Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Kod Srba tri mjeseca imaju 39 dana!

 
 
Za vrijeme postojanja druge jugokomunističke Jugoslavije nije se čulo o nekakvim srpskim žrtvama u Jadovnu kod Gospića. Nije se govorilo ni o mjestu Jadovnu, a kamoli o žrtvama i logoru u njemu. Jadovno je izum plačljivoga prote, Milorada Pupovca, nekadašnjeg koalicijskoga partnera Ive Sanadera (u prvom mandatu) i aktualnog koalicijskog partnera Andreja Plenkovića. Da se radi o sinkroniziranom laganju Srba i Srbije potvrđuje i Tanjugov tekst od 19. VIII. 2018. objavljen u beogradskoj Politici (Tanjug, http://www.politika.rs/sr/clanak/409594/Grobnica-gde-su-ustase-ubile-11-rodaka-Nikole-Tesle) pod ubojitim lažnim naslovom  »Grobnica gde su ustaše ubile 11 rođaka Nikole Tesle«
https://qph.fs.quoracdn.net/main-qimg-0a4abb1d7ae902fad7536ad60c42499e
Članak počinje s ovakvim lažima: »Od Gospića, preko Smiljana, do Jadovna danas živi desetak srpskih porodica, za razliku od prije posljednjeg rata, kada je tu bilo više od 50 posto srpskog stanovništva...« U nastavku spominje se »masovna grobnica na pravoslavnom groblju, u kojoj je sahranjeno 530 Srba iz Smiljana i okoline, koje su ustaše ubile za vrijeme Drugoga svjetskog rata« i dodaje: »U toj masovnoj grobnici nalazi se i 11 rođaka Nikole Tesle«. Onda se spominje »zgrada nekadašnje Kaznionice u Gospiću« i dodaje »odakle su u proljeće 1941. godine Srbi odvođeni u logor Jadovno«. Za njih je danas središte Gospića »simbol stradanja«, a zašto? Zato jer se taj »...trg danas zove Trg Alojzija Stepinca, a ispred su spomenici Stepincu i Franji Tuđmanu«. Koje li velikosrpske patetike? 
 
I nakon ovoga 'markiranja' Gospića i toga dijela Like srbijanski memorandisti kreću u razradu teze zbog koje su i krenuli u pisanje. Za njih je u Jadovnu »u svibnju 1941. godine formiran jedan od sedam logora u kompleksu logora Gospić - Jadovno - Pag, u kojima su logoraši boravili samo privremeno, dok ne dođu na red da budu likvidirani u nekoj od mnogih kraških jama i useka, kojima to područje obiluje«. Onda slijedi rečenica: »Zatočenici su bili uglavnom Srbi, ali i Židovi i protivnici ideologije NDH, a za tri mjeseca stradalo tu je stradalo ukupno 40.000 ljudi«, čime dodavanjem Židova smatraju da će lakše obraniti laži protiv Hrvata. Ovako ni Joseph Goebbels nije znao lagati. U nastavku pišu da je za tri mjeseca "stradalo ukupno 40.000 ljudi", a u Šaranovoj jami nema nijednoga kostura. A što Srbima znači istina? Ništa! Oni "umeju da lažu", kako je izrekao Dobrica Ćosić. To potvrđuje i sljedeća rečenica koja glasi: »Na ovom mjestu je formiran logor polovicom svibnja 1941. godine, da bi 24. lipnja dosegao svoje konačne granice«, što znači da taj i takav nepostojeći "logor" nije "radio" tri mjeseca, kako svi Srbi lažu, nego je to 39 dana. Tri mjeseca, valjda i kod Srba, još imaju 90 dana!
 
Nakon ovoga sve je rečeno. Nakon ovakvih laži bez pokrića nema nam druge nego srušiti s vlasti sve one koji ne razumiju politiku, ne razumiju povijest i podilaze onima koji lažu protiv Hrvata. I što je najgore, ti lažljivci podržavaju one koji su na vlasti u Hrvatskoj. Time nam je učinjena dvostruka šteta.
 

Pavao Blažević

Proljeće u Mostaru, a rat...

 
 
Sama sam. Sjedim pred TV ekranom. I sa strepnjom pratim najnovije vijesti… Moji su već otišli spavati, iako je još rano. A ja kao na iglama. Bdijem iosluškujem. Ni san mi nikako ne dolazi na oči.  Nemirna sam. Osjećam se kao u nekakvoj mišolovci. Idem iz sobe u sobu, pa u WC, pa s kauča na fotelju… i s fotelje na kauč.     
Odjedanput mi neka muka u želudcu. Trčim u WC i izbacujem svu onu gorčinu i sav onaj jad koji mi se skupio u praznom stomaku. Jer od muke, u ovih zadnjih nekoliko dana, ne mogu ni jesti ni piti.
Nekakav se nemir uvukao u  mene.
Sve mi smeta.
Svega se plašim.
Od svega strepim.
https://bnn.ba/sites/default/files/behar_proljece_aa_1.jpg
Smeta mi i ova neprirodna tišina koja  samo što ne eksplodira. Tako neuobičajena za ovo doba godine. I za ove rane večernje sate.
ljudi bi trebali, kao i uvijek dosad, šetati… Sastajati se.
Ta, proljeće je!!! Proljeće je i u Mostaru.
Ali nigdje, nigdje na ovome svijetu, nije bilo toliko svjetlosti i sunca, toliko topline i mirisa, kao u mome rodnom gradu.
Jer, sunce je, ovdje, kažemo mi Mostarci, zastalo na tren. I ovdje ostalo zauvijek.
I sve je ovdje, nekako, drugačije. Nestvarno. I obavijenoaurom neke djevičanske nevinosti ičistoće.
A svjetlost u tebi. Svjetlost oko tebe.
 
Uvlači ti se u dušu… Budi te jutrom. Mazi po licu.
Usporava pokrete.
I ublažava oštrinu naravi pa nekako sav treperiš… od silne dragosti.
I svi su ti ljudi bliski i dragi.
Kao rod rođeni.  
Zato bi,  svatko od nas, i drugima darovao svu tu ljepotu.
I ozario lice… Njegovim osmjehom.
Jer- moj grad i osmijeh ima!
I smiješi se svakome tko dolazi čistoga srca i otvorene duše.
I svakome pruža ruke…
I prima ga u zagrljaj.
E-e-e-e-, proljeće! Proljeće u Mostaru!!!
 
Vrijeme vam je to kada sve oživi i probudi se; kada zašumi Neretva; kada zamiriše behar(cvijet) na voćkama.
Kada ljudi nahrupe iz kuća na ulice, pa kao da su izmiljeli iz čahura, preobraze se.
Ispruže suncu na pozdrav.
I dovikuju se, pričaju glasno, pjevuše…
„Što te nema, što te nema.
Rumen istok kad zarudi
I duša se miru sprema…
Što te nema? Što te nema?“
 
Odjekivala je tako pjesma svakog proljeća  dosad i  vrvio život ulicama Mostara. Jer, proljeće je uvijek bilo i jest… vrijeme ljubavi.
Vrijeme kada se i mladi vole. I s proljećem u Mostaru, žive svoje proljeće.
 
A gdje li je sve to sada nestalo?
Gdje li je sada nestala sva ona svjetlost?
I što ove spodobe ovdje traže?
Oni za takvo što ni ne znaju!
Oni umjesto ljubavi, sijumržnju.
Umjesto radosti, donose tugu i očaj.
Umjesto života, ostavljaju pustoš .
 
I zgarišta… I pepeo… I smrt…
 
No, moram iskreno priznati, još od prvog trena, nakon moga povratka, nisam se osjećala baš onako opušteno, kao što sam se uvijek osjećala, u mome rodnom gradu.
Sve mi je bilo isto, a opet sve nekako drugačije.
Nestala je ona toplina s kojom te je, nekada prije, grad dočekivao.
Širio ruke. Blistao od blagosti i sreće zbog
tvoga ponovnog vraćanja.
Vraćanja u mirisna jutra.
Vraćanja baščama,
ulicama,
beharu,
mirisima...
I šetnjama Ilićima, Cimom, Barama…
 
I poznatim i dragim stazama djetinjstva. Gdje ti je sve blisko i drago.I tvoje.
Dok ti se on, tvoj grad smiješi. I usta mu od uha do uha. Sav ozaren. Jer si mu se vratio.
A sada?
A sada i nebo sivo. Pritislo… Olovno, neprijateljsko. I sumorno.
Nigdje ni radosti, ni sunca, ni svjetlosti.
Ali, ja znam tko mi je ukrao
Svjetlost
Nad mojim Mostarom
Ubio dušu moga grada
I slomio srce  svojim jalom
Znam i tko mi je
Raspolutio tišinu
Nad mojim Ilićima
I mojim Cimom
Znam i tko je prekinuo kikot
Grozdane i njenog dragana
Znam tko mi je ukrao
I mirise rodne
Nad mojim Mostarom
Znam i tko je posijao mržnju
Nad mojom Neretvom
I mojim gradom
I neka im svi njihovi grijesi
Oh, Bože!
Bez ikakva jala
Budu oprošteni
Ali
Skrušeno Te molim…
Samo bez našeg
Zaborava
 
Hodam žurno mojom ulicom do prve trgovine. Nesigurno i oklijevajući. I osjećam kako mi tlo izmiče pod nogama. Jer, sva treperim od nekakve slabosti.
I opet me pritisnula ona ista zebnja. Onaj isti strah i nelagoda.
Rat!!! Rat je i ovdje!
Slutila sam to. Ali nisam htjela vjerovati, niti to priznati sama sebi.
Nadala sam se. I još se uvijek nadam…
‒ Ali rat je…rat je, moja Lucija!!! Oni ti samo čekaju znak za početak pa da se na nas sruče! Pa, zar ne vidiš, jadna ti tvoja majka, kako su se već načičkali i ušančili po okolnim brdima?
A ti, kao kakva naivna glupača, još uvijek trubiš o tome, hoće li ga ili ne će biti.
Ta, prozor tvoje učionice gleda ravno u njihove topovske cijevi,uperene točno prema tvojojškoli. I prema tvome Mostaru.
U početnom smo, draga moja, paklenom krugu.
 

Vera Primorac

Možda narod ipak shvati

 
 
Nevjerojatno je koliki se niz godina
U mojoj Domovini
Dvije garniture održavaju na vlasti,
Samo zato što u vlastitom narodu
Iz dana u dan raspiruju sirove strasti.
https://s.yimg.com/ny/api/res/1.2/UOfv0sahOjstbb8xYqF6Rw--~A/YXBwaWQ9aGlnaGxhbmRlcjtzbT0xO3c9NDUwO2g9MzI2O2lsPXBsYW5l/http://media.zenfs.com/en_us/News/Reuters/2016-10-19T201406Z_1_LYNXNPEC9I1GX_RTROPTP_2_CROATIA-GOVERNMENT.JPG.cf.jpg
Da bi što duže opstali na tronu jedini je recept,
Uspješnopodijeliti Naciju na dva nepomirljiva krila
Pa neka vode bespoštednu rovovsku bitku
Lijevi protiv desnih, domoljubi protiv komunista,
Vjernici - protiv ateista.
 
I taman kad pomislimo da je na obzoru
Toliko dugo očekivana neka nova opcija – treći put,
Nažalost, na scenu ponovo stupaju jedni te isti,
Otpadnici s lijevog i desnog krila, bivši robijaši,
Jugo nostalgičari i politički sadisti.
 
Zašto hrvatska mladost odlazi i prepušta prostor
Silnim otpadnicima, priljepcima i uhljebima,
Koji izniknu i skrenu pozornost kao gljive poslije kiše?
Međutim, čim izađu iz sjene na vjetrometinu
Sunce ih sprži, uvenu i ne pojavljuju se više.
 
I tako iz dana u dan, Bože moj, pitam se do kada?
Narod kao da ima kratko pamćenje,
Opetovano nasjeda gutajući slatkorječivi mamac,
Pa umjesto da uživa u obećanom raju
Guši se u vlastitom zalogaju.
 
Puk, zbunjen i ponižen, iskorišten i obespravljen,
U nevjerici gleda ne vjerujući vlastitim očima
Kako se precizno vrti taj začarani politički krug.
Kako se besprijekorno nadopunjavaju:
Gospodin i drugarica - dama i drug.
 
Znam da nijednim svojih stihom ni pjesmom
Ne ću ništa promijeniti u mentalnom sklopu političara,
Ipak samog sebe tješim, možda u narodu hoću!
Možda narod ipak jednog dana progleda
I konačno izliječi - sinkopu i sljepoću.
 

Pejo Šimić (iz zbirke U njedrima nade)

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1013 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević