Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Ozakoniti ubojstvo nerođenog ljudskog bića, jednako je ozakonjenju ubojstva rođenog djeteta

 
 
Na javnim mjestima, u blizini katoličkih crkava u Zagrebu, pa i kod Kamenitih vrata gdje se svakodnevno okuplja veliki broj vjernika i turista, (27. rujna 2019.) pojavile su se uvrjedljive parole na račun Katoličke Crkve i vjernika, ali uz njih i eksplicitne pornografske slike. Policija još uvijek „ne zna“ tko ih je postavio, iako se to činilo usred bijela dana i na najprometnijim mjestima u gradu!?
https://ivarfjeld.files.wordpress.com/2013/07/pope88.jpg
Napad na katolike u Argentini
 
Reakcija je to naših radikalnih ljevičarsko-liberalno-anarhističkih radikalnih skupina (za koje je jedan od uvjeta demokracije iskorjenjivanje Katoličke Crkve i poništenje hrvatske države) na molitve za život koje se organiziraju kroz slijedećih 40 dana ispred hrvatskih bolnica u kojima se vrše pobačaji. Njima smeta sve što je normalno i prirodno, a pogotovu brak, obitelj i kršćanski sustav vrijednosti. Da, upravo tako, jer da je drugačije, ta opskurna sotonistička klika ne bi tako strasno jurišala na svetinje do kojih velika većina građana (pogotovu Hrvata) drži i smatra ih bitnim značajkama svoga identiteta, nego bi se za svoja uvjerenja borila na pristojan način i civilizirano.
 
Lov na katolike (i to samo katolike, ni jednu drugu konfesiju) u Hrvatskoj odavno je na djelu, baš kao da smo u vremenu Tita, Rankovića i Bakarića, a ne pri kraju drugoga desetljeća XXI. stoljeća. Ono što su nekad činili njihovi ideološki prethodnici, djeca komunizma provode danas, samo drugačijim sredstvima – medijskim terorom i nasiljem nad zdravim razumom, pri čemu je sve „napredno“ i „progresivno“ osim onoga što je za Hrvatsku dobro, afirmativno i što predstavlja temelj njezinog identiteta, kulture, tradicije, povijesti. Komu smetaju vjernici koji se mirno mole, bilo gdje, pa i ispred hrvatskih bolnica? Je li to zabranjeno i ako jeste kojim zakonom? Koliko je poznato, javno izražavanje vjerskog opredjeljenja spada u temeljno ljudsko pravo – za razliku od širenja mržnje, poziva na nasilje i lijepljenje skarednih pornografskih slika na javnim mjestima. Tko ima pravo priječiti nama katolicima molitvu, i hoće li, primjerice, jednako tako reagirati ako musliman klanja na javnom mjestu, ili Židov, pravoslavac, adventist, baptist ili pripadnik bilo koje druge vjere izgovara svoju molitvu na nekom trgu ili u kojoj od ulica?
 
„Imamo pravo sa svojim tijelom činiti što nas je volja“ – poput papiga ponavljaju naše feministice, LGBTIQ aktivistice, nadobudne anarhistkinje, samozvane ljevičarke i liberalke, pogotovu one propalih i promašenih života koje nemaju obitelj i izgubljene su u vlastitim frustracijama što ih i goni na ulice i potiče na agresiju i netrpeljivost prema svemu što se razlikuje od njihovog svijeta i nakaradnog shvaćanja života i životnih vrijednosti. Slažem se apsolutno s time da one imaju pravo sa sobom raditi što ih je volja – i ove nesretnice i izgubljene duše to jako dobro znaju (uostalom, one se koliko znam tako i ponašaju). No, kad se u embriju bilo koje žene začne život, ima li to biće, taj čovjek koji treba doći na svijet svoja prava? Nema!? Neka onda izvole otvoreno reći da to biće nema pravo na rođenje i postojanje i da ga imaju pravo ubiti! Neka donesu takav zakon kad se već smatraju gospodarima života i smrti! Može li se i nakon začeća djeteta smatrati da je pravo na život tog nerođenog ljudskog bića u cijelosti stvar dobre volje žene koja ga nosi u svojoj utrobi i da ona s tim bićem može raditi što joj je volja? Je li i poslije začeća to samo „njezino tijelo“ ili i stanište novoga ljudskog života koji se mora poštivati i štititi? Gdje su tu moral, etika i odgovornost prema ljudskom životu kao vrhunskoj vrijednosti?
 
Kod nas je u Hrvatskoj dopušteno praviti opskurne skaredne manifestacije u kojima „ugroženi“ LGBTIQ aktivisti skaču razgolićeni gradskim trgovima i ulicama, ližu se, miluju i ljube na javnim mjestima, nose parole na kojima se veličaju nemoral, blud, nastranosti i perverzija („Živjela perverzija!“ i sl.), oblače se u sotonističke kostime i pljuju na sve što nije u skladu s njihovim bolesnim poimanjem slobode i demokracije. I s njima se obično u kolonama nađu i „progresivni“ političari, te pokondirene tikve koje misle kako se suština ljudskog napretka svodi na parenje s jedinkama iste vrste – u čoporu i bez ograničenja. U Hrvatskoj je dopušteno i javno isticati parole protiv Katoličke Crkve i njezinih vjernika, pozivati na oskvrnuće i paljenje crkvi, vrijeđati osjećaje velike većine ovog naroda priređivanjem sotonskih rituala u kazalištima pod krinkom „kulture“ i „umjetničke slobode izražavanja“, u medijima se slobodno i do mile volje može pljuvati na katoličke svece i nazivati ih najpogrdnijim imenima, ali zabranjeno je moliti na javnim mjestima! Hoćemo li uskoro morati svojim tijelima braniti katoličke crkve i zagrebačku Prvostolnicu od razjarenih „progresivaca“ – kako se to već godinama unatrag čini i Argentini, Francuskoj i nekim drugim zemljama?
 
Kakav je to sustav vrijednosti i kakva budućnost koju nam nude oni koji zagovaraju život u čoporu – seksualne slobode bez ikakvih ograničenja, život u zajednicama u kojima seksualno opći kad tko, kako i s kime želi, bez ikakvih ograda? Kakav je to sustav vrijednosti koji ne priznaje temeljne zakonitosti života, razlike u spolovima i rodovima i u kojemu manjina ima pravo nasiljem nametati svoju volju većini? Je li to sloboda i demokracija ili neki novi totalitarizam koji se ni u čemu ne razlikuje od već viđenih inačica tog sustava – fašizma, nacizma i komunizma. Možemo to zvati „crvenim fašizmom“, „totalitarizmom“, „fenimizmom“, „progresom“ ili kako je koga volja, ali jedno je sasvim sigurno: ta vrsta svjetonazora nema nikakve veze s ljudskom slobodom i demokracijom, nego upravo suprotno: uvodi nas u razdoblje jednoumlja, mraka i destrukcije.
 
Dekadencija i destrukcija nisu budućnost ovog svijeta, nego sumrak razuma i civilizacije i put ka njegovom uništenju. Protiv toga se mi kršćani moramo boriti svim dopuštenim sredstvima, bez kompromisa, jer ne preostaje nam ništa drugo. To je borba između dobra i zla; između kulture života i kulture smrti; između Boga i Sotone. Nas je Krist obvezao na borbu protiv zla – pa i molitvom. I to nam nitko ne može zabraniti, koliko god bio zatrovan mržnjom i nasiljem. Ozakoniti ubojstvo nerođenog ljudskog bića samo zato što još nije došlo na svijet, jednako je ozakonjenju ubojstva rođenog djeteta. U čemu je razlika?
 

Zlatko Pinter

Hrvatska je naš Dom, budimo Spremni ne dopustiti da nam ju unište nesposobni "treneri" i "igrači"

 
 
Uz isprike onim nogometašima na koje se ne može odnositi uvriježeno mišljenje u javnosti, da su nogometaši najmanje obrazovani, i najmanje „inteligentni“ športaši, a na primjer vaterpolisti sušta suprotnost tomu, valja postaviti pitanje zašto naš šport postiže vrhunske rezultate, čak i u svjetskim mjerilima mjereno, i u određenim ekipnim, i u određenim individualnim športovima, a naše vlade ne uspijevaju  polučiti značajnije uspjehe čak ni u usporedbi sa 'balkanskim' susjedima ?
http://m.pogled.ba/storage/uploads/novosti/d/9/4/a/fmoxLrnS_0.jpg
Onima koji se možda pitaju kakve ima veze ili sličnosti imaju športski uspjesi i rad Vlada, valja reći slijedeće:
- Predsjednici Vlada, pa tako i naš predsjednik rado govori o tomu da  „imaju svoj tim“, i da oni sami biraju članove svoga tima, a to isto rade i treneri i izbornici u ekipnim športovima, i treneri športaša u individualnim športovima, pa su predsjednici vlada zapravo izbornici i treneri, u funkcionalnom pogledu isto, kao i oni u športovima!
- Nastavno na gore rečeno, je onda logično da su članovi Vlada to jest ministri, i njihovi zaposlenici po ministarstvima i državnim tijelima gdje se donose odluke, funkcionalno u istoj poziciji kao igrači u nekom klubu ili individualni športaš u nekom športu. I jedni i drugi imaju neke obveze koje trebaju ispunjavati na optimalni način, jedni prema svojim građanima, a ovi drugi prema svojim navijačima.
 
Na osnovi gornje dvije konstatacije o neospornoj sličnosti između onih koji se bave „igranjem“ državnih poslova, i onih koji se bave športom, lako je zaključiti o uzrocima uspješnosti i neuspješnosti, kako slijedi:
- U športu se za trenere i izbornike, ako se želi postići uspjeh, biraju osobe s dokazanim prethodnim uspjesima u radu, dok se „igrači“ za državne izvršne funkcije biraju isključivo na osnovi podobništva, poslušnosti i „odanosti“ stranačkom vodstvu, najčešće bez ikakvih dokaza o sposobnosti da su ikada bili uspješni na bilo kojem poslu, a kamoli na poslu koju državna funkcija zahtijeva.
- Kada klub postiže loše rezultate, ili športaš ne postiže dobre rezultate, prvo se mijenjaju treneri i izbornici, a po potrebi i loši igrači se odstranjuju iz tima. U politici se sa državnih funkcija doslovce NIKADA ne odstranjuju oni koji LOŠE rade, već se uklanjaju samo oni, i to ne uvijek ni oni, koji su evidentno bili uhvaćeni sa „prstima u pekmezu“, ili ulovljeni u kriminalnom djelovanju. Sjetimo se „igrača“ od vremena Sanadera do Kuščevića, i svih onih drugih u tom vremenskom razmaku, od Merzelice do Vidoševića i Kalmete.
 
Na osnovi gore rečenih, jasno je da su 'repka' i Dinamo uspješni jer ih se dobro vodi, i imaju igrače koji znaju igrati i žele igrati pošteno i predano. I jasno je zašto hrvatske Vlade „igraju“ lošije od 'repke' i Dinama, pa ne mogu „igrati“ dobro jer su treneri/premijeri nesposobni, i biraju za svoje timove loše i nesposobne „igrače“, pa je logično da su rezultati loši. Kako spriječiti da nesposobni, pa čak i nepošteni treneri, izbornici i igrači „igraju“? U športu se o tomu brinu uprave klubova i sami športaši, u državi to jedino mogu spriječiti građani tako da više na izborima NE DAJU svoj glas za one stranke i pojedince koji su evidentno dokazali da nisu nikada polučili nikakve rezultate u korist općeg dobra!
 
Münhhausene, Potemkine, i sličnih opsjenara najviše ima upravo u onim strankama koje se smatraju doslovno vječitim bogomdanim i „velikim“ strankama, pa zato je potrebno svoje glasove više NE DAVATI davati tim strankama i njihovim „liderima“, jer su nas do sada vodili do samog dna „tablice“ EU-ovih zemalja po svim najznačajnijim pokazateljima uspješnosti u gospodarstvu i oblastima koje ovise od uspješnog gospodarstva. Ako to ne učinimo NIKADA ne ćemo da se „kvalificiramo“ za neku europsku gospodarsku ligu, u kojoj ne moramo biti prvi, ali ni na dnu tablice! Hrvatska je naš Dom, budimo Spremni ne dopustiti da nam ju nesposobni „treneri“ i „igrači“ u politici do kraja upropaste, postavljajući nam putokaze prema Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Francuskoj i kojekakvim stranim zemljama.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Veljko Miljević: Svatko ima pravo iznijeti dojam o stanju u društvu i državi, zbog toga ga se ne može kazneno goniti

 
 
Pupovčeva izjava „Hrvatska postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo, u čemu“, kako je rekao, „važnu ulogu imaju pojedini pripadnici Katoličke crkve, neke političke stranke i braniteljske udruge“. Pupovac je promicatelje NDH pronašao upravo u redovima Katoličke Crkve i braniteljskih udruga, što zaista može zazvučati kao govor usmjeren protiv čitavih skupina. Podnesene kaznene prijave ne govore o kaznenom djelu pozivanja na nasilje i mržnju usmjerenu prema skupini (za koje prijeti kazna do 3 godine zatvora). Razlog tomu vjerojatno jest činjenica, da je Pupovac vrlo pažljivo izbjegao generaliziranje i ograničio se na „pojedince iz crkve“ i „neke“ braniteljske udruge. Nije tvrdio da svi katolici i branitelji glorificiraju NDH“.
https://ba.n1info.com/Picture/267313/jpeg/veljko-miljevic.jpg
Veljko Miljević
 
Braniteljske udruge su se u kaznenim prijavama pozvale na članak 349. Kaznenog zakona, po kojem će se „onaj tko javno izvrgne ruglu, prijeziru ili grubom omalovažavanju RH, njezinu zastavu, grb ili himnu“ kazniti zatvorom do jedne godine. Odvjetnik Veljko Miljević rekao je, da ovo kazneno djelo kako nalaže zakon, ima svoj smisao te da se primjenjuje u praksi. Ističe da su tu presudni subjektivni čimbenici kaznenog djela, odnosno da bi branitelji morali dokazati da je riječ o deliktu s namjerom da se država izvrgne ruglu, a to će, uvjeren je, biti teško dokazati. Da sam mu ja odvjetnik, Pupovca bih branio tvrdnjom da se radi tek o njegovom dojmu vezanom uz stanje u Hrvatskoj, kaže Miljević. Prvoga listopada objavljuje portal Dnevno.hr pod naslovom SLUČAJ O PUPOVČEVIM IZJAVAMA DOBIVA NOVI NASTAVAK: Svatko ima pravo iznijeti dojam o stanju u društvu i državi, zbog toga ga se ne može kazneno goniti“. Pa kad je tako, onda ću i ja iznijeti svoj dojam o stanju o društvu i državi. Pa ću postaviti pitanje odvjetniku Miljeviću, koji je, nudeći se Miloradu Pupovcu kao odvjetnik duboko ugazio u stvaranje dojma o društvu i državi. Gospodin Miljević, kao odvjetnik bi to morao znati. Jer se radi o pitanju koje je pupčano vezano za usporedbu današnje Hrvatske sa NDH i sa traženjem isprike od Pupovca zbog te usporedbe. A moje pitanje glasi: Kako se Anto Đapić kao osnivač političke stranke HSP može kandidirati za predsjednika Hrvatske na predstojećim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj? U državi, kojoj su temelji (kažu) antifašizam i ZAVNOH. U državi, kojom vladaju… Josip Manolić, Ivan Fumić, Budimir Lončar, Franjo Habulin, SPC (srpska pravoslavna crkva) i Milan Bandić?
 
Izgleda da se odgovor na to pitanje nalazi u gore navedenom „Razlog tomu vjerojatno jest činjenica, da je Pupovac vrlo pažljivo izbjegao generaliziranje i ograničio se na „pojedince iz crkve“ i „neke braniteljske udruge“. Što je za mene pakt Milorada Pupovca i Ante Đapića. Jer Pupovac u tom „pažljivom odabiru onih koji rehabilitiraju NDH“ ne spominje HSP. Što je za mene, u kombinaciji traženja isprike od Pupovca što je on današnju Hrvatsku usporedio sa NDH - veleizdaja. Pa ja i one koji traže ispriku od Pupovca što je on današnju Hrvatsku „osramotio“ što ju je usporedio sa NDH stavljam u Pupovčeve šegrte.
 
Uostalom, tko može dokazati da Pupovac ne izvrće ruglu NDH, a preko NDH današnju Hrvatsku? Tako se u državi i društvu stvara (proizvodi) dojam lažne NDH. Za novi Bleiburg, novu Ovčaru i novi Četverored.
 

Jure Vukić, Tribanj

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1391 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević