Srbijanski dojam o Titi

Mrze ga, ne vole ga, ali grob mu ne miču

 

 

"I tebi dođe crni dan, svinjo. Mater ti jebem hrvatsku,

pucao si na srpske vojnike u Prvom svetskom ratu,

vešao žene i nejač. Govno jedno ustaško".

Svetislav Basara, Mein Kampf

 

Nakon što je u Srbiji razgrabljeno prvo izdanje romana „Mein Kampfa“ Svestislava Basare, njegov roman je objavio zagrebački nakladnik Ljevak. Tu je književna kritika knjigu proglasila antifašističkom burleskom. Autor se bavi fašizmom u jučerašnjoj Srbiji i današnjoj Srbiji. Radnja romana događa se u bolnici, na odjelu neurologije. Sva sječanja glavnih junaka vezana su za bolnicu. Moto knjige su stihovi  Williama Butlera Yeatsa iz Drugog dolaska: Najboljima manjka svako uvjerenje, Najgori su puni intenzivne strasti. (The best lack all convition, while the worst are full of parssionate intensity, William Butler Yeats 1860 – 1939, The Second Coming). U knjizi je prijevod na srpskom koji glasi: „Najbolji ni u šta ne veruju, dok se najgori nadimaju od neistine”

Drugi dolazak

U kružnicama kružeći sve širim

Ne čuje više sokol poziv sokolarev

Stvari se raspadaju; središte ne drži;

Anarhija se razuzdala svijetom,

Diže se plima zamućena krvlju

I obred nevinosti posvuda se gasi:

Najboljima manjka svako uvjerenje,

Najgori su puni intenzivne strasti.

 

Svestislav Basara ne piše s povijesne distance jer „Svi su pametni s povijesne distance.“ Piše o srbijanskoj prošlosti i sadašnjosti, o korijenima srpskog fašizma i o Srbiji danas.

 

„Imbecilnost ovdje nije bolest nego politički sistem. Na snazi višestranačka diktatura. Vlada demokratski totalitarizam.“

 

Mutatis mutandis, mnogo toga što je Basara vidio i vidi u Srbiji, uočljivo je i u Hrvatskoj„. Kastinski sistem je rigorozniji od onog u Indiji. S tom razlikom što je kastinski sistem u Jugoslaviji bio postavljen naglavačke. Ološ, klatež, lumpenproletarijat – jednim revolucionarnim aktom su unaprijeđeni u bramane… Dugi niz godina činilo se da napredujemo. Ideja napretka je sama po sebi čista glupost. Metastaze kancera također svakodnevno napreduju… Sve vrijeme smo napredovali u propast… Lažni mit o dostojanstvu, kada nema ničeg boljeg, funkcionira  i na drugim mjestima… Vladajuća je niža rasa. ,,Strah od raka u Srbiji sasvim potisnuo strah od Boga.“

 

Interesantan je i dojam Srba o Josipu Brozu Titi koji je već prije bio vidljiv u jednom broju beogradskog tjednika Duga prije dvadeset i više godina u kojem je objavljena fotografija Tite u odori austrijskog dočasnika kako u Prvom svjetskom ratu leži iz nekog drveta s uperenom puškom protiv srbijanske vojske. Kad je Tito umro, u cijeloj bivšoj državi, mnogi su naglas plakali. Činilo se od žalosti za pokojinikom. Basara pak, barem što se Srbijanaca tiče, vidio je ono što drugi nisu vidjeli ili nisu smjeli očitovati: „Proplakali su od sreće a te suze su vešto predstavljene kao žalosnice.“

 

Pokraj Titina lijesa Srbin u sebi odvija sljedeći monolog: „I tebi dođe crni dan, svinjo. Mater ti jebem hrvatsku, pucao si na srpske vojnike u Prvom svetskom ratu, vešao žene i nejač. Govno jedno ustaško (str. 50.-51.). Taj isti Tito komu su dovodili pionire i pionirke nikad nije ljubio pionire nego uvijek pionirke. Ne može se reći da je bio homoseksualac ali bi danas bio barem osumnjičen za pedofiliju.

 

Svetislav Basara ne kaže koliki je broj Srba imao ili danas ima dojam da je Tito „ustaško govno“. Vjerojatno oni koji u Srbiji odlučjuju dobro znaju koliki je broj Hrvata Tito dao pobiti nakon pada Hrvatske ne samo na Bleiburgu i na križnim putevima širom bivše države 1945. nego je i godinama kasnije pod njegovom diktaturom nastavljeno ubijanje i raseljavanje Hrvata s njihovih vjekovnih ognjišta širom svijeta. Stoga, makar ga zvali i ustaškim govnom, svinjom i psovali mu mater hrvatsku, Srbi još uvijek vjeruju da Tito zaslužuje grobno mjesto u „Kući cveća“, tamo u Srbiji.

 

Pavao Blažević