Uvoz stranaca ubrzat će polarizacije u društvu
Naslov ovoga članka mogao je biti krah liberalizma, ali liberali još vladaju i na Titaniku glazba svira do kraja; ljudi umiru ispranih mozgova i srdaca, radije propada selo nego običaj. Ne postoji ta stvarnost koja će vjernike liberalizma pokolebati.
U Francuskoj su zapravo najveći dio izbornoga tijela (nešto preko trećine) nosili tradicionalisti Marine Le Pen (1968.), ali neprincipijelnom koalicijom (kao semafor u Njemačkoj, crveni, žuti i zeleni) je izborna matematika drugoga kruga potisla konzervativce na treće mjesto. Treba imati u vidu da je barem 20 % imigranata, koji će, iako izuzetno konzervativnih nazora, glasovati radije za liberale ili socijaliste negoli za našu “Maricu” Le Pen. To je zanimljivo da useljenike smeta francuski nacionalizam. Glasači su anacionalni i režimski uvijek kancelarija i mladi (sasvim neprirodno mladost se protegla do 40. godine), te Pariz. Osobito rastužuje kako su mladima mediji isprali mozak i nametnuli im neke glamour “vrijednosti”.
Socijalisti koje se ne žene, a niti udaju
Razgovaram s osobom od oko 25 godina koja za sebe kaže da je socijalist. Pitam što to znači u kulturnom, ekonomskom, socijalnom pogledu? Znači li to simpatiju prema Che Guevari (1928.), Staljinu (1879.), Lenjinu (1870.), Brežnjevu (Leonid Iljič, 1906.)? Ili to znači želju da budu veća socijalna davanja (socijalni stanovi, pomoć mladim majkama, starcima), ili da temeljne grane gospodarstva budu u rukama države?
Današnji socijalisti su kamilica koja se ne ženi (udaje), ne želi imati djecu, daje psima i mačkama ljudske karakteristike i zalaže se za ulazak u državu naroda i narodnosti koji se neće asimilirati. I naravno borba za prava homoseksualaca i njihovih raznoraznih derivata. Usto ide podrška cjepivu, pobačaju i drogama, i počesto vrlo jednostrano gledanje na tragični rusko-ukrajinski sukob.
Izgubili smo bitku za mlade (širom Europe), i to zahvaljujući medijima i školskom sustavu, ali i grijehom struktura, od Crkve koja se prilagođava trenutnom stanju u društvu (dakle reformira se, liberalizira) do pučkih stranaka (uključujući HDZ) koje su u osnovi liberali. Ali ako okrenemo perspektivu shvatit ćemo da Marie Le Pen ima više od polovice francuskih domorodaca na svojoj strani; stoga i demokrati u Americi (liberali) žele propusne granice da dobiju glasove useljenika.
Nekima nije jasno kako to da su “ljevičari” poput slikara Picassa, književnika Sartrea i predsjednika Mitteranda imali podršku SAD -a i njegovih službi. Kao što im nije jasna koalicija nespojivih lijevih i liberala u Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u. Ili posvećenost Zapadu (Engleskoj i SAD -u) Josipa Broza (1892.); djeca mnogih komunista su se školovala na Zapadu ili tamo razvila biznise.
Ništa ne ćete čuti od ljevičara protiv povlačenja gotovine iz opticaja, čime bi bili pogođeni mali poduzetnici, seljaci, umirovljenici. Naravno svaka transakcija bi se pratila; teoretski osoba bi mogla biti kažnjena za ideološke prijestupe oduzimanjem platežne moći. Lijepo je sve to uviti u borbu protiv kriminala, ali organizirani kriminal od šverca cigaretama i narkoticima, do prostitucije i pranja novca u rukama je velesila. Uostalom, više se ne može prikrivati činjenica da sve poskupljuje, da lošije živimo, da novac u opticaju više nema realno pokriće u ekonomiji ili zlatnom standardu.
Upitna globalizacijska mješavina
Uvoz stranaca ubrzat će polarizacije u društvu. To nije francuski ili mediteranski problem, nedostatak smisla za dijalog i kompromise; takve stvari imali smo u Rusiji između crvenih i bijelih, u Finskoj, u Njemačkoj, u SAD-u između juga i sjevera, u Kini između Chang Kai Sheka (1887. – 1975.) i komunista. Kada nije bio moguć dijalog i suradnja pravoslavnih /svetosavskih/ Srba i katoličkih Hrvata, te Bošnjaka (muslimana) i Crnogoraca koji su prilično bliski po rasi i jeziku, kako smatrate da će biti moguća globalizacijska mješavina? (Ili sjevernih Iraca, ili Ukrajinaca i Rusa, Pakistanaca i Indijaca!) A demokršćani, ako ih uopće ima, ne bi trebali poput pok. Giullija Andreottija sastajati se s mafijašima, ili poput nekih nama bližih voziti upadljive crvene autiće i nemati objašnjenje i deklaraciju o imovini.
Zemlje bivše Austro-Ugarske (Mađarska, Slovačka, Austrija) jako se dobro drže u ovoj krizi opasnoj po svjetski mir, kao i istočni Nijemci. Koji je razlog tomu domislite se sami. A Englezi, kao i uvijek voze kontra stranom. Svakako stranom demokracije i demografije EU više ne ide. Osim Dubravke Šuice. Usporedimo Charlesad Gaullea (1890. – 1970.) vojnika, katolika i plemića) i Emmanuela Macrona, vidjet ćemo koliko je Francuska opala. Usporedimo Baerbock i Genschera. I druge… Ne treba dalje nabrajati. Sve je jasno!
