27. srpnja 2016. u Drvaru održan je Dan mučenika Banjolučke biskupije povodom 75. obljetnice mučeničke smrti vlč. Waldemara Maksimilijana Nestora i župljana župe Sv. Josip – Drvar, koji su poubijani na povratku s hodočašća Sv. Ani iz Kosova kod Knina. Tom prigodom u Drvar je s drugim brojnim vjernicima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva došao i Vinko Vice Ostojić, samo tri dana prije njegova 92. rođendana. Kako je domaćin, mjesni biskup, mons. dr. Franjo Komarica, znao što je u svome životu propatio naš dragi Vice, on ga je pozvao na tribinu i predstavio brojnim vjernicima.
Vinko Vice Ostojić i mons. Franjo Komarica
Za one koji ne znaju, Vinko Vice Ostojić rođen je 30. srpnja 1924. u Bijakovićima kod Međugorja. Kao i svaki pravi Hrvat, iako mlad stavio se u službu domovine. Kraj rata, tada već 24-godišnjeg Vicu, u pokušaju bijega ispred Hrvatima nenaklonjenih partizana, jugokomunista i Srba, uhićuju ga. Tada nastupa križni put ovoga mladića iz danas u svijetu poznatoga Međugorja. Nakon uhićenja i zatvora upućuju ga u tadašnju vojsku. Nakon vojske jako je malo uživao slobode. Nakon godina provedenih u jugokazamatima iz zloglasne Zenice puštaju ga na slobodu 1964. godine, što znači da je od 1941. do 1964. proveo u ratu, zarobljeništvu, JNA i robiji 23 godine. Po izlasku iz zeničkoga zatvora imao je 40 godina. Na izlaznim vratima robijašnice komandir Srbin mu je poručio: „Čuj Ostojiću, mi te više ne ćemo da zatvaramo, jer negativno utječeš na ostale robijaše, ali ja ti garantujem da ćemo te ubiti na putu k'o kera“. Vinko je znao što to znači i kriomice došao u Zagreb, odakle je bez ikakvih dokumenata i novaca prebjegao u Italiju. Preko Trsta, Rima, Nice, Pariza i Strasbourga – nakon velikih peripetija – ipak je stigao u Stuttgart. Kada je mislio da je njegovim mukama došao kraj, u Stuttgartu ga je dočekao čovjek koji ga je lažnim svjedočenjem u Sarajevu 1951. strpao u zatvor. Udba je posvuda među emigracijom imala „svoje ljude“. U domovinu se nije smio vratiti do demokratskih promjena. To mu nije smetalo da i danas, u svojoj 93. godini života, zrači optimizmom i ljubavlju prema svim ljudima dobre volje.
Gore na slici u prvim redovima kao i uvijek za domovinu Hrvatsku, Vinko Vice Ostojić prvi pali svijeću u pratnji Anđelka Marenića i postavlja vijenac ispred Počasnog Bleiburškog voda kojeg je i sam član preko 40 godina
Takvoga Vinka Vicu Ostojića na pozornicu u Drvaru pozvao je banjolučki biskup Franjo Komarica da vjernicima svjedoči svoju vjeru – koja ga je održala na životu – i ispriču svoju tešku životnu priču samo zato što je bio i ostao Hrvat i katolik, i samo zato što se nikada nije predao pred neprijateljima. Tim svojim svjedočenjem pred vjernicima u Drvaru, u kojem su od 1941. do 1945. tamošnji Hrvati katolici ubijani i prognani, Vice je još jednom podsjetio na stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini koja, na žalost, još uvijek nisu prestala.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više