U traženju domovine

Hrvatskoj

Tražio sam Te već od djetinjstva,

kroz dugi niz godina,

vrludajući beskrajnim cestama svemira.

Tražio sam Te svuda po svijetu;

tražio sam Te u očima ljudi,

a našao sam Te i ne sluteći da si tu

oduvijek bila.

Domovino, na dnu moje duše počivaš smirena,

daleko od ljudi

i buke vremena!

I ostani tu,

pa ćemo zajedno dijeliti boli i radosti;

ostani sa mnom zauvijek!

Čuj! – ja ću prolaziti stazama Vremena

i klicat ću:

Ljudi, ako Nju tražite,

ne tražite je po šumama,

gorama ni dolinama.

Ne tražite je u traku mjeseca,

pjesmi ptica, ni jecajima srdaca!

Zatvorite vaše umorne oči i gledajte;

tu, u dubini vam duše,

daleko od ljudi i buke vremena,

leži vaša Domovina!

Ivan Bošković (Dubrovnik, 14. ožujka 1936.-Split, 25. ožujka 2002.), Dubrovnik, 19. kolovoza 1955.