ZELENI TOTALITARIZAM – Holyca se zalaže za što više poplava!

Pokažite mi jednu urbanu feministicu kad ju na njivi sretnete

 

 

Poplavu u Slavoniji drži „prirodnom pojavom“, a moglo se razumjeti kako smatra da bi bilo dobro kad bi ih bilo više, jer poplavne rijeke donose hranjivi mulj. Posavina joj je dakle nešto kao dolina Nila. Stigao je već i odgovarajući komarac koji prenosi virus Zapadnog Nila koji pak donosi groznicu ponekad i sa smrtnim posljedicama. „Održivi razvoj“ već je tu – tko ne strada u povodnju mogla bi ga dotući boleština.

Prvo, govoriti o korisnosti poplava u ozračju ovih biblijskih, kad su nosile smrt, potpuno razarale kuće, rastjerale stanovništvo, uništavale usjeve, donijele mogućnost širenja zaraznih bolesti… i više je nego degutantno. Tako govore i bešćutno postupaju totalitaristi svih boja, uključivo i zelene. Drugo, kad su poplave već tako korisne predložit ću kriznom stožeru da posebno za nju, ukoliko je vegetarijanka što je za očekivati, na poplavljenom području ostavi netaknutu površinu s najviše mulja od hektar dva, koliko već može „popasti“ tijekom godine. Pregleda ju se da se ne bi nataložila i kakva „korisna“ muljevita mina, pa ju sanitarci u zaštitnim skafanderima zasiju i posade presadnice. I eto zdrave hrane, „zeleni“ i „zelena“ bi ju jedino sami morali doći ubirati, „pasti“, kako znaju i umiju, iako sumnjam da su njihovi „teoretičari“ i to samostalno i osobno u stanju učiniti.

 

Kratki kurs iz povijesti poplava

 

Nego nešto o tom poplavnom i svima poznatom Nilu jednoj od najslavnijih rijeka po potamskoj civilizaciji. Na njoj i još njih nekoliko u današnjim Iraku, Indiji i Kini… je tisućama godina prije Krista otpočeo taj „neodrživi razvoj“. Grada, države, poreza, matematike, prvenstveno za „porezne“ izračune, itd. Bit potamske povijesne priče je u racionalnoj kontroli poplave, a ne samoj poplavi, činjenici da se suha zemlja irigacijskim sustavima mučila, „neodrživo“, suha ispucala zemlja i pustinja. Koliko li je pustinjskih miševa još onda „neodrživo“ stradalo? Da ne bi takve civilizacije ni gradova, a možda ni sela održao bi se razvoj u stadiju ljudožderstva. Ogladniš, ništa od živine s kamenom ne dohvatiš, suša, nema ni trave, pa zvekneš susjeda, možda i bližeg rođaka i ispečeš jer vatra je već bila tu – jedna neodrživa vatra. Možda bi to bilo i dobro, jer bez gradova i države se ne bi razvili, primjerice, ni totalitarizmi, marksizmi-lenjinizmi, staljinizmi, plagijati poput fašizma i nacizma, a ne bi bilo ni zelenog totalitarizma. Preživjela bi možda žabica gatalinka ako bi se pečena-nepečena gadila ljudožderima.

 

Malo o nasipima i „kanalizaciji“ na Zemljici

 

Onda ta nisko zemska Nizozemska. Prokletnici, isušivali su more, izgradili čitav sustav nasipa, uništavali morske organizme od planktona do predatora na vrhu hranidbenog lanca. I na otetoj moru i isušenoj zemlji tulipani su zasadili tulipane te postali jedan od najvećih proizvođača hrane u Europi i svijetu. Trebalo bi im srušiti te nasipe, vratiti iz mora još preostalu raznolikost, a Nizozemci neke plivaju. Evolucionisti će ih uvjeriti kako bi im nakon dostatno vremena narasle peraje i škrge čime bi samo povećali biološku raznolikost, kružeći kao ribe oko još preostale Nizozemske, ako bi od nje  štogod  suho preostalo.

 

Glede te posvemašnje „kanalizacije“ o kojoj je zelena gospođa u crnom također zborila u ozračju povodnja u Cvelferiji, podsjetit ću na dva vjerojatno, zasad najzlokobnija kanala – Sueski i Panamski. Neki idioti su spojili inače i ionako spojena mora. Pa ribe više ne moraju oko Rta Dobre nade u Sredozemno već plivaju kraćim putem, što utječe na smanjivanje njihove kondicije, postaju ljenije, možda kao takve i izumru. Druge proklete ribetine dohvate žderati autohtone iz Sredozemnoga mora pa će ih istrijebiti, a kad im ponestane hrane i same izumrijeti. Što je činiti do li pod hitno, dok još nije kasno, zatrpati ta dva kanala, dok se razvoj iole može „održati“. Neka to u dobrovoljnim radnim akcijama s lopatama učine svjetski zeleni.

 

Još i ta „kanalizacija“ osobito Njemačke koja traje već stoljećima. Bitno su si Nijemci različitim kanalima, recimo Kielskim, kanalom Rajna-Majna-Dunav i drugima smanjili troškove prometa pa i tako postali najmoćnija europska država. Sve im to treba zatrpati, a ne se s kanalom Dunav-Sava nastojati prikopčati na europsku, prvenstveno njemačku kanalsku mrežu. Vratimo se poštanskim kočijama, a najbolje bi bilo „prometovati“ pješice. Pinklec na rame, batinu u ruke, pa put Rotterdama.

 

Kontrola vode kap po kap

 

Primjer kontrole vode iz suvremenosti. Ima jedna relativno mala ali moćna država. Raspolaže s najsuvremenijim tehnologijama doma i po svijetu, kapitala joj barem ne nedostaje, kažu ni ona bomba. Ali, sve mi se čini kako je najvažnija činjenica ta što je uspjela ovladati vodom, „zarobiti“ ju, pa kao i Egipat prije tisućljeća, navodnjava, kontrolira pustinju. I u Negevu možda, žive nekakvi skočimiševi koji kad ovlaže stražnje nožice u vlažnom pijesku više ne mogu pobjeći od kakve zmije. Recimo. I ode pustinjski skočimišji „pluralizam“.

 

Naravno, riječ je o Izraelu, danas važnom izvozniku hrane, a da ne ovlada vodom možda ga već ne bi ni bilo. Kažu kako su do najvažnijega otkrića, navodnjavanja kap po kap, Židovi u domovini došli „slučajno“. Na vrućini se na više mjesta raspucalo gumeno crijevo za vodu, kroz njega curile vodene kapi pa su slučajno uočili blagotvorne učinke takvoga „škrtoga“ curenja vode. „Slučajno“ mi govori – uz Božju pomoć. Rješenje je dakle potpuno sukladno onome koje je omogućilo nastanak potamske civilizacije, osim što je možda štedljivije, no sigurno je „totalitarnije“. Dalje bih mogao pisati i pričati kako je Izrael ratovima osvojio „rezervaor“ vode na Golanskoj visoravni, pa je i opet ta „prirodna“ voda pod kontrolom. Baš me zanima što zeleni misle o tako potpunoj „kontroli“ vode  u Izraelu i bili im oni to silom onemogućili? O ratovima za vodu  koji se već na različite načine i na mnogim mjestima vode i vodit će se zeleni, barem ovdašnji uglavnom šute, a upravo bi to trebalo biti pravo (i) „zeleno“ pitanje.

 

„Na tom svijetu samo mijena vječna jest“

 

I još samo o klimatskim  promjenama. One su na Zemlji vječne, bez njih, barem tako tvrde evolucionisti, ničesa ne bi ni bilo, tolike raznolikosti niti slučajno. Čak pjesnik zna kako na tom svijetu „samo mijena vječna jest“. Mijene koje su sada na djelu tvrdi većina znanstvenika uzrokovao je čovjek. Dobro, ali onda su izraženije počele najkasnije s početkom industrijske revolucije, prije nešto stotina godina. Kad je čovjek u pitanju, to znači inicijalno još s „otkrićem“ vatre, ustvari njezine uporabe. Gori nešto pa se uzdiže dim, CO² i još koješta, ali ta vatra je rođena sa Zemljom, ustvari prije svih planeta. Prokleta jedna energija.

Na člančič potaknula me Mirela Holy svojim bahatim nastupom u TV Bujici. U normalna vremena nepremazana šutnjom oglasio bih se prije s psovkom nego sa šalom malom prošaranom povijesnim i inim činjenicama. No bješe bila ta licemjerna predizborna šutnja, pa ni njezin zeleni luft balon, ni nju nisam mogao spominjati – oderali bi nas i GONG i DIP. Doktoricu „Ekološkog feminizma“, ma što to značilo (doktorat na FF-u Zagreb) nisam tada smio imenovati. Tema njezina doktorskoga rada mi je inače zanimljiva, jedan od onih „znanstvenih radova“ bez koristi osim za doktora-doktoricu.  

 

„Vuče“ me mogući zaključak doktorata: urbane će žene, poglavito ekološke („čiste“?) našminkane, skockane u odjeći za čiju proizvodnju i dizajniranje se Bog zna kakva energija, obnovljiva-neobnovljiva koristila, dakle te i takve feministice, kad još nataknu štikle, krenut ćeput njiva. Motiku na rame, na put, pa kopaju, siju i sade, beru i hrane se. Taman posla. Pokažite mi jednu urbanu feministicu kad ju na njivi sretnete. Problemi i rješenja štednje energije, novih i obnovljivih izvora zaštita prirode, „čiste“ industrije, zdrava(!) hrana i sl. nisu nikakva ideološka „zelena“ stvar već pripadaju pameti, znanosti, stručnjacima, razvoju temologije… Taj novi stranački luft balon, zapravo je potpuno nepotreban.

 

Mato Dretvić Filakov