Jugokomunističke orgije u Brezovici

Proslavili početak rušenja hrvatske države

Dinamit bombaški teroristi, još jedanput, u Brezovici kod Siska, jugokomunističkim orgijama proslavili početak rušenja svoje hrvatske države. Ova rečenica će ići u naslov moga najnovijeg teksta, rekao sam prijatelju, domobranskom veteranu. To su šumari koji još uvijek lutaju po šumi. Trebalo bi im kupiti kompas. Odgovorio je on. Ovaj odgovor mi se učinio nekako mekan, umjeren, čisto domobranski.

Trebalo bi im, kao zalutalima u šumu odnijeti  i malo hrane i lijekova, pomislio sam ja, prisjetivši se oštrog dijaloga na zagrebačkoj špici, prije nekoliko godina, kada je hrvatski ratni veteran Ante Miličević, držao lekciju svome domobranskom vrsniku. Vi ste krali hranu, lijekove i oružje hrvatskoj vojsci i nosili banditima u šumu. Ne nismo to radili mi. To su radili komunisti ubačeni u naše redove. Odgovorio mu je domobran. Odmah sam se prisjetio Račana, koji je kao komunista, oružje Teritorijalne obrane ukrao i predao jugovojsci. Predao ga četnicima. Lupila je tetka Kata štakom u asfalt, i tako okončala mini miting na zagrebačkoj špici. 

Ovaj nenarodni skup, kao redovitu ljetnu jugoprovokaciju, povodom obljetnice pokolja na jami Jazovci, posjetili su i visoki predstavnici vladajućih nenarodnih garnitura, ovisnici i sakupljači jugopartizanskih terorističkih antikviteta: Josipović, Milanović, Leko… No, da se mi vratimo na 22. lipnja 1941.godine. Što se to tada dogodilo?

– To nije narodni ustanak, nego početak zločina nad Hrvatima. Pročitao sam ovo puno puta na puno mjesta.

– U Sisačkom odredu je bilo 40-ak boraca. Glavni zadaci bili su, diverzije na prometnicama, cestama i prugama. U rujnu 1941. odred je prešao Savu i spojio se s Banijskim partizanskim odredom, sastavljenim uglavnom od Srba. (Vjesnik, 21. 6. 2004.)

– Diverzija na prometnici izgleda i ovako: Naši ljudi su izvršili uspješnu akciju na željezničkoj prugi, spriječivši tako prolaz neprijateljskih snaga. U uništenom vagonetu stradalo je 10 -ak željezničkih radnika. (Mladen Ivezić, povjesničar u knjizi "Genocid nad Hrvatima, zapovijeda Tito.")

– A čime se ti baviš. To moram kazati svojim roditeljima. Pitala je djevojka svoga prosca jugopartizana. Dižem vlakove u zrak, odgovorio joj je on. Aha, znači uskoro će i naši vlakovi, ko i avioni voziti po zraku. Odgovorila je ona.

– "Hrvati odlučite se. Pridružite se junačkom srpskom narodu. (Banijske vijesti, veljača 1944.)

Vladimir Nazor se odlučio i pridružio još godinu dana ranije. Na zboru im je kao intelektualac govorio. Vi ste Narodno oslobodilačka vojska Hrvatske,na što su se oni smijuljili, a tek svaki sedmi je imao prišivenu petokraku. (Objavljeno sjećanje jednog sudionika.)

– Danas sam cijeli dan razmišljao o tome kako sam ja lud čovjek, u što sam se upustio i što sam napravio. (V. Nazor, Dnevnik s partizanima, 16. 4. 1943.)

– A šta si tamo radio. Odgovorio je profesor Zvonimir Šeparović svome otočaninu, koji mu se pohvalio da je preživjeli borac sa Neretve i Sutjeske. (Tribina Europski dom Zagreb)

– Banijskim partizanima su pomagali i srpskocrnogorski proleteri. Čije ono bombe tresu, Karlovac i Dugu Resu. To su naše ljute zmije, Crne Gore i Srbije. (Zabilježio Dragan Hazler, Slunj)

– Hrvatski ljevičari su sve svoje bitke izgubili. U početku su se Hrvatski nacionalni revolucionari (ustaše), i komunisti borili zajednički za interese hrvatskog naroda, ali su kasnije postupno 

komunisti taj interes vidjeli u novoj Jugoslaviji, a hrvatski revolucionari (ustaše) samo u suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj državi. (Zdravko Tomac, Prijepori o nacionalnom, str. 111.)

– Jednom zauvijek. Partizani su se borili za Jugoslaviju, a ustaše su se borili za Hrvatsku. (Gojko Borić, Hrvatski list, Zadar)

– Hrvatski partizani na svojim leđima nose teški križ na kome piše da nisu stvarali Hrvatsku. (Tihomir Dujmović, Večernji list)

 Borci partizanskog sisačkog odreda, s obzirom na poslove koji su obavljali, bili su: a) nacionalisti, b) antifašisti, c) baptisti, d) teroristi.

Ovo će biti sutra jedno od pitanja natjecatelju televizijskog kviza" Milijunaš ".

Žarko Marić