Početci filma sežu u vrijeme genijalnog Leonarda da Vincija koji je osmislio prvu „kameru“. Bila je to drvena kutija s rupicom na jednoj strani, a unutar kutije je gorjela svijeća koja je isijavala svjetlo kroz rupicu. Stavljanjem nekog predmeta ispred svjetla vidjela se na zidu projekcija tog predmeta. Njemački isusovac i znanstvenik Athanasius Kircher u XVII. stoljeću je konstruirao uređaj pomoću kojega je noću projicirao slike na pročelju suprotne zgrade. Izvor svjetla bila je također obična svijeća, a da bi dobio oštrinu slike ispred crteža je stavljao leću. Ova naprava je kod prostodušnog puka izazvala strah i paniku. Nizozemac Cristiaan Huygens razvio je 1659. godine izum koji je imao sve elemente suvremenog projekcijskog stroja, nazvavši ga Laterna Magica (Čarobna svjetiljka). Huygens zasigurno nije mogao naslutiti koliko će biti znakovit naziv njegovog izuma u današnjem posthumanom vremenu jer je njegova „Laterna Magica“ postala najrazornije „magično sredstvo“ u oblikovanju ljudskog mišljenja i kontrole uma.
Kroz XIX. i početkom XX. stoljeća film je bio čista likovna umjetnost nijemih pokretnih slika u kojoj se javljaju prvi pokušaji stvaranja narativne strukture uz pomoć povezanih scena. Kasnije su scene razlomljene i dodan je pokret kamere kako bi se pojačala dramatika filmske priče. Da publika ne bi u potpunoj tišini gledala filmove, vlasnici kazališta i filmskih dvorana su angažirali pijaniste i orguljaše, pa čak i cijeli orkestar koji je izvodio glazbu koja je pratila radnju i atmosferu u filmu. Vidljivo je da su prvi koraci filma kao budućeg glavnog medija spojeni s glazbom što je samo potvrdilo budući spoj tih dviju umjetnosti kao najvećih medijskih manipulacija nad čovjekom. Stoga nije se za čuditi da je do 1920. godine većina filmova dolazila u distribuciju sa već strogo pripremljenim glazbenim notnim zapisima ili s cjelokupnom filmskom glazbom za filmove velikih produkcija.
Početkom XX. stoljeća SAD preuzimaju od Europe vodeću ulogu u filmskoj industriji. New York sa svojim operativnim dijelom i Hollywood u umjetničkom dijelu postaju središte svijeta filma. Prva kino dvorana sagrađena je u Hollywoodu 1911. godine. Alfred Zukor, trgovac iz Chicaga, osnovao je 1912. godine prvu veliku distribucijsku kompaniju Famous Players Film Company, preteču današnjeg Paramounta. Razvoj filma u Europi početkom Prvog svjetskog rata posve se prekida, dok u SAD-u dolazi do novog velikog uzleta zahvaljujući prije svega mnogim inovacijama Davida W. Griffitha. Griffith, član Ku Klux Klana, doživljava planetarnu popularnost 1914. godine svojim remek-djelom Rođenje jedne nacije (The Birth of a Nation). Griffithov film, koji je bio prvi film u povijesti kinematografije koji je trajao preko sto minuta (190 min.), postao je jedan od najpopularnijih i komercijalno najuspješniji film tijekom nijemog razdoblja filma. Film je sadržajem izrazito rasističke ideologije gdje se prikazuje monstruozni portret crnaca. U njemu se romantičkim pogledom gleda na stari Jug i osnivanje Ku Klux Klana kojemu je svrha uspostaviti mir i štititi bijelce od divljih i opasnih crnaca.
Zanimljivo da u filmu Rođenje jedne nacije nema niti jednog crnoputog glumca – svi glumci su bili bijelci koji su se šminkom maskirali u crnce. Iako film zagovara zlo, to ga nije spriječilo doživjeti zvjezdanu slavu! Zašto? Film je poslužio kao „matrica zla“, kako bi se saznalo nešto o „zlu“, te kao korisno učenje protiv rasizma. Učenje o zlu je u dogledno vrijeme u kinematografiji SAD-a okrenulo pilu naopako. Cilj i opsesija velikih magova američkog filma uskoro će postati kontroliranje uma planetarnog pučanstva. Da bi „ljudski korov“ bio što različitiji od njih, te sveden na stadij kozmopolitske kontrolirane životinje, kinematografija će u budućnosti žestoko napadati i kritizirati bjelački ekstremizam i rasizam, uvodit će u film puno više tamnoputih glumaca nego što bi bilo uobičajeno prema udjelu u postotku stanovništva, forsirat će multikulturalizam i rasno miješanje jer „različitost je snaga američkog društva“. Zlo je podučilo ljude o zlu.
Prva kompanija koja se počela organizirano baviti filmom, proizvodnjom i distribucijom, bila je tvrtka Universal, osnovana 1914. godine. Tvrtka 1915. godine napušta New York te u brdima Hollywooda gradi filmski atelje Universal City. Predsjednik i utemeljitelj tvrtke bio je Židov Carl Laemmle koji uskoro postaje prototip američkog filmskog mogula (vladara). Znakovito je da su cjelokupnu američku filmsku industriju pokrenuli prva i druga generacija emigranata iz istočne Europe, od kojih su većina bili Židovi (William Fox, Adolph Zukor, Marcus Loew, braća Harry, Albert i Sam Warner, David Selznik itd.). Nakon Universala filmski studiji u Hollywoodu nastaju jedan za drugim: First National 1917., The United Artist Corporation (osnivači su D. W. Griffith, Charlie Chaplin i dr.) 1920., Columbia Pictures 1920., Warner Brothers (Bross) 1923., Metro Goldwyn Mayer (MGM) 1924. itd.
Veliki iskorak u filmskoj industriji učinila je kompanija Warner Bross 1927. godinelansiranjem filma Pjevač jazza. Bio je to prvi zvučni film koji je na scenu doveo kompletnu glazbeno-filmsku industriju. MGM 1929. godine filmom Broadwayska melodija, prvim zvučnim filmom dobitnikom Oscara, unosi još jednu novinu: u filmu se prvi puta pjeva, pleše i govori. Spojem pokretne slike, govora, glazbe i plesa vlasnicima filmske industrije širom su se otvorila vrata oblikovanja mišljenja i mijenjanje metafizike čovjeka. Vlasnici i producenti filmske industrije postali su super rasa masonskih eugenika koje je umrežila i cijelu industriju stavila pod apsolutnu kontrolu američka agencija CFR (Vijeće za inozemne odnose).
Danas je sedam vodećih američkih filmskih kompanija: Disney, Waren Bross, Paramount (Viacom), Universal (NBC Universal), 20th Century Fox (News Corp.), Dreamworks i Columbia (Sony) u vlasništvu najvećih pouzdanika „Velikog oka“ – židovskih „mudraca“ koji raspolažu s oko 90 % ukupne svjetske filmske produkcije. Zanimljivo je da je podrijetlo Walta Disneya (tvrdi se da nije bio Židov), visokorangiranog masona i osnivača najveće svjetske produkcijske kuće zabavnog programa The Walt Disney Company 1923. godine, do danas ostalo nepoznato i nikada nije dekodirano. No nakon njegove smrti kompaniju je preuzeo Židov Michael Eisner (od 2005. kontrolu nad tvrtkom preuzeo je njegov pomoćnik Židov Robert Iger) tako da je i „posljednja granica“ potpunoj židovskoj dominaciji Hollywoodom nestala.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više