Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Može li se RESTART nekako resetirati?

 
 
I ljudi su pokvarljiva roba.
Ima li u zajedništvu sloge i ljubavi?
Ipak je ljepše reći podjela nego nesloga, huligan umjesto razbojnik.
Ipak je sigurnija socijalna distanca od fizičkog razmaka.
Iza tipova kao Krešo i slični stoje glasači i članovi stranke. Zar to ni je to!
Izvješće: jedan je zaražen muški bolesnik, jedna inficirana ženska bolesnica, a samo jedan, ali starac, umro.
Jedino je suhoparna neukusna.

Je li plavuša plavka ili plavojka, a crnuša crnka ili crnojka?
Je li prirodno da zločinac ugine prirodnom smrću?
Je li više dva cijela pet ili dva zarez pet (2,5)?
Jesu li jezikoslovci i novinari suradnici ili suratnici?
Jesu li kobasice i krvavice bliskoznačnice?
Junaci i heroji mogu živjeti u zajedništvu, ali ne u slozi.
 
Kad ćete se konačno demaskirati?
Kako može tajanstven biti autor svastike, tako može i čudni virus.
Kako se usudi saborski Srbin bolje promicati hrvatski od velikog Hrvata?
Kažu da je demokracija vreća smeća.
Kažu da je i ratno stanje – sranje.
Lako je oprostiti preminulom.
 
Lega je kratica od kolega, a ne balega.
Loše od Loše: Kako se usudi jednog Legu, glazbenog umjetnika i budućeg predsjednika nazvati trojanskim konjem, ha?
Mamić je Hajdukova tiha patnja.
Milosrđe je jednostavna likvidacija, a ne klanje svinja.
Ministrica obrazovanja stječe iskustva za slučaj rata.
Mnogi nisu svjesni koliko su nesavjesni.
 
Mnogi svinjava zavide na apetitu.
Može li se i u miru živjeti bez rata?
Može li se RESTART nekako resetirati?
Muški su pošteni, a žene nevine.
Ne dopustite saborski rasprd, jer je upitno hoće li drugi biti tako korisni.
Nadživio sam Kraljevinu Jugoslaviju, NDH, SFRJ, ali ne BiH SRH (Slobodnu Republiku Hrvatsku).
 
Najgori je strah od straha.
Najprije ih pozovu u m.p, a onda ih pošalju u p.m.
Najvažnije je da su proradile frizerke.
Nakon razlaza sabornika slijedi čerupanje kokoši i pijetlova.
Ne hvalite onu u kojoj niste ni bili.
Neki stradalnicima pomažu moleći druge da se mole za njih.
 
Nekim su Hrvatima lijepe hrvatske riječi neupotrebljive jer nisu uporabljive.
Nekima je i groblje mjesto umjesto pijeteta za kampanju.
Nekima je zdravlje najbitnije, a nikome najvažnije.
Nekoć curice nisu trebale gaćice.
Nisu li braniteljske udruge primjer interesnih podjela u društvu?
 
Od kapi se može preliti čaša ili odapeti.
Opet neka dvojba: Hrg ili Srb?
Oplemeni li državu bolje stranka ili pleme?
Otkako je skinula kile, gustiozna nije kao prije.
Otkako ih ne uče već educiraju djeca su počela jako lagati.
Političari se bave političkom politikom umjesto napretkom u općoj kulturi, zdravstvu, odnosima, radu, duhovnom stanju, čovjekoljublju.
 
Političarska posla: najprije ga izglasuju, a onda psuju.
Posuđeni „Za dom spremni“ se više nema kome povratiti.
Preživio sam Kraljevinu Jugoslaviju, NDH, SFRJ, ali ne BiH SDH (Slobodnu državu Hrvatsku).
Primaju li branitelji branjeninu, naknadu ili penziju.
Prolazi opasnost, vrijeme je da se skidaju maske i grudnjaci.
 
Psi laju, a ljudi samo lajkaju.
Sinoptičari su najozbiljniji
Simbolično je i simbolično što je uginula mlada Stranka prava AS rođena u Babskoj, a SDP u Babinog Gredi.
Složni nisu društveno zanimljivi.
Slovenci bi na ljetovanje u Tursku zbog prostog razloga i komunikacija.
 
Svi bi u predsjednike kao Bošnjo „Ajd' Alija nek je više vojske“.
Svaka čast nama invalidima od 1-100 %.
Svaki političar koji želi biti dužnosnik trebao bi položiti prijemni ispit i ispravno odgovoriti što sve znači majvažnija riječ – transparentnost.
Šteta bi bilo raspustiti Sabor i rastjerati sabornjake koje je izabrao narod.
Tko polaganjem vijenca spominje ustaše i partizane „reklamira“sebe.
Tko se šali zlo ne misli.
 
Trebaju nam: jaka vjera i dobra djela.
U Puli se pojavilo plavo umjesto crvenog svjetla kao znak pobjede, ali
nad koronom.
Uobraženi jer nisu izobraženi.
U pitanju je bila splitska zamjena identiteta, a ne dalmatinskog entiteta.
Virus „politicus“ hara Hrvatskom, ali se ne zna ni dijagnoza ni terapija.
Vjera je stvar razuma, srca i načina života.
 
Za dom spremni je poznati, prepoznati i priznati pozdrav, iako se njime ne pozdravljaju ni pravi Hrvati.
Za Juge su bili budni, a sada su nadobudni.
Za Juge cure nisu smjele ili zbog morala nisu morale nositi tako bujne grudi.
Za neradnu nedjelju su samo „rodoljubi“,  dok su „radoljubi“ protiv.
Zar su žene zaslužile da ih muški tako tlače?
Zašto Hrvati više nisu braća kao nekoć?
Zašto domoljub, a ne domovinoljub?
 
Zašto su neke lijepe hrvatske riječi Hrvatima neupotrebljive
Zašto više vole otrcane riječi a ne naše: domišljat, uviđavan, ševrdati?
Zašto sporni „Za dom spremni“, a ne neupitni „Za domovinu spremni“?
Zašto nas obavještavaju samo o prometnoj nesreći, a nikada o sreći.
Zna li se podatak koliko je branitelja ratovalo zbog domovine, a koliko radi sebe.
Žene su samo osjećajne, a muški i osjetljivi.
Žena je dobra ako je vruća, ali ne kipuća.
 

Martin Jakšić

Sociološki gledano, postoji karakterna predodređenost da se čine ili ne čine nečasne radnje

 
 
Nedavni događaji u svezi „iznenada“ otkrivenih tobožnjih nečasnih radnji i u to umiješanih osoba, u svezi projekta i gradnje vjetroelektrana Krš-Pađene, u javnosti opravdano izaziva dvojbe radi li se o tomu da za HDZ odista „nema nedodirljivih“ ako su za nešto krivi, da je to namjerno inicirana afera od vodstva HDZ-a da se pokaže njihova spremnost za borbu protiv korupcije, ili je to 'provaljena' istraga inicirana od strane protivnika HDZ-a, i sve to upravo pred parlamentarne izbore? Dvojbeno je najviše zašto se to događa upravo pred izbore, a za sve se znalo već godinama?
https://www.bileckilawgroup.com/wp-content/uploads/2019/08/82.png
Prava istina se vjerojatno u sličnim slučajevima u nas, ne će saznati nikada, no što god da je od navedenih mogućnosti „otvaranja“ afere istina, otvara se opravdana mogućnost postavljanja pitanja – „Je li prilika stvara nečasne osobe, ili nečasne osobe koriste prilike? Naime neki politički i ini komentatori, kolumnisti i osobe, blago rečeno, naklonjene opravdavanju nečasnih radnji narodnom uzrečicom –„prilika čini lopova“, gotovo da, ako ne brane, ali i ne osuđuju preveć Josipu Rimac i ostale umiješane u ovu aferu. Jedan od bivših ministara, Slaven Dobrović, čak izjavljuje da je investitor u ove vjetroelektrane Milenko Bašić bio reketiran od strane države, čime gotovo potvrđuje da Josipa Rimac i ostali osumnjičeni nisu učinili ništa što i sama država ne čini, pa je sve ovo samo zgodni predizborni igrokaz o „čistom“ HDZ-u!
 
Da prilika čini lopova ili blaže rečeno navodi i inače časnu osobu da čini nečasne radnje, je gotovo stopostotno točno, ali samo u slučajevima kada se tijekom nereda i nemira, kada vlada opća neimaština i glad, i nema nikakvih opasnosti da se bude uhvaćen, jer država ne funkcionira, prolazi pored razbijenih izloga, vrata od raznih prodavaonica ili napuštenih auta, a da se ništa ne uzme? Budimo pošteni i priznajmo tko ne bi uzeo  iz razbijenog izloga zlatarnice nešto, uz izliku – ako ne uzmem ja uzet će netko drugi, ili iz samoposluge hranu uz izliku - dijete mi je gladno? Nemojmo se lagati, malo tko to ne bi učinio, zar ne?
 
No u ovakvim aferama kao što je ova afera vjetroelektrane, ili kao što su „slučajevi“ tipa Sanader, Vidošević, Merzel, Saucha, Kuščević, Dalić-Borg, Fimi-media, afera Index, afere sa poticajima, i u svim slučajevima raširene korupcije u nas, ne radi se o tome da su počinitelji zlodjela bili primorani radi materijalne ili fizičke ugroženosti bili prisiljeni na izvršenje tih zlodjela, već se radilo o osobama na određenim funkcijama i sa određenim ovlastima za donošenje nekih odluka, pa je za njih opravdano upitati se – je li mogućnost da im je funkcija omogućavala da čine nečasna djela, učinila da i sami postanu nečasni, ili su već po svom osobnom habitusu bili nečasne osobe kada se dolazile na neke funkcije.
 
Pomnija psihološko psihijatrijska istraživanja vjerojatno bi pokazala da se pretežno radi o ovom potonjem slučaju, to jest da je osoba koja se postavlja ili dođe do neke funkcije gdje ima ovlasti da donosi neke odluke koje će mu donositi materijalnu korist, i to i čini, bila nečasna i nemoralna osoba i prije nego što je došla na neku funkciju. Pokojni HSS-ov Josip Pankretić je u hrvatskom Saboru najslikovitije to izrazio kada je 'posumnjao' da je većina zastupnika tamo radi borbe za opće interese, a ne za vlastite materijalne probitke. Što se na osnovi toga može zaključiti, iskoristivši nekoliko poznatih primjera iz života poznatih osoba?
 
Staljin, Hitler i Tito bile su osobe na takvim funkcijama gdje su mogli praktično raditi što žele, no sve troje nije to koristilo za zgrtanje materijalnih bogatstva, pa bi se moglo reći da su u tom pogledu bili donekle časni ljudi, ali njihov nečasni i može se reći urođeni nemoralni karakter je došao do punog izražaja kada su došli na funkciju gdje su imali takvu moć da fizički eliminiraju sve svoje protivnike, pa su stvorili gulage, konc-logore i Goli otok. Za razliku od njih Charles de Gaulle i Mahatma Gandhi bili su na funkcijama gdje su mogli stjecati i dolaziti do materijalnih bogatstava i moći, ali njihov moralni habitus nije bio takav da čine nečasne radnje.
 
Neka sociološka istraživanja potvrđuju da postoji karakterna predodređenost da se čine nečasne radnje ili da se one ne čine, ovisno od utjecaja koji su formirali karakter osobe tijekom odrastanja, a posebno je interesantno istraživanje Hanne Arendt u svezi nacističkih zločinaca koje je promatrala na suđenjima i došla do zaključka da su izgledali kao posve normalni ljudi, ali da su ipak činili strašne zločine, pa je zaključila da su prilike bile takve, i oni na takvim funkcijama da su to mogli činiti nekažnjeno. No budući da nisu svi Nijemci bili članovi naci-partije, ni SS-a, a najteže zločine su činili upravo oni spontano se nameće pojednostavljeni zaključak da postoje slijedeće vrste ljudi/osoba:
 
1. Oni koji ni u kakvim okolnostima ili prilikama ne bi nečasno postupali, čak i po cijenu vlastite štete, pa i života:
2. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus/karakter da su u osnovi normalni i pošteni ljudi/osobe, ali koji bi u okolnostima krajnje potrebe ili opasnosti po vlastiti život ili život njihovih najbližih, bili u stanju iskoristiti povoljnu priliku ili situaciju da ne budu  uhvaćeni u činjenju nečasnih djela, to ipak činili.
3. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus da im činjenje nečasnih radnji nije strano, uz uvjet da im to prilike omogućavaju, i oprezno postupanje da ih se ne bi otkrilo u činjenju nečasnih radnji.
4. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus da činjenje nečasnih radnji smatraju posve normalnim postupanjem, u svim situacijama kada im prilike to omogućavaju, bez obzira na moguće rizike da budu otkriveni u činjenju nečasnih radnji, pogotovu ako se nalaze na takvim funkcijama koje ih čine praktično „nedodirljivim“.
5. Oni koji se kolokvijalno nazivaju „rođenim kriminalcima“ za koje je pošteni rad nezamisliv, pa im je cijeli život posvećen činjenju nečasnih djela i kriminalna aktivnost
 
Gotovo svatko bi od nas mogao navesti neku osobu iz politike, radne sredine, susjedstva ili čak bliže ili dalje rodbine, koju bi mogao razvrstati u neku od ovih pet navedenih kategorija. Primjera radi, pokušat ću ilustrirati to situacijama iz naše okoline, ne navodeći namjerno imena, nadajući se da će čitatelji moći ipak naslutiti o kojim se osobama radi.
 
U kategoriju 1. svakako spadaju svi sudionici Domovinskog rata sa prvih linija bojišnica, koji su išli braniti domovinu od agresora, bez „kalkulacija“ da će radi toga imati neke osobite materijalne koristi.
U kategoriju 2. spadaju oni, koji u javnosti kolokvijalno poznati kao „sitna riba ili kokošari“, kao što su pripadnici nekih manjinskih skupina koje su sustavno diskriminirane.
U kategoriju 3. spada ona ne beznačajna masa ljudi/osoba na niskim i nižim funkcijama općinske, županijske i državne uprave, u institucijama javne uprave, javnih poduzeća i onih privatnih poduzeća gdje vlasnici to omogućavaju nesavjesnim odnosom prema poslovanju.
U kategoriju 4. spadaju praktično svi političari koji imaju ambicije penjati se na hijerarhijskoj ljestvici u politici, posebno u političkim tijelima stranaka, tijelima državne i lokalne uprave i tijelima institucija poput sudstva, sustava obrazovanja, kao i u tijelima raznih sportskih ili kulturnih ustanova. No tu valja napomenuti da u ovu kategoriju spadaju gotovo beziznimno većina saborskih zastupnika, većina dosadanjih ministara i njihovih pomoćnika, tajnika i savjetnika, uključivo i neke premijere, predsjednike države, i oni iz njihovih svita, što je ovih trideset godina bilo uočljivo, pa nekad i procesuabilno, u hrvatskom političkom životu.
U kategoriju 5. spadaju notorni kriminalci poput onih koji su stradavali u obračunima po hrvatskim ulicama, i za njih je jasno da oni ne čekaju „priliku“ da budu nečasni, oni te prilike sami sebi „otvaraju“, često uz blagonaklono odobravanje politike i organa gonjenja.
 
Koji bi se rezime mogao formulirati na osnovi svega ovoga? Držim da bi najrealnije bilo reći da je točno da prilika dovodi do nečasnih postupaka i inače časne ljude/osobe, uz neophodnu napomenu da je to točno samo u slučajevima za koje je politika izmislila elegantno opravdanje „lopovluk male vrijednosti“, a da se u slučajevima gdje se radi o nečasnim radnjama/lopovluku/kriminalu većih i velikih vrijednosti, uvijek i beziznimno radi o osobama koje nije prilika učinila takvima, jer su oni takvi bili i prije toga, samo nisu imali priliku biti na funkciji gdje su tu svoju aktivnost mogli „razviti“ u svom punom „sjaju“! Za nečasne radnje, lopovštinu i kriminal nema opravdanja, bez obzira kolikog opsega ono bilo, no činjenica je da se upravo zahvaljujući onima koji to rade „na veliko“, sustav se pretežno bavi lovom na „sitne ribe i kokošare“, dok se „krupna riba i velike štetočine“ zaštićene i smatraju „sposobnjacima“, koji će onda pomoći da i sirotinji udijeli neku mrvicu od rezultata svojih nečasnih djela. No to je oduvijek bilo, i oduvijek će biti samo NA VRBI SVIRALA, za „uspavljivanje“ onih naivčina i nesposobnih koji smatraju da je časno postupanje i poštenje neka vrijednost.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Bila je protiv 2008., protiv je i danas 2020. godine

 
 
Aktualna ministrica kulture u istom tom ministarstvu 2008. bila je državna tajnica i tada je generala Slobodana Praljka osudila na financijsku smrt. Tada je potpisala odluku kojom je 16 knjiga, zbirke dokumenata generala Praljka, proglasila da to nisu knjige, čime podliježu naplati PDV-a. Posljedicom takve odluke pokojni general je morao platiti 436.000 kuna poreza. Nije pomogla ni činjenica da su njegove zbirke dokumenata klasifikacijom Nacionalne i sveučilišne knjižnice uvrštene u zbirku o Domovinskom ratu kao knjižna izdanja. Konačnu egzekuciju osnovom dokumenta, koji je kreirala i potpisala Nina Obuljen, provodi Slavko Linić 7. svibnja 2013. Praljku nije pomogla ni činjenica da su njegove zbirke dokumenata odobrene kao relevantan izvor podataka pri sudskom procesu u Den Haagu. Objavljujemo dokument kojim je Nina Obuljen generala Slobodana Praljka osudila na financijsku smrt. Posebno je korisno pogledati sučeljavanje krive Nine Obuljen s domoljubnom novinarkom i urednicom Karolinom Vidović Krišto. Unatoč bjesomučnom tonalitetu i agresiji koju je demonstrirala ministrica pokušavajući skriti istinu - dokumenti svjedoče. Karolina Vidović Krišto doslovno je matirala ministricu kulture Obuljen Koržinek, koja je lagala na sučeljavanju.  
https://image.dnevnik.hr/media/images/1920x1080/Jun2020/61898529-karolina-vidovic-kristo-nina-obuljen-korzinek.jpg
Snimku sučeljavanja pogledajte na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=lHA5t9mQGVQ
 

Vid Hinković

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1523 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević