Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Zastupnicima je u Saboru jako dosadno pa se igraju…

 
 
Svaki laik zna kako su matematika i fizika u sinergiji, u svemu, pa i u analizi rada, djelovanja i djelotvornosti vlasti, naročito zakonodavne. Na jednom portalu kočoperi se naslov: “Varaju li zastupnici s elektronskom evidencijom?” Mislim da tu ne bi trebao stajati upitnik, već konstatacija bez onog “li”. Naime u 11 sati u sabornici je bilo 29 zastupnika, a sustav ih je zabilježio 26. “Tu su negdje” je uvijek odgovor na ovakva pitanja. Baš tako u nekim školama opravdavaju ravnatelje ili djelatnike stručnih službi (pedagoge, psihologe, sociologe, logopede…). Samo za nastavnike (učitelje i profesore) se uglavnom uvijek zna gdje su, iako i tu ima “korova”. Nije rijetkost da su u nekim školama učenici sami. Poslije se upiše nastavni sat i priča gotova, nastrada onaj tko je to primijetio, pogotovo ako je “markirant” ravnateljev čovjek.
http://www.goldnews.com.cy/assets/image/imageoriginal/voting1.jpg
Ovaj tjedan je malo saborskih zastupnika zaradilo plaću. Pitanje je tko svoju plaću zaradi i kad je stalno sjedi na svojem mjestu. Nekima je jako dosadno. Čitaju novine, igraju se raznim mobilnim uređajima, dopisuju se, malo pridrijemaju… odu na ručak, na kavicu, na gemišt, na sok, na trač partiju u obližnji kafić ili na neko skrovito mjesto za intimnu zabavu ili pak tamo gdje se obavlja stranačka trgovina, naročito petkom ujutro, jer se skupljaju glasovi za izglasavanje zakona. Tu padaju dogovori, pinke, ucjene, potpore, uhljebljenje bliže i daljne rodbine, kuju se zavjere, dijele se šalabahteri… sasvim svejedno koja je opcija na vlasti. U zadnje vrijeme su manje više svi nalik jedni drugima, s utilitarnom filozofijom: I am first!
 
Najviše od svega vrijeđa omalovažavanje birača i njihove  prosječne zdrave pameti. Ne rade to samo zastupnici, na svim razinama. To rade gospoda i gospođe i u drugim oblicima vlasti, od dna do vrha piramide upravljanja, naročito u bazi, po bridovima, u paralelnim i kosim presjecima, naročito u vrhu. U lice preko TV ekrana, nam plasiraju alternativne činjenice, bez da ih je imalo sram. Je li to rezultat diplomatskih sposobnosti, distorzije uma, divergencije znanja i sposobnosti, umijeće vladanja manjine, prenošenje naštreberenih uputstava Gazde, bez poimanja bitnog i shvaćanja važnog, nesklad između misli, riječi i djela, usustavljivanje nekompatibilnog, kupovanje vremena, “istrčavanje pred rudo”, bildanje  mlohavog ega i pokušaji pretvaranja moći u svemoć.
 
Kako bilo da bilo sve su to obmane, licemjerje, izigravanje veličine, glumatanje razumijevanja u svim područjima, prekrajanje prošlosti, uljepšavanje sadašnjosti i zanemarivanje budućnosti.  No, sve će biti bolje i učinkovitije kad “papirnate” mjere za demografiju u sinergiji s vladom, krenu u narod. Više se prigodni donirani poklon-paketi ne će dijeliti u privatnim vrtićima. Više časne sestre ne će biti primorane služiti se alternativnim činjenicama. Više državne tajnice ne će trkom bježati od novinara. Više ne ćemo biti na marginama svjetskih zbivanja. Bit ćemo jednakopravni sudionici međunarodnih politika, jednom zapadnih, drugi put istočnih, pa malo susjedskih ovisno s kim nismo u svađi… nikako i nikad nesvrstani.
 
Svrstavamo se po potrebi pojedinaca, kako vjetar puše, samo nažalost ne posjedujemo vjetromjer i često idemo u suprotnom smjeru, baš kao  što plivamo uzvodno. Dobro je to za jačanje mišića tijela. Mozak pritom uglavnom miruje i stagnira, što ne znači da nakon duljeg vremena takvog stanja neće atrofirati. U tom slučaju apsolutno ništa, nikome, nigdje ne znači matematika niti fizika, kao ni njihova primjena u određenim područjima života i rada. Vraćanjem u prošlost, vraćamo se alkemiji, alternativi, astrologiji i dogmama, u zagađenom fizičkom, duhovnom i duševnom okruženju. Vraćamo se u balkansku krčmu, uz narodnjake, cajke, jeftine kurve, razmjenu dobara, idiopoklonstvo, totemizam, anacionalizam, fašizam, trgovinu utjecajem, ropstvo, bizantizam, anarhiju… u stanje gdje se razni i različiti fizički, duhovni oksimoroni  i “papirnati” tigrovi bore za prevlast.
 

Ankica Benček

General-potpukovnik Milosav Simović nikako se ne može odlijepiti od slavne koljačko-četničke tradicije

 
 
Srpski nacisti (ili naci-fašisti ako vam je draže), zanimljiva su pasmina. Prilagođavaju se okolišu bolje nego kameleoni, kad su jači gaze „do koske“, kad je frka pritaje se, oprezno prilaze pojilu i umilno guču, mogu bit' u isto vrijeme „žrtve“ i „junaci“ (što reče Matija Bećković: vuk i ovca u istoj koži), fašisti i „antifašisti“, „evropejci“ i „konzervativci“, „mirotvorci“ i provokatori, četnici i „partizani“ – što, kako i kad zatreba. Samo jedno ne znaju nikako: govoriti istinu. Ne ću sad potezati onaj poznati traktat O LAŽI – iako smatram da je to jedino pametno što je Dobrica Ćosić ikad napisao – nego ću nastojati o njima ovoga puta reći nešto (vjerovali ili ne) AFIRMATIVNO. Recimo, prisjetit ću se kako revu (u prijevodu: pjevaju; usput, isprika časnoj, plemenitoj i korisnoj magarećoj vrsti, što nisam uspio pronaći kakav drugi pogodniji izraz).
https://i.ytimg.com/vi/wbHnKm8m8e0/maxresdefault.jpg
Milosav Simović
 
Ne tako davno bili smo svjedocima nastupa Malog Slobe (to je onaj mali debeli glavati lik koji je svoju političku karijeru započeo kao šegrt balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i kojemu je u vrijeme dok je ovaj vladao virio iz .... pa su ga stoga po njemu i prozvali, inače, ponekad ga oslovaljavaju i s Ivica Dačić) pred turskim predsjednikom Erdoganom. Napravio Mali Sloba džumbus učas! Dočep'o se onako spontano mikrofona (poslije 3-4 šljive što ih je „drmnuo“ za aperitiv – Turčin nešto kasnio, pa...) i krenuo na čistom turskom (o nekom „Osman-agi“, koliko sam skužio, jer turski ne znam ama baš nikako) i ohrabriše ga bogme skandiranja publike i ode... do samoga kraja, na opće veselje auditorija i šefa svoga, a Šešeljevog potrčka (bivšega) Aleksandra Vučića.
 
E, sad, je li ga to povukla nostalgija vezano za onih 5 stoljeća simbioze Srba i Osmanlija o kojima je slušao i čitao, ili je iz njega sam od sebe isplivao pritajeni genetski tursko-srpski kod, procijenite sami. Bitno je da je atmosfera bila opuštena i da se Erdogan osjetio svoj na svome – kao nekad njegovi slavni prethodnici, od Murata I  i Bajazida do Abdul Hamida II i Mehmeda V. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=WP-Nt6H7G84
 
Nostalgija vuče i komandanta KOV (Kopnene vojske) Srbije, generalpotpukovnika Milosava Simovića, ali, doduše, nostalgija sasvim drugačije vrste. On se, opet, nikako ne mere odlijepit' od slavne koljačko-četničke tradicije, po čemu (ruku u vatru stavljam da je tako) spada u srpski prosjek. Iš'o bi čova opet klati, ubijati, pljačkati, paliti, rezati grkljane, noseve i uši, silovati i pokrštavati, onako kako su mu prethodnici koje slavi radili od 1904. nadalje, u Makedoniji, na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori, pa poslije i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini...
 
Iš'o bi, iš'o, al' trenutno ne mere, pa onda iz nostalgije reve li reve. Ne na turskom, nego na srpskom, A reve, naravno, o svojim komitama (četnicima) i njihovoj ljubavi prema divljini i krvi. Reve Milosav, reve, reve (i to na službenom obilježavanju dana KOV-a), reve, zavija suznih očiju, a auditorij u transu, plješće li plješće. I izgrliše ga i izljubiše Vulin i društvo (sve od reda „antifašisti“ i „socijalisti“) na kraju, onako, bratski, muški, junački, četničko-komunističko-srpsko-socijalistički, na opće zadovoljstvo i ushićenje svekolike publike. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=jr4MoTUPPPg)
Što znači imati „široku dušu“ i „prostrane“ ideološke vidike, a rajo? Oni mogu bit' što god im napamet padne, a ne k'o mi.
I kako onda čovjek ne bi poletio u prijateljski posjet i zagrljaj takvim „komšijama“?
 
Gledajući ove (i brojne druge slične snimke), jer, što reče Šešelj još 1990.: „Četništvo ima duboke korene u srpskom narodu“ pa i materijala dosta, naletim ja na Miru Semberca, u susjeda Srba vrlo popularnog lika koji je svoju karijeru revača ratničkog otadžbinskog turbo folka koljačko-četničkog usmjerenja započeo u „krajini“ s početka 90-ih. Pokušam pronaći one legendarne snimke s „Četnikovizije“ koju smo nekad u vrijeme rata gledali na „krajinskoj TV“, al' 'oćeš! Nema. Izbrisalo s interneta – što kažu Bosanci. Nađem tek jednu numeru iz ere „Četnikovizije“ i to na sreću, onako, dosta „lirsku“, „osjećajnu“ (s refrenom: „Došlo vreme da se Srbi svete, sve džamije u oblake lete...“) dok Miro bijaše mlađahan i živahan „krajišnik“- četnik, pa eto, nije zgoreg da se auditorij podsjeti, da ne padne u zaborav kulturna baština „krajišnika“ naših, je l' tako?. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=_rNWQE5ammw)  
I na kraju, kako završiti ovaj tekst o „kulturnom blagu“ srpske naci-fašističke populacije, a izostaviti narodno veselje?
 
Najprije evo jedne od najpopularnijih četničkih pjesama svih vremena (neki zlobnici tvrde kako ona demantira onu staru izreku „tko pjeva zlo ne misli“, ali nemojte im vjerovati, to je samo antisrpska propaganda) otpjevane u spontanom, narodskom, takoreći čoporativnom ambijentu, na nekoj od srpskih slava gdje krst i kama idu skupa u paketu. I ne mož' čovjek ostat' ravnodušan kad začuje te razigrane zvuke, pa tek riječi („Drma mi se šubara i cveće/Ubićemo, zaklaćemo ko za kralja neće...“), kud ćeš bolje, iskrenije i konkretnije!? Jest doduše u pitanju film – u jednom kadru vidi se (glavom i bradom) i Rade Šerbedžija ovdašnji (koji svježe obrijan, uredan, mlad i lijep k'o slika, sjedi u istom bircu u odori srpskog oficira, nervozno puši i strijelja očima unaokolo kano vatra živa – jer poznato je da su srpski kraljevski oficiri uvijek bili „ogorčeni protivnici“ monarhije i četnika, je l' tako?!), al' eto, odabrah ovu snimku, ako ćemo iskreno možda baš zbog Šerbedžije Rade ovdašnjeg,  jer on ne pjeva s njima, niti pjeva niti usta otvara i ne samo da ne pjeva i usta ne otvara, nego se čak  i ljuti što oni pjevaju (!)  rodila ga majka, neka ga, neka! Neka i naših! Neka svoga i u gori vuka! (Vidi:  https://www.youtube.com/watch?v=XHbdd30SCy0).
Kad smo već na ovoj temi, bio bi možda red da poslušamo i jednu pravu „antifašističku“ koju izvode spontano okupljeni „krajišnici“ iz okolice Gvozda (tada Vrginmosta – snimka datira iz 1991.), a smijem se kladiti da bi je jako rado i danas zapjevali mnogi iz lijevo-liberalno-anarhističkog miljea u Hrvatskoj. Konkretna je, ne ostavlja nedoumica glede namjera, povijesno je utemeljena i što je najvažnije, živo je svjedočanstvo o „ugroženosti“ četnika u Hrvatskoj 90-ih godina. (https://www.youtube.com/watch?v=iMVlv_pBblA)
„Oj ustaše, neka, neka/Široka vas jama čeka/Široka je jedan metar/ A duboka kilometar...“
Ostaje u uhu, nema što...
Rima na mjestu, intonacija solidna, a i poruka sasvim uobičajena. I razumljiva.
 
I ne mogu a ne završiti s „pastirima“ stada, duhovnicima SPC-a, pa taman mi Agencija za elektronske medije izrekla zabranu (tri dana neobjavljivanja tekstova na portalima), eto! Ako ništa drugo, draga publiko, provjerite (još jednom) otvara li taj Porfirije Perić usta ili ne, dok se pjeva u slavu popa i koljača Momčila Đujića i njegove koljačke družine. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8)
Bude li tu (možda) ipak kakvih dilema po pitanju otvaranja usta, u manastiru Fenek (25 kilometara daleko od Beograda, na području općine Surčin) toga zasigurno nema. Pa pogledajte kako tamo srpski popovi i djeca složno i grleno pjevaju u slavu Draže Mihailovića, Momčila Đujića, Nikole Kalabića i četničkih klanja. To se zove odgoj, zar ne? (https://www.youtube.com/watch?v=lVLLOSqG6r4)  
Oni koji se nakon svega pitaju kakve međusobne veze imaju revači bivši i sadašnji, džaba su trošili vrijeme na čitanje teksta.
I prosim lepo, nemojte me opet optuživati za „širenje mržnje“, jer ja ništa od toga pjevao nisam. A nisam ni montirao snimke. Sve original. Na časnu riječ.
 

Zlatko Pinter

Mate 2 je jedan od vodećih ljudi ljevičarske (Ne)Radničke fronte

 
 
Mate 1 i<https://maps.google.com/?q=Mate+1+i&entry=gmail&source=g> Mate 2 su praktički vršnjaci, odrasli i odgojeni u Zagrebu, čak i fizički sliče, a zahvaljujući svom dosadašnjem radu su među najeskponiranijim predstavnicima mlađe generacije u Hrvatskoj. Ipak, tu prestaje svaka sličnost Mate 1 i Mate 2.
https://img.newatlas.com/rimac-c-two-electric-hypercar-39.JPG?auto=format%2Ccompress&ch=Width%2CDPR&fit=crop&h=347&q=60&rect=0%2C58%2C1714%2C964&w=616&s=0af014ef9e472607f30edd3c29f65882
Mate Jedan je ovaj tjedan predstavio prototip najbržeg i najizdržljivijeg električnog automobila na svijetu, i tako barem zakratko zasjenio Elona Muska i njegovu "Teslu".
Zbog Mate 1 danas sam najponosniji na svijetu jer je Hrvat, u hrvatskoj tvrtci, od u potpunosti hrvatskih dijelova projektirao i realizirao najbolji električni auto na svijetu. Njegov "Rimac C_Two" bit će proizveden u 150 primjeraka po cijeni od 1,7 milijuna eura. Tehnološki je krenuo od nule i stvorio čudo. Istina, imao je financijski poguranac od obitelji, ali sve ostalo je stvorio svojim znanjem i rukama. Mogao je, poput brojnih pripadnika zlatne mladeži, obiteljsko bogatstvo potrošiti na kocku, alkohol i žene lakog morala. Ali nije. Mate 1 zapošljava 350 inženjera, mehaničara i strojara, a samo od ovog modela u Hrvatsku će ući barem 2 milijarde kuna, od čega će preko poreza i doprinosa otprilike 700 milijuna kuna završiti u državnom proračunu.
 
E, tu se njegova priča počinje preklapati s pričom od Mate 2. Mate 2 ništa u životu nije stvorio, a njegovo poslanje je prodavanje magle i praznih priča o socijalizmu i o tome kako "država sve mora platiti". Mate 2 je jedan od vodećih ljudi ljevičarske (Ne)Radničke fronte, a aktivan je u brojnim nevladinim udrugama koje odlično žive na račun poreznih obveznika. Nevladine udruge, koje vode Mate 2 i ljudi poput njega, svake godine iz proračuna dobiju 700 milijuna kuna.
Za što? Za nerad, šuplje priče i filozofiranje.
 
Zamislite sada tužnu situaciju. Mate 1 svojim će poslom u proračun Republike Hrvatske donijeti 700 milijuna kuna. Umjesto da tim novcem školujemo i stipendiramo mlade inženjere koji će sutra još više proizvoditi i stvarati nova radna mjesta i tvornice moderne tehnologije, mi ćemo taj novac potrošiti na filozofiranje i "prosvjede radi prosvjeda" od strane Mate 2 i njegovih "drugara".
 

Da nije tužno, bilo bi smiješno. https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2024357127887541&id=100009398219772

[Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.">cid:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.]

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1281 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević