PRIJE IZBORA – HDZ-ova nova politika za manjine

U Hrvatskoj nema nacionalnih manjina. Ima samo narodnosti ili etničkih skupina

 

 

Prije više godina rekla mi je gospođa, koja je u Uredu za zakonodavstvo radila kao lektorica, da će najvjerojatnije i ona ostati bez posla. Možda je prevladalo mišljenje kako u tom uredu jezikoslovci nisu ni potrebni jer nakon što Vlada na svojoj sjednici usvoji neki Nacrt zakona, dostavlja ga Hrvatskom (državnom) saboru u kojem prijedloge zakona razmatra  Odbor za zakonodavstvo. U tom odboru, pored 12 zastupnika članova Odbora, na sjednicama sjede najprominentnija šestorica pravnika. Stoga bismo s pravom mogli očekivati da će taj Odbor pročešljati svaki Prijedlog zakona te u svakom Prijedlogu zakona točno definirati sve ključne pojmove u svakom zakonu.

Činjenica je međutim da u mnogim zakonima ili ne postoje definirani termini ili su nejasni te stoga podložni različitim vrlo često arbitrarnim tumačenjima. Rezultat takvog stanja je zbunjena državna administracija, arbitrarna provedba zakona i velike štete za pojedince ali i za cijelu naciju. Vjerojatno je u tomu najpoznatiji Zakon o hrvatskom državljanstvu.

 

Svi hrvatski državljani, ujedno su pripadnici hrvatske nacije

 

Nejasna je terminologija u Ustavu RH i u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. U Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske navedeno je da se Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

 

A u članku 5. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina stoji: „Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.“

 

U državama EU-a ali i drugdje naciju čine svi koji imaju državljanstvo dotične države ili nacije neovisno o pripadnosti većinskom narodu, narodnosti, etničkoj, rasnoj, vjerskoj i inoj pripadnosti ili podrijetlu.Državljanstvo se stječe po različitim zakonskim osnovama ali svatko tko je stekao hrvatsko državljanstvo, on je po nacionalnosti pripadnik dotične nacije – u našem slučaju pripadnik hrvatske nacije.

 

Potomak hrvatskih iseljenika koji se doselio iz Kanade u Hrvatsku, u zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo u rubrici nacionalnost, s pravom je napisao da je Kanađanin. Otac i majka su mu Hrvati ali on je samo mogao biti i osjećati se pripadnikom hrvatskog naroda ali hrvatsku nacionalnost prije stjecanja hrvatskog državljanstva nije imao. U MUP-u to nisu shvatili te su mu zahtjev temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu odbili. Tek kad je napisao da je po nacionalnosti Hrvat, dobio je hrvatsko državljanstvo.

 

Vjerojatno iz uvjetovanog straha od Nezavisne Države Hrvatske, među prvim potezima Račanove koalicije bila je izmjena Ustava Republike Hrvatske čijom žrtvom je pao i Hrvatski državni sabor. Svima je moglo biti jasno da Hrvatski (državni) sabor ne čine samo zastupnici pripadnici hrvatskog naroda niti zastupnike u Sabor biraju samo pripadnici hrvatskog naroda. Pravo birati i biti izabrani u Sabor imaju svi hrvatski državljani kako pripadnici hrvatskog naroda tako i pripadnici narodnosti, etničkih zajednica pa i oni koji su doselili iz bilo koje sredine i bilo kojeg podrijetla. Osim izbora za Hrvatski državni sabor, hrvatski državljani sudjeluju i na izborima za predsjednika države tj. svih hrvatskih državljana, građana i seljaka, cijele nacije a ne tek pripadnika hrvatskog naroda i stanovnika gradova – građana.

 

Pripadnost hrvatskoj naciji je osnova za jednakost prava i obveza čime se zabranjuje diskriminacija među državljanima, getoizacija manjina ali i stvaranje paralelnih društva. Hrvatska nije konglomerat naroda i etničkih manjina nego nacija u kojoj njezini državljani zajedno drže temeljne vrjednote i interesi cijele nacije.Držim da je to temelj za novu politiku Hrvatske demokratske zajednice i njenih koalicijskih partnera za pripadnike narodnih manjina u Hrvatskoj. Nova politika sigurno će zahtijevati odgovarajuće izmjene Ustava i Ustavnog zakona o pravima narodnih manjina radi općih interesa cijele nacije i svih narodnih manjina, etničkih zajednica i novih doseljenika u Hrvatskoj.

 

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina sigurno treba mijenjati a neke njegove odredbe u novim okolnostima nije više moguće provoditi. Primjer za to je odredba članka 4. točke 5. koja glasi: „Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.“

 

Sjećam se da je svojevremeno u Saboru zakukao Damir Kajin protiv došljaka u Istri jer da oni mijenjaju demografsku strukturu Istre. Prije više godina sam pročitao da je u Rijeci bilo 18 % stranaca a danas ih vjerojatno ima i u većem postotku.  Hoće li netko temeljem navedene odredbe od nekih područja htjeti napraviti rezervate za neke manjine i zabraniti doseljavanje državljana koji ne pripadaju toj manjini? Bi li to bilo u interesu neke manjine?

 

Ustav i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina obvezuju poštivanje prava manjina sve državljane, Vladu i Sabor. Stoga bi konačno  trebalo vidjeti koliko koristi imaju manjine od 8 zastupnika manjina u Hrvatskom državnom saboru. Vjerujem da bi objektivna analiza pokazala da prava nacionalnih manjina bolje mogu zaštititi pripadnici manjina koji su angažirani i izabrani u Hrvatski državni sabor na listama parlamentarnih stranaka nego zastupnici izabrani na listama nacionalnih manjina. Da bi sačuvali mjesto zastupnika, neki od njih koriste retoriku koja stvarno šteti dotičnim manjinama jer potiče na sukobe umjesto integracije i očuvanja pozitivnih karakteristika manjina.

 

Juzbašić je htio srpsku brigadu u okviru HV-a

 

Vjerojatno mnogi misle da je Ivo Sanader bio prvi koji je pripadnike srpske manjine uzeo u Vladu. Zaboravlja se da je na parlamentarnim izborima 1992. godine Živko Juzbašić izabran za zastupnika srpske manjine na listi SDP-a kao nestranačka osoba u Hrvatski državni sabor te da je na poziv predsjednika Tuđmana, u  68. godini života ušao u Vladu nacionalnog jedinstva. Bio je i članom Kriznog stožera RH. Zajedno s Milanom Đukićem, predsjednikom Srpske narodne stranke, pokrenuo je inicijativu za formiranjem srpske brigade Hrvatske vojske „Nikola Tesla“. Tu ideju međutim dr. Tuđman nije prihvatio a nije ju prihvatio ni načelnik Glavnog stožera Anton Tus s obrazloženjem da se u Hrvatskoj vojski ne će formirati postrojbe pojedinih naroda.Juzbašić je kao član Vlade branio nacionalne interese ali i interese i prava manjina. Kada je 1993. formiran Hrvatski helsinški odbor za zaštitu ljudskih prava, njegovim članom postao je na prijedlog Mike Tripala i Ivana Zvonimira Čička. Članom Odbora Juzbašić ostao je do 1996.

Živko Juzbašić

 

Hrvatska demokratska zajednica treba odgovarajuću novu politiku za manjine i s manjinama u interesu manjina i cijele nacije umjesto tetošenja nekih etabliranih profesionalaca i pristajanja na njihove ucjene. Potpuno je navažno hoće li npr. na godišnjicu Oluje u Knin doći Milorad Pupovac, Furio Radin i Nedžad Hodžić ali je itekako važno da u Kninu i drugdje Hrvati i pripadnici manjina ostvaruju sva prava i da konačno Hrvati, Srbi i drugi na Područjima posebne državne skrbi konačno dožive trajno stambeno zbrinjavanje i da od svog posla mogu dostojanstveno živjeti.

 

Otjerati uhljebljene i nikako ne prihvatiti Savez za Hrvatsku

 

HDZ očekuju veliki izazovi. Pored ostalog protiv sebe će imati i vojsku onih koje je vladajuća koalicija zaposlila a koji bi trebali otići s državnih jasala nakon što SDP izgubi izbore. Bude li ih HDZ-ova koalicija ostavila u državnoj službi, bit će jako težak teret novoj vladi ne samo neradom i neznanjem nego i svjesnom opstrukcijom. Primjećujem da HDZ-u preko nekih medija stižu i sirenski glasovi iz Saveza za Hrvatsku. Pristane li na tu ponudu, HDZ će se naći dodatno u velikoj tjeskobi jer valja namaknuti mnogo stolica za osam vladanja željnih članica toga lakomog Saveza. Pristane li na savez sa Savezom, HDZ će biti prisiljen i na primitivnu retoriku Saveza čime bi se nepovratno uništio profil moderne, zdrave, odgovorne desnice.

 

Ivo Josipović je zbunjen jer je očekivao da će HDZ kao kanidata za predsjednika države izabrati nekog kojemu bi on bio nadmoćan naobrazbom, inteligencijom, uljudnošću i drugim nekim karakteristikama. Zbunjen je jer su Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović i na proslavi godišnjice Oluje jasno bili protiv zviždanja a za dostojanstvenu proslavu pobjede i nacionalne zahvalnosti. Ponijeli su se kao odgovorne dalekovidne osobe.

 

Pavao Blažević