Hrvatski Paganini

Agnostik bez vizije
 

Nitko ne spori da je predsjednik "odlikaš", naime pristojan, uglađen, pametan, fin, obrazovan gospon. Ipak odlučio sam se malo zagrebati ispod površine onoga što nam je prezentirano u izbornoj propagandi, tj. lika skromnog građanina, stručnog, poštenog i umjetnički nadarenog. Aferica Zlatica, koja se tiče Posmrtne pripomoći, mogući sukob interesa u kojem bi bio iskorišten položaj da se spasi vlastiti ulog i nije nešto za moralnu osudu, već previše ljudski kako kaže Friedrich Nietzsche.

Suradnja s Haaškim sudom otvara pitanje odnosa prema domovini i moćnicima ovog svijeta za koje (Velike sile) ovaj sud ne važi. Ne ulazeći u čudno funkcioniranje toga anglosaksonskog suda i ustavnu obvezu suradnje Hrvatske s rečenom institucijom – meni se osobno čini da bi daleko korisnije bilo raditi na sakupljanju podataka o tužbi Hrvatske protiv Srbije za ratnu agresiju. Suprotno emocijama i zdravom razumu te činjenicama to je složen posao jer pokretanje savezne vojske (JNA) do vremena priznanja Hrvatske smatra međunarodno pravo legalnim. U slučaju Vukovara možemo govoriti o kršenju Ženevske konvencije u odnosu na civile, ranjenike i zarobljenike, te naravno izrazito prekomjernoj uporabi sile. U slučaju Hrvatske (npr. Dubrovnika) govorimo o oštećenju baštine UNESCO-a, o etničkom čišćenju okupiranog teritorija i tražimo odgovarajuću ratnu odštetu kroz nekretnine u vlasništvu Srbije i Crne Gore, ili kroz povlašteni položaj hrvatskih roba i usluga u tim državama. U tom smjeru je trebalo patriotski djelovati kroz pravničke timove, jer trebalo bi čudo da ovakva međunarodna zajednica usvoji tužbu za genocid.

Vratimo se doktoru Josipoviću i razmotrimo njegovo djelovanje po slijedećim kriterijima:
1) odnos prema prošlosti – iako sina ne možemo nagraditi ili optužiti za uvjerenja ili djela očeva, očito je jednostrano sagledavanje prošlosti, tj. uz dijelom opravdano demoniziranje NDH izbjegavanje suočavanja s komunističkom idejom i partizanskim grješkama i zločinima, što jedan demokrat, humanist i čovjek koji želi pomirbu naroda ne smije sebi priuštiti. Uloga je predsjednika da se bavi  sadašnjošću i gradi budućnost, ne da lovi zmije u susjedstvu.

2) vanjska politika – čini se da premijer i predsjednik nastavljaju politiku udvorništva prema Britaniji, koja jest velika europska država i kultura, ali nema značajnijih geopolitičkih i ekonomskih interesa u ovom dijelu svijeta. Usto Britanija se krivo percipira kao mentor Jugoslavije i pamti po nespretnosti mirotvoraca lordova Petera Carringtona i Davida Owena.
 

3) socijalna politika – tvrdim da su socijalisti zapravo liberali, te da osim retorike ja tu ne vidim socijalnu dimenziju, vidim samo socijalnu aristokraciju.
4) lokalna razina – predsjednik je podržao golf na Srđu, znakovito prešutjevši o Pelješkom mostu, HE Ombli i Gornjim horizontima.
5) aferice Zlatica i ZAMP, pri čemu su mišljenja podijeljena

6) umjetnost – svjetski cijenjena djela, npr. "Drmeš za Pendereckoga"
7) zdravstvo – manja operacija oka koju je prijatelj (vrhunski stručnjak) izveo gratis.

Zaključak jest da naš predsjednik izgleda europski, ali se ne možemo sjetiti nekih njegovih konkretnih poteza i inicijativa. Josipović nije vizionar, još manje strateg koji bi okupio oko sebe najjače eksperte i umove naše države. Agnostik ima pravo tražiti opipljive dokaze o postojanju Boga; mi pak građani imamo pravo tražiti opipljive rezultate agnostikovog djelovanja.

Teo Trostmann