Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Snježana Banović može prepoznati fašiste već po gestama i grimasama

Profesorica poziva u Miloševićeve kasne osamdesete

 
 
Kao što sam i obećao evo i Snježane Banović, poznate redateljice i redovite profesorice na Akademiji dramskih umjetnosti iz intervjua Novom listuod 10. veljače 2016. (Kazališna redateljica Snježana Banović zabrinuta: 'Na rubu smo građanskog rata'). Navodim odgovor na jedno pitanje u cijelosti i na drugo djelomično, iako tamo ima još puno, puno lipih stvari, no i ovoliko je zapravo previše.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/02/unnamed-20-e1445078001635.jpg
Snježana Banović
 
Pita NL: Kakve oblike fašizma primjećujete u današnjem društvu?
– „Od gesti i grimasa sve do marševa koji su karakterističan oblik njihova djelovanja od davnina. Počelo je na stadionima, nastavilo se s ćirilicom, pa je uslijedio signal za masovnu dozvolu prakticiranja istog s predsjednicom, njezinim floskulama o antifašizmu i izbacivanjem Tita iz predsjedničkih odaja koji polako postaje vukodlak za plašenje male djece prije spavanja. Usto nam javni mediji redovito plasiraju pojedince koji prekrajaju povijest, nagrđuju jezik, falsificiraju nam prošlost, šalju najogavnije nacionalističke poruke, potiču i generiraju mržnju prema različitima. Ratni zločinac sjedi u parlamentu, narodni deputat maršira u ustaškom maršu, a policija to mirno gleda jer da ih je previše s rukama u ZDS i stoga naporno trpat' u marice. Berlin 1933. Sad predstoji samo paljenje Reichstaga ili nečeg sličnog da baš sve krene otvoreno, jasno i glasno. I svakodnevno.“
 
Je li sveopća klerikalizacija  koju ilustrira recimo, rukometni trener koji zvuči poput svećenika,  pogubnija za građansko društvo od neokonzervativizma? Radite na ADU, kakve generacije stasaju?
– Konzervativizam ima mnoga svoja krila, ali su im programi posvuda isti, no lamatanje križevima po ministarstvima na dan primopredaje vlasti je ipak naš specifikum. To je jedina razlikovna »nijansa« između npr. retorike jedne Sarah Palin i naše predsjednice, a o paraleli između Trumpa, Orbana i Karamarka da ne govorimo. Kod nas je naime izvedena baršunasta klerikarna revolucija onoga trenutka kad je u škole uveden vjeronauk…“  Toliko.
 
Kako će izgledati suvremena operacionalizacija stogodišnjeg procesa deustašizacije?
– Priznajem, ovako stručan (ta profesorica je na ADU i redateljica, dramaturginja, možda najstručnija za produkciju virtualnih događaja i događaja) jezgrovit sinopsis građanskog rata odavno, možda nikada, nisam pročitao. U samo pet, šest rečenica. Sjajna ratna propaganda. Čujem i ratne bubnjeve i pokliče, nešto nalik na „juriš“. Svaka čast. Zabrinjava me samo vrijeme i tek donekle mjesto njegove objave. Vrijeme je veljača 2016., šire odredište Hrvatska, uže Rijeka. Frljićevska Rijeka, Obersnelova Rijeka, SDP-ova Rijeka, čitam čak s malo i malobrojnim partijskim ćelijama, ali očito moćnim. U prvi trenutak kad mi je prijatelj poslao ovaj intervju, pomislio sam: To je neka tamo veljača iz osamdesetih godina, neki srbijanski medij. Nema veze što se radi o latinici, već tada je ćirilica u Srbiji bila u debeloj defenzivi, dragovoljno, jasno je i zašto. Nema veze ni što je na „ijekavici“, odavno su tvrdi srpski nacionalsocijalisti rabili „ijekavicu“, zna se i zašto, pravi to čine i danas. Dakle tekst je priprema za rat koji će se i dogoditi uskoro, ranih devedesetih. Kad je počeo u Jugoslaviji, tu nema suglasja, no mene zanima njegov „segment“ agresije na Hrvatsku. Pomislio sam, možda je to govor nekog pismenog sudionika nacionalsocijalističkih srpskih mitinga- marševa, od kojih su se neki dogodili i u Hrvatskoj u kasnim osamdesetim. Ali, vidim, ipak nije. Internet „radi“, stranica nije požutjela. Tu smo dakle, ipak u veljači 2016., ipak u Rijeci, ipak u Hrvatskoj. A ništa se nije promijenilo, govor je isti, mržnja se razlijeva, ovoga puta građanski rat, kad već nije bio onaj, se zaziva, pače potiče.    
 
Banovićki kao što se može pročitati nije potrebno da vam, možda, vadi krv kako bi pronašla vaša u-zrnca, didu, sada već i pradidu ustašu u obitelji. Ne, ona je profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti i može vas prepoznati već po „gesti i grimasi“, „fašistu“ jednoga, a to je ovdje uvijek – „ustaša“ i samo „ustaša“. Očekujem, sad će se formirati „ćelije“, možda trojke koje će uokolo čitati „geste i grimase“ običnim ljudima po ulicama, a što će zatim s njima, još nije jasno. Smicati na licu mjesta, bacati u temelje višekatnica i trgovačkih centara, formirati nove Ovčare, ostavljati još zaposlene, bez posla, tjerati u inozemstvo, tjerati na pokoravanje i učiti ih da pjevaju „borbene“ i četničke… Nije dakle jasno kako će se suvremena deustašizacija operacionalizirati.
 
„Marševi od davnina“ ovdje, u Hrvatskoj? Svakako, Hrvati po jednima s Karpata, po drugima iz Irana ovdje su i stigli u „prisiljenom maršu“. „Novosti“, te ovdašnje novine, koja se plaća u kunama(!!!) iz državnog proračuna, a potpuno su iste kao srpski mediji iz osamdesetih, po stilu, tonu, sadržaju „iskopat“ će još kako je na čelu toga „marša“ bio vojnik s ustaškom kapom – od kunovine. Inače, „od davnina“ i prije pojave fašizma i nacizma Hrvati, u Kraljevini SHS-Jugoslaviji nisu „marširali“. Marširali su fašistički orjunaši, ljotićevci i slični – dakle jugoslavenski i srpski šovinisti, fašisti. Dva najbrojnija politička skupa Hrvata organizirao je Stjepan Radić: prvoga živ na Borongaju, drugoga silom – pogreb nakon likvidacije u beogradskoj skupštini. Ni jedan nije imao nikakva obilježja „marša“. Organizirao ih je još i stotine manjih, kad nije bio u zatvoru. Nula od „marša“ na njima.
 
Fašistički pokolj u beogradskoj skupštini proizveo je ustaški pokret
 
„Berlin 1933“, sjajna eliptična rečenica čini se Banovićki kao krešendo, kao finale, gol u produžetku utakmice i nakon njegova istjeka – a nema blage veze. Ustvari ima značenje najordinarnijeg propagandnog pokliča. Sustavno nastanak ovdašnjeg fašizma, pojavu ustaša, mnogi guraju, stvaraju analogije, u Berlin (i Rim), a nitko da spomene – Beograd. Dapače, tambura se, a što drugo, o Reichstagu iz 1933., a o beogradskoj skupštini iz 1928., dakle pet godina ranije, se najčešće šuti, preciznije „događaj“, ustvari pokolj se prešućuje. A on je uzrok, a nikakvi „marševi“, pojave ustaškog pokreta. Jednostavno državni, fašistički teror izazvao je teror, naravno i još mnoštvo sličnoga, čemu se člančić sada ne može baviti. „Berlin 1933.“ U Berlinu 1933. i vrlo brzo iza toga najveći broj ljevičara, njemačkih komunista , pridružio se Hitleru i s njim nastavio „,marširati“. Samo su promijenili uniforme pa su ih Berlinčani nazivali „izvana smeđi, iznutra crveni“. Poznato je, onima koji žele znati, kako je Hitler ustvari izuzetno cijenio komuniste, zbog metoda, također kako je Hitlera štovao Staljin, toliko da mu je teško bilo i povjerovati da ga je napao.
 
Ostalo iz tih pet Banovićkinih rečenica ne ću komentirati, kao ni ruganje Predsjednici RH, inače iz antifašističe obitelji. Samo još o „baršunastoj klerikalnoj  revoluciji“ koja je nastala „uvođenjem vjeronauka u škole“. Doista, vjeronauk je u škole uveden „baršunasto“ pa načelu „hoćeš ne ćeš“, poslije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj u cijelom stoljeću. Prethodno je sredinom četrdesetih on odatle izbačen sasvim „nebaršunasto rigidnom staljinističkom silom. Letjele su i glave „popova“. Treba li ga opet tako izbaciti? Iz konteksta Banovićkinom intervjua vrišti: Treba! Prastara priča; katolička vjera plus „ustaše“ jednako ono najgore – klerofašizam, najodurniji kominternovsko-boljševički konstrukt koji blage veze nema sa činjenicama, nešto što ustvari uopće nije postojalo ni tamo gdje su nacizam i fašizam suvereno vladali. I doista uvijek kad se u Hrvatskoj ovako „anti-fašistički“, antiustaški, antiklerikalistički harangira, pa još kad se u harangu uključe i intelektualci ranga prof. Banović, treba paziti na glavu, na radno mjesto, na vlasništvo ili se zaputiti na put bez povratka. Ako rata nema, onda ga se sprema. Ova Banovićkina priprema potpuno je identična onoj srpskoj medijsko-političkoj iz osamdesetih.  
 

Mato Drević Filakov

Povezane objave

Da je Zdravko Mamić na vlasti, Hrvatska bi bila kao Švicarska

hrvatski-fokus

Brojni jugogrijesi Ive Josipovića

HF

Velikosrpski scenarij u Ukrajini

HF

Tuži nas Slovencima kod kojih nema manjina

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više