Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Tko je Istranin Tonči Percan na radu u Švedskoj?

 
 
Tko je novinar Tonči Percan, koji je napisao sporni tekst? Slobodni novinar Tonči Percan, rođen je 1955. godine u Hrvatskoj, a živi u Švedskoj. Roditeji su mu iz Istre (Rakalj). Emigrirali su u Švedsku 70-ih godina, kada je mnogo Istrana otišlo trbuhom za kruhom, i to baš u Švedsku.
https://www.ratsit.se/19550513-Tonci_Percan_Arsta/Tp-cqsNjS5ezNPFxhI1qizS11x-rr3o46QtwDAeKHWk#merInfo
piše za Večernji list.
https://www.vecernji.hr/vijesti/da-sam-u-svedskoj-baresica-zvao-herojem-dobio-bih-otkaz-i-to-ne-zbog-jugoslavije-1212849
http://bhmedia.se/bhradio/slike/velike/tonci%20percan.JPG
„Osamdesetih godina bio sam voditelj programa za doseljenike na švedskoj televiziji. Budući da sam kao novinar odbiti raditi za UDBU, postao sam persona non grata u Jugoslaviji“. „Ljevica stoga ne bi trebala biti u šoku što desnica odaje počast osuđenom generalu (Praljak) – kada i lijevi štuju osuđenog terorista. Takvo stajalište ipak iznenađuje jer bi i građanska desnica i ljevica trebale odustati od štovanja ratnog zločinca. A Tito je ipak nešto drugo“.
 
„Točno je da Tito nije osuđen terorist. A čak i da jest, ne može se Bombaški proces uspoređivati s udruženim zločinačkom pothvatom. U Bombaškom procesu nema mrtvih ni ranjenih, a u slučaju šestorice riječ je o tisućama, ako ne i desecima tisuća stradalih, ubrojimo li među žrtve i protjerane osobe. Izgleda da je taj problem i dalje aktualan nakon presude šestorici u Hrvatskoj. Samo što danas nije riječ o terorizmu nego o ratnim zločinima. Kao što Zapad nikad nije prihvatio hrvatski terorizam ni ustaštvo, tako ne će ni danas prihvatiti ratne zločine. Hrvatska je članica EU-a i treba se ponašati u skladu s time. Zato me čudi što se Mate Mijić i ostala Hrvatska ne pridržavaju pravila igre jer nismo više neka hajdučka skupina već demokratska zemlja, članica EU-a. Zato se Peter Kadhammar, novinar švedskog Aftonbladeta zgraža kad Hrvatska odaje počast Praljku. U svojoj kolumni piše da je sramota što je Hrvatska primljena u EU. Jer, da se ne zaboravi, Tribunal u Haagu osnovan je da bi se osudila najgora zlodjela u Europi nakon sloma nacizma i fašizma. Zato odavanje počasti Slobodanu Praljku prouzročuje zgražanje – ne samo kod novinara Kadhammara nego i kod demokratske javnosti u Europi. Jer Hrvatska iskazuje počast ratnom zločincu, osuđenome za ujedinjeni zločinački pothvat.“
 
Iz citiranih odlomaka članka Tončija Percana, jasno je sa kojih pozicija piše. Iskazuje sveopće nepoznavanje ili neprihvaćanje povijesnih činjenica, prihvaćajući krivotvorenu  jugoslavensku i hrvatsku povijesti, koju su stvarale i štitile jugoslavenske tajne službe u sprezi sa jugoslavenskom političkom elitom. Iako kaže da su njegovi roditelji imali neugodnosti s jugoslavenskom tajnom službom UDBOM, a on sam da je vrbovan kao agent te iste tajne službe, on i dalje ostaje na jugoslavenskoj političkoj poziciji glede hrvatske samostalnosti i hrvatske državotvornosti. Točno je da Tito nije bio osuđeni terorist, ali je na listi svjetskih ratnih zločinaca i to među 10-ak najvećih! Ali točno je i to da dr. Ante Pavelić nije isto bio osuđeni terorist i nije na listi između 20-ak svijetskih ratnih zločinaca, ako ćemo baš praviti usporedbe!
 
Svako iskazivanje hrvatstva on povezuje sa ustaštvom i fašizmom. Potpuno je na strani velikosrpske politike i zdušno im pomaže u osudi Hrvatske. Tako je „veleuvaženi“ novinar Tonči Percan napisao na twitteru: Po čemu su Thompson i Bujanec ustaše i kako on utvrđuje koja je to većina Hrvata? I od kuda Tončiju Percanu pravo da upravo on pljuje u lice većini Hrvata sa svojim stavovima? Doista smješno nakon što je preko milijun Hrvata, po cijeloj Hrvatskoj iskazalo oduševljenje pjevajući upravo Thompsonove pjesme, govoriti da je to „pljuvanje u lice većini Hrvata“. Po yugokomunističkoj ideologiji, koja svako iskazivanje pripadnosti hrvatskom narodu i sve hrvatstvo proglašava nacionalizmom i ustaštvom. Za njih je hrvatstvo izjednačeno s ustaštvom. A svi su rođeni poslije Drugoga svjetskog rata, kada u Jugoslaviji ustaša nije nikako moglo biti, jer su pobijeni poslije Bleiburga i Križnog puta, ili su završili u emigraciji, a tu ih je UDBA sistematski likvidirala. Ili su rođeni u Hrvatskoj tijekom i obrambenog Domovinskog rata, u obrani od agresije JNA i velikosrpske osvajačke politike Srbije, gdje ustaša nije nikako moglo biti nakon 50 godina njihova likvidiranja. Ali je zato bilo četnika i ima ih i dalje, jer je Srbija službeno rehabilitirala četništvo, a Hrvatsku i Hrvate proziva za ustaštvo???
 
Nadalje Percan piše za švedske medije;
https://www.journalisten.se/nyheter/journalist-vid-sveriges-radio-sapo-ville-varva-mig-som-agent(slobodan prijevod)
Journalist vid Sveriges Radio: Säpo ville värva mig som agent ...
 „1981. godine Tonči Percan radio je kao novinar - urednik na Radio Malmöhus, na srpsko-hrvatskom jeziku, koji je izvještavao o imigrantskim skupinama bivše Jugoslavije. Udruge jugoslavenskih doseljenika, u to su vrijeme imale dobre odnose s režimom u Jugoslaviji, a sigurnosne službe Švedske kontaktirale su Percana preko nastavnika švedskog jezika njegova sina u Rosengårdu.
Percan je pristao na suradnju za "objektivnim izvješćivanjem o samoupravnoj Jugoslaviji", ali kad su njegovi roditelji putovali na odmor u Hrvatsku, bili su uznemiravani od strane jugoslavenske sigurnosne službe u zemlji. Roditelji su bili pozvani da rade za Percana kako bi prenijeli povoljniju sliku o matičnoj zemlji, a bili su izvrgnuti prijetnjamna opasnim po život, ako to ne bi bilo uspješno.
 
Kad je Percan, nakon povratka kući, svom šefu Börjeu Olssonu rekao što se dogodilo, situaciju je on smatrao toliko ozbiljnom da je odmah stupio u kontakt s policijom. Sigurnosna policija imala je sastanak s Percanom i Olssonom u prostorijama švedskog radija i preporučila je da radio objavi prijetnju u programu. Tijekom istog sastanka, sigurnosna policija je predložila da Percan kontinuirano pruža informacije o aktivnostima o jugoslavenskim krugovima u egzilu u Švedskoj.“ Znači da je Tonči Percan bio informator (čitaj doušnik) i prokazivao jugoslavensku emigraciju švedskoj sigurnosnoj policiji!
 
Evo što piše o Hrvatskoj i hrvatskim nogometašima; http://www.folkbladet.se/sport/kroatiens-guldgeneration-ror-upp-kanslor-om5372377.aspx(slobodan prijevod). "To je najveći uspjeh u hrvatskoj športskoj povijesti. Moramo biti ponosni, kaže kapetan  Modrić, koji je četiri puta osvojio Ligu prvaka, ITV-u i uspjeh u perspektivi.
- Jedan od najvećih trenutaka u mojoj karijeri, ako ne i najveći. Nadam se da ćemo pobijediti, onda bi to svakako trebao biti najveći trenutak.
Rasprostranjena korupcija u nogometnoj ligi, u kojoj je Dinamov snagator Zdravko Mamić, identificiran kao glavni, napravio nacionalni tim, a bio je nepopularan i kontroverzan kod kuće u posljednjih nekoliko godina. Ljetni uspjeh u Rusiji ponovno je dobio podršku ljudi.
- Hrvatska je sada strašno podijeljena zemlja, politički i ekonomski. Mnogi su siromašni i igrači kažu da igraju za Hrvate koji su zabrinuti i ne mogu se nositi sa svakodnevnim životom. Kada je Hrvatska nastala 1991.-1995., stanovništvu je obećano blagostanje, dobrobit i Hrvatska postaje jedna od najuspješnijih zemalja EU-a. No, postalo je suprotno“, kaže slobodni novinar Tonci Percan za TT.
Nacionalizam i desna populacija rastu u Hrvatskoj, a stotine tisuća ljudi napustilo je zemlju od osamostaljenja. Tijekom Svjetskog kupa, Dejan Lovren je slavio naslove pjevanjem u patriotskoj pjesmi "Cavoglave" u garderobi."Pjesma koju pjevaju bila je popularna tijekom građanskog rata, a to je da Srbi ne dopuštaju "da odvedu selo". Ono što je kontroverzno jest da se riječi "Za dom spremni" na početku pjesme smatraju fašističkim pozdravom, kaže Tonci Percan.“
 
Znači za Percana Domovinski rat je građanski rat, što je potpuno na crti velikosrpske politike, a sve po Memorandumu SANU-a 2, da bi se skinula odgovornost Srbije za agresiju na Hrvatsku od 1991.-1995.godine
http://www.nyhetsdatabasen.se/senaste-nytt-om/tonci+percan.htm
Ovdje se jasno vide optužbe da je hrvatska nogometna reprezentacija nastala na korupciji i kriminalu! I kao šlag na tortu svojeg cjelokupnog  antihrvatskog djelovanja. Tonči Percan organizira preko twittera, facebooka i kao novinar, na portalima, čitavu hajku na hrvatsku reprezentaciju, čak do državnog udara.
https://www.kurir.rs/region/hrvatska/3087535/novinar-tonci-percan-o-tompsonu-na-slavlju-vatrenih-to-lici-na-ustaski-drzavni-udar-modric-je-bio-moj-b
 
Tu mu se pridružuje i PR „stručnjak“ Krešimir Macan, koji umjesto da mu odgovori da su to nedokazane konstrukcije, potvrđuje njegove teze i odgovara da „meki državni udar nije uspio“ i dalje komentira;
„Hrvatska je jedina država na svijetu u kojoj ljudi u 2018. godini još uvijek ratuju s mrtvim ljudima iz 1945. i to je jedan od debelih razloga zbog kojeg smo propali.“
Evo što o tome kaže pravnik Pero Kovačević – pravni ekspert haškog suda na svom FB profilu: https://www.facebook.com/perokovacevic?ref=br_rs
”Ovo je veličanstveno bilo, Hrvatska se odužila vatrenima za sve što su napravili, ne samo za nas već i za naš sport. To je nešto neopisivo”
”Nije korektno to što su Thompsonu oduzeli mikrofon, bila je želja našega kapetana Modrića i ostalih da Marko nastupa, njegove pjesme su ih čeličile, i oni ga vole, a ovo je dokaz kakvi nas ljudi vode i na kakve niske strasti udaraju. To je deplasirano, i malo tko će ovakvo što doživjeti, ovo dovoljno govori o onima koji su to učinili i pokazuje kakvi su to ljudi, kakvim se psinama i sitnim mržnjama služe”
Krešimir Macan je za svoje učestvovanje i potvrđivanje tweetova Tončija Percana udaljen sa funkcije PR savjetnika premijera Plenkovića, ali hrvatska vlada nema nikakvih sankcija za Tončija Percana, koji i dalje zdušno optužuje Hrvatsku za „ustašizaciju“, bez ijednog argumenta.
 
Jer je vidljivo da je jedini argument Tončija Percana pjevač Thompson! Suditi o jednoj državi na osnovu izbora pjevača reprezentacije  je veliki promašaj i samo  izraz velike mržnje prema tom pjevaču i državi. A poznata je starorimska izreka" de gustibus non disputandum est" (o ukusima se ne raspravlja). Tončiju Percanu su puna usta demokracije, EU principa, demokratske Europe, u toj mjeri da Hrvatska nije trebala biti primljena u EU, a razlog je pjevač? Diljem EU-a ima takvih pjevača, pa nitko ne proziva države zbog njih! I uostalom "veliki demokrato" Tonči Percan, u Hrvatskoj se slavilo pjesmom, veseljem, sa ogromnom radosti, bez incidenata je oko milijun ljudi izašlo na ulice gradova diljem Hrvatske, a pogledajte demokratsku Francusku kako su proslavili, sa kaosom, materijalnom štetom, suzavcem i mrtvima, pa ih ne proziva za fašizam!  To je dokaz da je Tonči Percan običan provokator i mrzitelj svega hrvatskog što nije po njegovom ukusu!
 
ZAKLJUČAK
 
Očekivala sam tako nešto nakon veličanstvenog događanja naroda! Jer nakon dugih 18 godina, od 2000. do danas, detuđmanizacije, progona hrvatskih generala u Haagu, proganjanja hrvatskih branitelja (Tomislav Merčep, Đuro Brodarac…), osude šestorice generala u Haagu, sotoniziranja usklika „Za dom spremni“ pa do negiranja hrvatskog jezika, izglasavanja Istanbulske konvencije i rodne ideologije, koja se kosi s identitetom hrvatskog naroda, pogodovanja manjinama na štetu većinskog hrvatskog naroda, dogodio se narod! A vladajuće strukture, na čelu sa predsjednikom Hrvatske vlade Andrejom Plenkovićem i njegove neprirodne protuhrvatske  koalicije,  kojima je taj isti hrvatski narod omogućio bogat i lagodan život i koje su se potpuno odnarodile, odjednom su se vidjevši tu silnu masu naroda osjetile ugrožene u svojim beneficijama, ugrožene od vlastitog naroda!
 
I naravno u skladu sa njihovom metodologijom ponižavanja volje hrvatskog naroda i ušutkavanja, moraju te junake, te hrvatske idole milijun mladih, te naše Vatrene, oblatiti i omalovažiti. Jer da Plenković nije suglasan s djelovanjem svog PR „majstora“ promptno bi ga smijenio, a navodno smijenjen je na svoj zahtjev, jasno je da je to strategija kojom će se u sljedećem periodu nastoji smanjiti „šteta“ koju su Vlada i sam „Premijer“ tako doživjeli vidjevši masovnu reakciju hrvatskog naroda na dočeku Vatrenih. Mislim da im ovaj puta to ne će uspjeti! Mogu produžiti agoniju još neko vrijeme, ali za hrvatski narod je konačno kucnuo čas, da te pokvarene i korumpirane yugo-političke strukture, zamjeni sa hrvatskim domoljubnim političarima, koji će vladati na dobrobit hrvatskog naroda i služiti mu, a ne da narod njima bude samo glasački stroj, koji im omogućava osvojiti vlast i vladati nad njim, protivno  njegovoj volji izraženoj na izborima!
 

Lili Benčik, https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2018/07/21/kako-se-novinaru-i-pr-ovcu-privida-drzavni-udar/

Na ugledna veleposlanička mjesta spremaju se ljudi koje DORH istražuje za teške prijevare

 
 
Suprug glavne tajnice MVEP-a, Lorete Bertoša-Kušen, Damir Kušen, sprema se preuzeti veleposlaničko mjesto u Južnoj Koreji iako DORH istražuje kako je zajedno sa suprugom sudjelovao u nezakonitom postupanju u veleposlanstvu u Camberri, a Joško Paro, koji se sprema u Belgiju, prema nalazu Državne revizije, u vrijeme dok je bio veleposlanik u SAD-u, oštetio je državni proračun za značajan iznos novca.
https://static1.squarespace.com/static/55aeefa0e4b0fe93c7af6f69/55c1710de4b0df9fe11615c4/55c1710ee4b06ce2b21637f1/1438741310673/07.jpg
Ovih se dana neslužbeno zavrtjela informacija o imenovanju novih veleposlanika Republike Hrvatske. Joško Paro će biti novi veleposlanik u Belgiji, savjetnik predsjednice za vanjsku i europsku politiku, Dario Mihelin, odlazi u Kinu, Hrvoje Cvitanović odlazi u Tursku, a kao veleposlanik novootvorenog, ali zapravo vrlo značajnog veleposlanstva, onog u Južnoj Koreji, spominje se Damir Kušen.
Informacije su neslužbene, ali za pretpostaviti je da su puštene iz kruga MVP-a i Ureda predsjednice, možda kao testiranje, ili je već sve gotovo.
 
Ostaje, međutim, u sjeni da su dvojica kandidata za dva jaka veleposlanička mjesta bila u posljednjih nekoliko mjeseci spominjana u trenucima kada se govorilo o “velikoj aferi u Ministarstvu vanjskih poslova”. Krajem svibnja ove godine zastupnik Mosta, Nikola Grmoja, u Saboru je održao dramatičan govor u kojem je upozorio da je upoznat s informacijom da je još u veljači predsjedniku Sabora stigao podnesak “hrvatskog profesionalnog diplomata” – potkrijepljen dokumentima – u kojem se tvrdi da je “više diplomata iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova sudjelovalo u organiziranim prijevarama na štetu državnog proračuna”.
 
U predstavci koja je dostavljena predsjedniku Sabora upozoreno je da je još u nalazu Državne revizije za 2016. utvrđeno da je Joško Paro, tada veleposlanik RH u Washingtonu, “više puta oštetio Državni proračun RH, mjesečno protupravno isplaćujući 8200 dolara lokalno angažiranoj osobi u Veleposlanstvu RH u Washingtonu”. Unatoč nalazu Državne revizije Joško Paro je potom neometano nastavio svoju diplomatsku karijeru, postavljen je za načelnika Diplomatske akademije u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.
Druga osoba na koju je upozoreno u predstavci jest aktualna glavna tajnica u Ministarstvu, Loreta Bertoša-Kušen, supruga Damira Kušena, koji bi, kako je upravo najavljeno, trebao preuzeti veleposlanstvo u Južnoj Koreji.
 
Uz predstavku su, naime, bili priloženi dokumenti koji pokazuju da je gospođa Bertoša-Kušen godinama primala plaću u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Sydneyu iako je bila u stvarnosti raspoređena u Veleposlanstvu RH u Canberri, zajedno s mužem, Damirom Kušenom, koji je bio veleposlanik. U publikacijima i glasilima iseljenih Hrvata, ali i na službenim stranicama veleposlanstva tako se istodobno mogu naći podaci o supruzi veleposlanika ali i o “hrvatskoj konzulici” Loreti Bertoša-Kušen. Primjerice, mogu se naći upute za iseljenike gdje i kako se mogu susresti s konzulicom u siječnju i veljači 2016. tijekom njezine turneje po novozelandskoj obali. Naravno, netko je trebao i potpisivati putne naloge za ta putovanja. To je bio veleposlanik, u ovom slučaju suprug, Damir Kušen.
 
Čudni bračno-diplomatski odnosi
 
Cijela ta situacija bila je duboko protuzakonita. Prema Pravilniku Ministarstva, zabranjeno je raspoređivati članove uže obitelji veleposlanika u veleposlanstva u kojima ti isti veleposlanici upravljaju. Proces je međutim trajao i trajao. I nitko nije poduzeo ništa. Australska epizoda članova obitelji Bertoša-Kušen, koji su bili u neobičnom konzularno-veleposlaničko-bračnom odnosu, započela je i trajala dok je Ministarstvo vanjskih poslova vodila ministrica Vesna Pusić, a potom i u vrijeme ministra Mire Kovača. U trenutku kada ministarstvo preuzima Davor Ivo Stier, gospođa Loreta Bertoša-Kušen, koja je malo bila konzulica, a malo supruga veleposlanika, biva unaprijeđena: dolazi na mjesto glavne tajnice u Ministarstvu vanjskih poslova, a na tom je radnom mjestu i dan danas, u vrijeme ministrice Marije Pejčinović-Burić. No, nije se radilo o nekim skrovitim aktivnostima koje su tek sada otkrivene.
 
O sumnjama u nepravilnosti i protuzakonitom postupanju obaviještena je još prošle godine ministrica Pejčinović-Burić, a u veljači ove godine i premijer Andrej Plenković. U Sabor je upućena i predstavka o kojoj je govorio Mostov Nikola Gromoja, a potom su informacije o sumnjivim potezima, nalazu revizije itd. objavili i mnogi mediji.
Ni to nije sve. Još od prošle godine DORH se bavi prijavom protiv Lorete Bertoša-Kušen, a u Saboru je također rečeno da osoba koja je podnijela prijavu nije niti dobila odgovor od DORH-a u zakonskom roku od šest mjeseci. Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković sa saborske govornice se pak obrecnuo na zastupnika Grmoju riječima da “će o tome donijeti odluku DORH”, da je on upoznat s time, ali da je “takvih slučajeva jako puno i vrlo često završavaju na način da se to odbije”. Dakle, predsjednik Sabora je već unaprijed zaključio da će ovaj slučaj isto, vrlo izgledno, biti odbijen.
 
Ovih dana je stigla i prijava Povjerenstvu za sukob interesa protiv ministrice Pejčinović-Burić radi kršenja zakonske obveze pokretanja postupka radi teške povrede službene dužnosti s obilježjima korupcije protiv gospođe Lorete Bertoše-Kušen, glavne tajnice MVEP-a, unatoč informacijama dostupnim na internetu koje ukazuju da je u dvostrukom svojstvu u Veleposlanstvu RH u Canberri primala plaće i nadoknade i nadoknade iz Državnog proračuna RH u vrijeme dok joj je muž bio veleposlanik u tom veleposlanstvu. Naravno, pitali smo i ministricu vanjskih poslova kako je moguće da nitko nije toliko dugo raspetljao slučaj Bertoša-Kušen. Pitanja su bila vrlo konkretna. Primjerice, zašto na stranicama MVEP-a nema životopisa glavne tajnice, ali i je li ministrica ispoštovala zakonsku obvezu da utvrdi što se to zbivalo u Canberri i je li itko odgovarao za počinjeno.
 
Reakcija iz MVEP-a
No, stigao je vrlo nekonkretan odgovor: “Navodi koje citirate odnose se na razdoblje od 2014. do 2016. godine. U tom vremenu gospođa Loreta Bertoša-Kušen, a prije nego što je preuzela poslove glavne tajnice u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (MVEP), obavljala je konzularne poslove u Australiji. Ministrica vanjskih i europskih poslova upoznata je s predstavkom, odnosno prijavom koja je na nadležnom postupanju DORH-a. Odmah po zaprimanju predstavke, ministrica je, sukladno svojim ovlastima, naložila obavljanje unutarnjeg nadzora. Budući je u tom periodu i DORH zatražio podatke, rezultati unutarnjeg nadzora, kao i svi drugi relevantni dokumenti, dostavljeni su na postupanje DORH-u. Isto tako, ministarstvo je odgovorilo i na službeni upit Hrvatskog sabora – Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ne komentira postupke koji se vode pred nadležnim državnim odvjetništvom.” Ukratko, ministrica Pejčinović-Burić se vadi na DORH. I u slučaju Bertoša-Kušen, ali i u slučaju Paro:
 
“Državni ured za reviziju, u svom izvješću za 2016. godinu, utvrdio je nepravilnosti  vezane uz lokalno angažirane osobe u Veleposlanstvu RH u Washingtonu. MVEP kako je i navedeno u Izvješću, je prihvatilo nalaz Državnog ureda za reviziju i, sukladno naputku, poduzelo dodatne mjere u cilju smanjenja rizika vezanog uz postupanje u skladu s odredbama Zakona o proračunu, Pravilnika o proračunskom računovodstvu i Računskom planu i naloga iz Izvješća o obavljenoj reviziji. Budući je Državni ured za reviziju, za 2016. godinu, izrazio uvjetno mišljenje, to Izvješće je po službenoj dužnosti dostavljeno na nadležno postupanje DORH-u, a MVEP je, na zahtjev DORH-a dostavilo svu traženu dokumentaciju. Kao i u gornjem slučaju, Ministarstvo ne može komentirati postupke koji su na nadležnom postupanju DORH-a.”
 
A što radi DORH? Ni traga niti glasa o mogućem postupanju. Dotle pak osobe za koje je skupljeno mnogo dokaza da su protuzakonito postupale i dalje grade diplomatske karijere. S obzirom na to da su i slučaj Bertoša-Kušen i slučaj Paro ostali bez ikakvog ozbiljnog postupanja i sankcioniranja može se samo zaključiti da su oni u mreži nedodirljivih vrlo visoko pozicionirani. Istovremeno, ministrica Pejčinović-Burić održala je u Strasbourgu nadahnut govor kako će Hrvatskoj tijekom predsjedanja Vijećem Europe prioritet biti borba protiv korupcije. Kao i obično, hrvatska vlast ima veliki problem u razilaženju između teorije i prakse.
 

https://net.hr/danas/hrvatska/skandal-u-ministarstvu-vanjskih-poslova-na-ugledna-veleposlanicka-mjesta-spremaju-se-ljudi-koje-dorh-istrazuje-za-teske-prijevare/

Lažnim brojem birača 2014. spriječen referendum o izbornim pravilima

 
 
Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je od 21. rujna 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Grubom manipulacijom brojem birača tadašnja je saborska većina spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske.
http://sumselupdate.com/wp-content/uploads/2016/08/0142239-kartu-kuning-620X310.jpg
Na drugim izborima za Eu parlament održanim 25. svibnja 2014. godine bilo je registrirano na biralištima u Hrvatskoj 3,760.783 birača, a samo 118 dana kasnije bivši ministar uprave Arsen Bauk je potpisao ispravu da je na dan početka skupljanja potpisa na peticiju građanske inicijative "Glasujmo imenom i prezimenom" 21. rujna 2014. godine bilo 4,042.522 birača s prebivalištem u Hrvatskoj te da je potrebno 404.252 potpisa za održavanje referenduma.
 
Nemoguće je da je za 118 dana 281.739 naših stanovnika s prebivalištem u Hrvatskoj steklo biračko pravo punoljetnošću više nego ih je umrlo.  Dakle građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je skupila dovoljno potpisa birača na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Kako se broj birača od 21. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018. godine povećao za 27.853 birača s prebivalištem u Hrvatskoj neka hrvatskim biračima dokaže ministar uprave Lovro Kuščević tabličnim prikazima broja birača po županijama, gradovima i općinama?
 
 I. PREGLED IZBORA I REFERENDUMA OD 2011. DO 2014. GODINE
 
Datum
S
B
P
B - P
p
04.12. 2011.  HS
4,284.889
3,842.363
3,487.034
355.329
89,67
22.01. 2012.  RP
4,267.558
4,092.137
3,481.226
610.911
95,89
14.04. 2013.    E
4,255.689
3,742.383
3,472.329
270.054
87,94
19.05. 2013.    L
4,255.689
3,767.170
3,472.329
294.841
88,52 
01.12. 2013.  RB
4,247.039
3,777.518
3,468.507
309.011
88,94
25.05. 2014.    E
4,238.389
3,760.783
3,464.685
296.098
88,73
28.12. 2014.   P
4,220.997
3,773.687
3,458.803
314.884
89,40
 
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika prema popisu 2011. godine ili prema procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS) za sredine 2012. do 2016. godine (https://www.dzs.hr/Hrv) i linearnom interpolacijom na dan izbora,
P = broj punoljetnih stanovnika prema popisu 2011. ili prema procjeni,
B = broj registriranih birača na biračkim mjestima s prebivalištem u Hrvatskoj  (http:www.izbori.hr ),
B - P = razlika između broja birača i broja punoljetnih stanovnika prema  procjeni na dan izbora i
p = B / S x 100 % = broj birača  s prebivalištem u Hrvatskoj na sto stanovnika prema popisu ili procijeni DZS-u.
E = izbori za Europski parlament,
L = lokalni izbori,
P = predsjednički izbori,
RB = Referendum o definiciji braka,
RP = Pristupni referendum i HS = izbori za Hrvatski sabor.
 
Kako će DIP provesti izbore s preferencijalnim glasovanjem u Gradu Zagrebu, ako se izglasa I. referendumsko pitanje građanske inicijative "Narod odlučuje" i ako se prijavi više od 18 lista kandidata (vidi II. tablični prikaz)?
 
II. ANALIZA BROJA DOBIVENIH GLASOVA STRANAKA NA IZBORIMA U GRADU ZAGREBU OD 2011. DO 2017. GODINE
 
IZB. JED.
N
> 1%
> 3 %
> 4 %
K1
K2
K3
I.  2011.
39
11
5
5
546
1.014
780
II.
36
11
4
4
504
936
720
VI.
29
12
3
3
406
754
580
VII.
27
12
3
3
378
702
540
L  2013.
24
12
8
8
1.224
624
480
I.  2015.
19
8
6
6
266
494
380
II.
17
9
4
4
238
442
340
VI.
15
8
5
5
210
390
300
VII.
17
7
5
5
238
442
340
I.  2016.
19
6
6
6
266
494
380
II.
15
6
5
5
210
390
300
VI.
17
7
5
5
238
442
340
VII.
17
7
4
4
238
442
340
L  2017.
21
9
8
8
1.071
546
420
 
Oznake:
N = broj izbornih lista,
> = više od naznačenog postotka od ukupno važećih glasova birača ili broja glasova, K1 = broj kandidata na izborima,
K2 = broj kandidata na izborima za Hrvatski sabor u Zagrebu kao izbornoj jedinici za 26 zastupnika i
K3 = broj kandidata za 20 zastupnika.
 
Izbori za Hrvatski sabor se odnose na I., II., VI. i VII. izbornu jedinicu. Analizom broja dobivenih glasova marginalnih lista kandidata na izborima za Skupštinu grada Zagreba i u I., II., VI. i VII. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor, koje su dobile manje od 1 posto glasova birača na izborima, može se zaključiti da je Ustavni sud pogriješio ukinućem uvjeta od 1.500 pravovaljanih potpisa potpore birača stranačkim listama za sudjelovanje na izborima. Za ispisivanje imena i prezimena na zbirnu izbornu listu trebalo bi od 9 do 26 stranica formata A4. Za preferencijsko glasovanje svih birača na izborima odgovaraju izborne jedinice s manjim brojem zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici. To je savjetnik  građanskih inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" i "Narod odlučuje", profesor ustavnog prava na pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Robert Podolnjak,  morao uzeti u obzir kod definiranja referendumskih pitanja. Trebao je ostati uvjet za sudjelovanje na izborima barem 1.400 pravovaljanih potpisa potpore birača odnosno 100 po zastupniku koji se bira u izbornoj jedinici ili polog od 20 tisuća kuna po zastupniku. Smanjio bi se broj izbornih lista, broj propalih glasova i zbirna izborna lista bi bila manjeg formata. To bi bilo sukladno preporukama Venecijanske komisije ("Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima").
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Nedjelja, 19/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 987 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević