Veleizdajnici su oni koji su bud-zašto prodali Inu 2003.

Sanader je najobičnije žrtveno janje udbaške klike

Nema nikakve sumnje da je Ivo Sanader tijekom političke karijere svojom političkom demagogijom, faraonskim bogaćenjem bez pokrića i svojom bahatošću nanio veliku ljagu svojoj stranci ali i ugledu svoje zemlje u svijetu. Ali, ni hrvatsko sudstvo kao ni aktualna hrvatska politika za njim nimalo ne zaostaju!

Što se tiče djela presude Ivi Sanaderu za INA-u i MOL, pravna koplja će se još dugo lomiti oko utemeljenosti, pravnoj vrijednosti i vjerodostojnosti dokaza o počinjenju kaznenog djela. Ključna stvar za osudu je na kraju ipak bilo sasvim neuvjerljivo svjedočenje Roberta Ježića, koje je sudsko vijeće unatoč očitim neistinama u potpunosti uzelo za istinito. Koncem studenog 2012., medije i javnost najviše je iznenadilo neuobičajeno Turudićevo čitanje (nepravomoćne) presude Ivi Sanaderu popraćeno kašljucanjem, učestalim zamuckivanjem, dugim stankama kod čitanja uistinu maratonski dugačkog obrazloženja presude… Stekao se dojam kako je Turudiću teško palo pročitati napisani politički dekret o 'vješanju Pedra'!? Govori li tome u prilog i nedavna izjava suca Turudića?Prosudimo sami:                                                                                                       

„Predsjednik Josipović nije reagirao kad su premijer Milanović i razni visoki izvori radili doista neprimjeren pritisak na pravosuđe. Predsjednik države se nikad nije oglasio oko toga.“

Josipović se svrstao na jednu stranu, smatra Turudić, te podsjetio da je predsjednik prije pet godina predložio da državni odvjetnik bude zamjenik ministra pravosuđa! A što se premijera tiče: „Odavno se premijer trebao ispričati cijeloj sudbenoj vlasti. Meni osobno, baš me briga. Tu nema nikakvog osobnog odnosa, ne poznam čovjeka. On bi se trebao ispričati za sve zlo prema sudbenoj vlasti”, smatra Turudić, koji je u svom intervjuu optužio sam vrh političke vlasti da vrše pritisak – ‘javnu hajku i linč’-na pravosuđe, što je po njemu nezapamćeno u zapadnim demokracijama. 'Krucijalno' klimavi dokaz na suđenju bivšem premijeru: Snimka sastanka Ive Sanadera i predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija u jednom zagrebačkom restoranu predstavlja, eto, zakonit dokaz na suđenju bivšem hrvatskom premijeru za uzimanje mita, odlučilo je sudsko vijeće. Je li taj snimak djelo nekakve, po Ivi Josipoviću, para-obavještajne agencije ili je to bila tek puka radoznalost vlasnika restorana; po čijem je nalogu taj snimak i napravljen?                               

Vijeće suca Ivana Turudića je, usprkos protivljenju odbrane i tvrdnji da je snimka nezakonita, odlučilo ga ipak uvrstiti kao krucijalni dokaz u suđenju. Temeljem tog 'autističnog snimka' bivši je premijer Ivo Sanader optužen i nepravomoćno osuđen na 10 a kasnije odlukom Vrhovnog suda i pravomoćno osuđen na 8,5 godina zatvora (u lipnju o.g.) zbog primanja virtualnih 10 milijuna eura mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji MOL omogućio preuzimanje upravljačkih prava u INA-i. Na četverominutnoj video snimci bez tona 'vidi' se ali se i ne čuje, razgovor Sanadera i Hernadija, tijekom kojeg je i razmijenjen nekakav papirić na kojem je bivši premijer nešto i zapisao. Na snimku se ne vidi (maratonsko!?) brojenje euro novčanica u apoenima od 500 eura niti predmetni papirić izgleda kao bianco ček na deset milijuna eura (kao što se to jasno vidjelo kod Stipe Mesića u Australiji, Sidneyu)! Gdje su onda eurići?

Vratimo se malo unatrag. Premda je poznati riječki tajkun-mafijaš Robert Ježić-inače veliki pajdaš Slavka Linića-čak dva puta čvrsto obećao sucu Ivanu Turudiću da će pet milijuna eura, koje je navodno mađarska tvrtka MOL uplatila na račun njegove tvrtke kao mito za Ivu Sanadera, vratiti Županijskom sudu u Zagrebu, on to ni do danas nije učinio. A upravo je tih famoznih pet milijuna eura trebalo biti veoma važan pače najvažniji materijalni dokaz da je bivši premijer zaista dobio mito i da ga je sakrio na račun Ježićeve tvrtke u Švicarskoj. Doduše, Sanader je i bez toga po pravorijeku Vrhovnog suda pravomoćno osuđen. Umjesto da po nalogu suca Ivana Turudića uplati novac na račun Županijskog suda, krunski svjedok (optužbe!?) USKOK-a Robert Ježić prvo je drsko odbio primiti presudu, a potom je njegova tvrtka Dioki Holding iz Zuga u Švicarskoj, kao pravni sljednik Xenoplasta, na čiji je račun navodno uplaćeno tih pet milijuna eura, uložila žalbu na presudu.

Radimir Čačić i Ivan Vrdoljak

Zašto se ne sudi tajkunu-mafijašu Robertu Ježiću makar i u odsutnosti jer je po vlastitom priznanju 'jamio' polovicu virtualnog Sanaderova mita, pet milijuna eurića? I što sad kad je presuda Sanaderu postala pravomoćnom?Evo što o tome danas kaže Ježićev odvjetnik, ugledni zagrebački fiškal Marijan Hanžeković: „Zakon je tu jasan, radi se o stranoj tvrtki u Švicarskoj i potrebno je završiti delibacijski postupak (postupak priznanja stranih sudskih odluka) kako bi odluka u Švicarskoj postala ovršna i da bi se moglo naplatiti. Do tada nije moguće kroz knjige provesti tu odluku!“

Ostaje pitanje koga onda treba sudski 'ovršiti' kad u Švicarskoj odluka postane 'ovršna' odnosno od koga naplatiti ovih nemalih 5 milijuna eura, od Ive Sanadera ili od Roberta Ježića koji se, teško bolestan, liječi u, za hrvatsko pravosuđe, 'nedostupnoj' Švicarskoj? Ali, ima tu još nešto, na prvi pogled 'sitnica': Radnici (bivšeg Ježićevog) Diokija prije mjesec dana poslali su otvoreno pismo predsjedniku Ivi Josipoviću zbog donacije u iznosu od 'sitnih' 200.000,00 kn koje je dobio od tvrtke DIOKI d.d., Zagreb, za vrijeme predsjedničke kampanje. Podsjetimo, pravnik po struci, Ivo Josipović – oličenje Nove Pravednosti, obećao je vratiti ovaj novac u slučaju dokazanih ilegalnih radnji…a i sam je javno optužio Ivu Sanadera za čin veleizdaje!

Idemo dalje. Ovih dana se u Parizu rješava tužba hrvatske države protiv 'lopovskog' MOL-u, koji je, stoji u tužbi, od 2003. godine oštetio INA-u za 6,2 milijardi dolara!? Ministar Ivan Vrdoljak-friški 'naftaš', tuče se šakom u svoja junačka prsa i kaže: „Naravno da im je bilo lakše razgovarati sa Sanaderom, koji je prodao hrvatske nacionalne interese. Njime su Mađari bili zadovoljni i nisu ga nikad diskreditirali. Sa mnom neće tako proći“, jer: „Ja sam ministar u Vladi Republike Hrvatske, Hrvat kojemu je to jedina domovina“, euforično kliče nacionalno nabildani Ivan Vrdoljak. Evo što o Vrdoljaku kaže Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković: „Što se gospodina Vrdoljaka tiče, koliko ja mogu proniknuti u motive njegova istupanja, on je zazivao pravomoćnost presude protiv gospodina Sanadera smatrajući da je ona ključni element u pregovorima s MOL-om i da predstavlja temelj za poništenje među-dioničarskog ugovora. Ne moram napominjati da je time radio pritisak na Vrhovni sud, posebno ako se ima na umu da se Hrvatska vlada u arbitražnom postupku s MOL-om pozivala na prvostupanjsku presudu protiv gospodina Sanadera. U tim okolnostima, prezentiranim kao zaštita nacionalnih interesa, sud je doveden u vrlo delikatnu poziciju, u kojoj je bilo teško ne podleći takvom (političkom) pritisku.“Unatoč ozbiljnoj i 'teškoj' tužbi protiv MOL-a, žestoki ministar propalog nam gospodarstva, Ivan Vrdoljak, ipak je spreman i dalje s MOL-om pregovarati; o čemu to!? Dakle, Ivan bi figurativno rečeno stisnuo i pustio vjetar istovremeno, ili…!?

Postavlja se pitanje hoće li i on poput Sanadera ipak 'prodati hrvatske nacionalne interese' ako mu netko od MOL-ovih 'lopova' u nekom pariškom restoranu ponudi nešto više od 10 milijuna eura i tu izdaju evidentira nekakva 'tajna, para-obavještajna služba' nekakvom autističnom snimkom? U ovoj 'Lijepoj našoj' i tako ništa više nije lijepo, sve je paranormalno od vrha političke vlasti, premijera vlade i predsjednika države, pa sve do pravosuđa podvrgnutog nekakvoj paranormalnoj Novoj Pravednosti patentiranoj na Pantovčaku uz podršku s Trga svetog Marka!

A što se prave veleizdaje tiče kad je INA u pitanju i taj čin je već davno obavljen, još 2003. godine, za paranormalnih 505 sa crtom milijuna dolara a inicijalno ga je obavila vrhunska ekipa Kukuriku prethodnika sastavljena od naftnih para stručnjaka poput Linića, Crkvenca, Jurčića i Račana!

Usporedimo: Četvrtina INA-e MOL-u je 2003.godine 'darovana' za 505 (bombona sa crtom) milijuna dolara što znači da je tadašnja aproksimativna vrijednost kompanije bila 4 puta 505 milijuna odnosno 2,020.000.000 dolara a Mađari su kroz proteklih 11 godina 'uspjeli' napraviti tri puta veću štetu ili ukupno, kako kaže bistroumni Ivan Vrdoljak, 6,2 milijarde dolara. Tko je onda bio veleizdajnik nacionalnih interesa 'u startu' nije teško zaključiti, zar ne!?

Damir Kalafatić