Osveta bivših suradnika

(Pre)kasno je za lustraciju

 

 

“Rekli ste da javnost jako zanima taj slučaj tog gospodina kojeg ja u životu vidio nisam, za razliku nekih od vas koji ste s njim bili prst i nokat i sada se iz  nekog razloga želite osvetiti… Zašto to radite, to će brzo isplivati u javnost”.

 (Zoran Milanović, u odgovoru na zastupničko pitanje na Aktualnom satu 22. 1. 2014.)

 

U poplavi komentara slučaja Perković prividno svi vjeruju da će Josip Perković u Njemačkoj biti osuđen. Samo Josip Perković i njegov odvjetnik još uvijek vjeruju da će biti oslobođen. Kakav bi se obrat mogao dogoditi bude li Perković u Njemačkoj oslobođen, još nitko ne pokušava prognozirati. Iz odgovora na zastupničko pitanje na takvu mogućnost izgleda ne računa ni Zoran Milanović. On nad Perkovićem pere ruke, prepušta ga Nijemcima i Perkovićevim bivšim suradnicima/osvetnicima.

Ipak, iz nekih komentara razabire se bojazan kako bi Perković u Njemačkoj mogao biti oslobođen. Bojazan se otkriva u pokušaju da se ovjerena izjava Vinka Sindičića proglasi lažnom zatim u traženju da se Vinka Sindičića uhiti i da mu se sudi u Hrvatskoj ali i u sugestiji da se Perković s Nijemcima nagodi: šutnja u interesu Nijemaca za oslobađajuću presudu u interesu Perkovića.

 

Pušten ili zadržan

 

Tumačenja zakona, prilagodit će se interesima zainteresiranih strana. Oni koji se čude što se zakoni mogu i drukčije tumačiti ili ne znaju ili zaboravljaju da je to uvijek bilo moguće. Uostalom tko god vodi neki spor, traži prema svojim financijskim mogućnostima “dobrog odvjetnika”, a “dobar odvjetnik” uvijek prihaća “dobar slučaj”, to jest slučaj za koji odvjetnik vjeruje da ga najvjerojatnije može obraniti.  "Mislimo da imamo više nego dobar slučaj u rukama. Pripremali smo se 5-6 godina, i imamo 54 filea dokaza i ako dođe do suđenja bit će to ozbiljna pravna bitka i ne mislimo da ćemo u njoj izgubiti", ustvrdio je Perkovićev odvjetnik.

 

Zainteresirane stranke, očekivano, kriju što imaju u svojim dosjeima i koje svjedoke kane pozvati na suđenje. Perkovićev odvjetnik tek otkriva da ima 54 datoteke dokaza i da je već naveo Sindičića kao svjedoka. A koje još svjedoke može zatražiti, još nitko ne zna jer to nisu otkrili ni Anto Nobilo ni Josip Perković. Iznenađenja bi moglo biti, sudeći prema glasinama koje su puštene u opticaj. Navodno su neki suradnici Josipa Perkovića, koji su za njega radili dok je bio šef SIS-a i pomoćnik ministra obrane, najavili lojalnost Perkoviću. Može se dogoditi da na tom suđenju svjedoče neki politički povratnici Perkovićevi suradnici u korist Perkovića a drugi protiv Perkovića.

 

Je li Zoran Milanović napravio domaću zadaću te saznao tko su bili ti koji su s Perkovićem bili prst i nokat a koji mu se sada iz nekog razloga žele osvetiti, ne znamo. Nije imenovao nikoga iako se iz njegovih odgovora može zaključiti da upire prstom u HDZ. Milanović ipak vjeruje da će u javnost ubrzo isplivati zašto se ti, koji su s Perkovićem bili prst i nokat sada žele Perkoviću osvetiti. A što bi potom moglo uslijediti, kao da ga nije briga. Teško je znati koliki je dio hrvatske javnosti doista zainteresiran da sve izađe na vidjelo a koliki dio javnosti želi samo zadovoljiti svoju znatiželju. Ali, ako je istina što je tvrdio Perkovićev odvjetnik da Perković nije pristao na nagodbu s Nijemacima o tri godine zatvora, Nijemci bi mogli pristati na oslobađajuću presudu u zamjenu za Perkovićevu šutnju već i zbog svjedoka poput Sindičića koji bi im mogli zadati mnogo glavobolje.

 

Udbaši su platili

 

Možda od velikih očekivanja od predaje Perkovića Nijemcima na kraju ne će biti nikakvih važnih otkrića. Izgleda da bi nakon svega mogao biti u pravu Zdravko Mustač koji je na pitanje novinara što očekuje odgovorio: “Ništa važno”. Ništa se važnoga nije dogodilo ni nakon svih dosadašnjih objava popisa navodnih suradnika udbe. Ništa se važnoga nije dogodilo ni nakon objave Registra branitelja. Bilo je glasina da su neki suradnici Udbe platili da ne budu navedeni na tim popisima. Nekoliko navodnih suradnika Udbe podiglo je tužbe protiv autora popisa suradnika Udbe. I nakon objave Registra branitelja, ostaju priče o lažnim stradalnicima koji primaju visoke mirovine.

Katolička Crkva, držeći se principa, traži lustraciju. Lustraciju žele i iseljeni Hrvati koji su iz Njemačke pokrenuli potpisivanje peticije s ciljem lustracije onih koji su činili zlodjela u vrijeme komunističkog režima. Bojim se da postoji previše prepreka za lustraciju. Jedna od tih je poodmakla dob nositelja bivše komunističke vlasti. Druga prepreka jest namjerno i neodgovorno uništavanje arhiva obavještajnih službi bivše države i krađa dokumenata iz tih arhiva što čini nemogućim čak i utvrđivanje svih činjenica o pojedincima i institucijama. To se pokazalo i u popisima suradnika Udbe u kojima su kao suradnici navedeni pojedinci koje je Udba vodila kao suradnika pa, jer nisu surađivali, predlagala njihovo brisanje kao suradnika.

 

Odšteta za labradorca

 

Je li kler Katoličke Crkve bio najviše izbušen kako tvrde jedni ili u manjoj mjeri kako tvrdi urednik Glasa Slavonije, teško je utvrditi. Nisam ispitivao pojedinosti ali mi je poznato da je državu koštalo popriličnu svotu novaca kad je bivši ravnatelj otpustio neke službenike iz Hrvatske matice iseljenika. Na posao je vraćen i državni službenik koji je svojevremeno optužen i pritvoren kao član “Labradora”. Pored povratka na posao, dobio je i veliku odštetu.

 

Lustracija danas u državnim institucijama nije moguća i zbog toga što su u vrijeme vladanja HDZ-a na mnogim funkcijama ostali ili su zaposleni simpatizeri ili članovi oporbenih stranaka a u vrijeme vladanja SDP-a na funkcijama su ostajali i službenici koji su bili simpatizeri ili članovi HDZ-a. Ljudi radi radnog mjesta mijenjaju prividno a nekad stvarno svoja uvjerenja, danas pogotovo jer se radi o osobama mlađe dobi, ne vidim kako bi ih se moglo lustrirati.

Koliko sam mogao vidjeti, SDP je u kadroviranju bio daleko uspješniji od HDZ-a, HSS-a i HSP-a. U strahu da ne bude optužen za revanšizam HDZ je ostavljao na funkcijama stare kadrove naslijeđene iz Račanove koalicijske administracije. Glavni problem nije bio u tomu što su nekad bili članovi SK nego što su bili nemarni i neobrazovani. HDZ-u se to obilo u glavu kad je pokrenuo projekt “Hitrorez” s nasljeđenim aparatom. Stari kadrovi su i u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, uoči zadnjih parlamentarnih izbora, uspjeli kroz Sabor provući prijedloge zakona koji nisu bili u skladu s HDZ-ovom doktrinom a ni u skladu s Ustavom. To su posebice osjetili Hrvati u BiH, Hrvati u iseljeništvu i Hrvati naseljeni na Područjima posebne državne skrbi.

 

Najviše što bi se realno moglo očekivati od nove vlasti koja bude eventualno zamijenila postojeću jest temeljita reforma državne uprave i usvajanje nove politike državnih službenika. A čak ako pored Perkovića bude Njemačkoj izručen i Zdravko Mustač te ako obojica budu osuđena na kazne zatvorom, ne će se dogoditi ništa važnog. Sve skupa će završiti tek deklarativnom osudom Udbe i njezinih zločina.

 

Loše posljedice mogle bi osjetiti hrvatske sigurnosne službe. Ako, naime, hrvatska država svoje visoke obavještajce nakon dugotrajnog povlačenja po javnosti izručuje stranoj zemlji, poruka je da joj se ne smije vjerovati. Možda sam u krivu ali mislim da se zarobljenike ne ubija ne toliko iz moralnih uvjerenja nego da se potiče predaja neprijateljskih vojnika.

 

Pavao Blažević