Hrvatska nije balkanska zemlja

Važnija je autocesta od Šestanovca do Međugorja

Zemljopisno i kulturologijski, Hrvatska nije balkanska zemlja pa zato nije ni dio tzv. „zapadnog Balkana“. To sam argumentirano već pojasnio u članku objavljenu na portalu www.hrvatski-fokus.hr (1). Na temelju povijestnih iskustava dopustivo je tvrditi da se u svakom kopnenom povezivanju Hrvatske s Balkanom kriju potencijalne opasnosti po opstojnost hrvatske države i opstanak hrvatskog naroda. U narodu se kaže „Oprez je majka mudrosti“, a dopuštam si dodati „i preduvjet ispravna postupanja za postignuće sigurnosti“. Neupitno je da treba težiti prema uspostavi dobrih odnosa među narodima i državama, ali je iluzorno očekivati da se to može lako i uvijek ostvariti.

Povijestna iskustva nalažu oprez kad je riječ o Hrvatskoj i državama iz njezina najbližeg susjedstva. Zato i glede izgradnje modernih prometnica treba biti oprezan i davati prednost strateški i egzistencijski pouzdanijim rješenjima, poglavito ako ih je moguće ostvariti. Trenutačno je u hrvatskoj javnosti najveća pozornost usredotočena na projekt izgradnje autoputne jadransko-jonske poveznice. Prema prvoj informaciji poveznica bi cjelinski trebala biti izgrađena priobalno, kako u Hrvatskoj tako u Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj. Vjerojatno je to gospodarstveno i strateški optimalno rješenje za svaku državu koju prometnica povezuje sa susjedstvom. No, politički elitnici ne mogu odoljeti iskazivanju svoje mudrostno oskudne moći. Ne raspolažem argumentima da išta pouzdana izreknem o stavovima političara drugih država, ali se usuđujem izreći svoj stav glede ponašanja hrvatskih političkih elitnika. Zajedno s predsjednikom vlade, nealkarskim nečastnikom iz Cetinske krajine, požurili su se da utanače provedbu hrvatskog dijela autoputne poveznice kroz Popovo polje, dakle područje tzv. Republike srpske s kojeg se granatiralo Dubrovnik i okolicu i s kojeg je tadašnji „vožd“ najavljivao da će „izgraditi novi, ljepši i još stariji Dubrovnik“. Ne treba ih koriti zbog njihove odluke, već ih u cjelini fizički preseliti u Popovo polje da se odatle dive ne doduše još starijem, ali svakako još ljepšem i slavnijem Dubrovniku. Može im se, ako želi, pridružiti i gospar Andro.

Ako se već željelo gospodarstveno pomoći susjednoj državi Bosni i Hercegovini, moglo se to učiniti na prikladniji i moralno ispravniji način, počevši s izgradnjom autoceste već od Šestanovca, pa nastaviti Zabiokovljem do Međugorja. Time bi se hrvatskom predsjedniku vlade omogućilo, da nakon što je zanemario uzdanje u Gospu Sinjsku, prolazom i boravkom u Međugorju počne domoljubnije i rodoljubnije razmišljati, što bi u njemu moglo pobuditi i uzdanje u Boga. Možda se ponetko u vladajućim strukturama već počeo nadati da će ih Bog uputiti ispravnijim životnim putovima od onih kojima se sada kreću.

Bilješka:

1. M. Bošnjak, Karpatski poluotok ispravan je naziv najvećega poluotoka europskog juga, www.hrvatski-fokus.hr, 14. 9. 2012.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik