PLES U KAVANI

Gladna mladost

 

 

Stolovi.

Svibanjska večer.

Sjede djevojke site glada.

U kutu mladići bez para.

Pasu po stolovima.

Po ženama.

Ples.

Iz kuta sjene miču se.

Ustaje glad sa stolica.

I plešu, plešu…

A trbusi gladuju.

A duše trebaju Boga.

 

More. Mjesec. Glazba. Ples.

I mladost bez mladosti.

Ideal bez ideala.

Smrt, koja još ne umire.

 

A negdje za brdom

miriše trava.

I seljak spava.

I živi životom.

 

Ovdje kavana.

Pijanice. Bludnice.

I kad sjutra rodi se sunce,

njima ne će svanuti zora.

Jer oni su mrak.

 

Mladost pleše

i ne zna da živi

i mre,

a ne zna da umire.

 

Mladost gladna svega,

a sita grijeha i gluposti.

 

Stolovi šute.

Oni znaju za tisuće misli i želja.

Oni znaju, ali…

 

Zove more.

Opaja svibanjska noć.

Svibanj je svuda,

samo ovdje je novac.

Ovdje je on bog.

 

Stolovi šute.

Stolovi kavanski.

 

Ivan Bošković (Dubrovnik, 14. III. 1936. – Split, 25. III. 2002.), Dubrovnik, 16. svibnja 1957.