S velikim čuđenjem uočavamo približavanje neprincipijelnih koalicija kao u Francuskoj
Prvo bih se pozabavio polarizacijom europske i američke političke scene; radi se o podijeljenom društvu u kojem se dijametralno suprotno gleda na ekonomiju, vanjsku politiku, migracije, pa i svjetonazor, uključujući školstvo, odnos prema rodno spolnim pitanjima, obitelj, vjeru, nacionalnost. S velikim čuđenjem uočavamo približavanje neprincipijelnih koalicija kao u Francuskoj gdje su liberali, socijalisti, imigranti i veći dio mladeži udruženi potukli tradicionaliste.
Američki izbori su planetarno važni, jer ulozi u ukrajinskome sporu već počinju zamarati ekonomiju Zapada i u slučaja poraza, pa čak i zaključenja mira postavit će se pitanje realnosti procjena nekih političara, njihovih osobnih interesa i katastrofalnih posljedica aktiviranja rusko-ukrajinske krize, jer je Rusija agresivno uzvratila jačajući svoje pozicije u Siriji i arapskome svijetu, Kubi, Venezueli, uspostavljajući strateško partnerstvo s Kinom, Iranom, Indijom, Turskom i povlačeći globalni jug (Afrika, Azija, Južna Amerika) u dedolarizaciju i kontrolu cijene nafte i plina.
BRICS i Kina
Danas BRICS drži skoro 2/3 čovječanstva, sutra možda i 3/4, s neslućenom mogućnošću robne razmjene i bankarskoga sektora. Danas u SAD-u trećinu ekonomije drži Teksas, Kalifornija je iza njega, ali sa financijskim dubiozama i razvojem sektora koji su ranjivi, poput filmske industrije i turizma. New York nosi 8 posto nacionalne ekonomije.
Način na koji su demokrati pobijedili na prošlim američkim izborima (slanje glasačkih listića poštom, vrlo čudne i nesuvremene metode registriranja i prebrojavanja listića), način na koji se išlo potplatom na predsjednika Donalda Trumpa osobno, ne mislim pritom na njegove poslove već na privatni život, pokazuje da će kampanja biti prljava, a mogući incidenti brojni i opasni. U ulogu je i svjetski mir. S pobjedom demokrata rat u Ukrajini bi se vjerojatno proširio, možda i u JI Europu gdje su nestabilni Crna Gora, BiH, Makedonija, Sandžak. Možda i na Kavkaz. Mogući bi bili i gori scenariji.
U slučaju pobjede Trumpa to bi ojačalo europske državotvorce, iako Trump tvrdo i pravično traži sudioništvo Europljana u troškovima NATO mašinerije. Moguća bi bila i decentralizacija BiH, te poboljšanje tursko-američkih odnosa. Naravno slijedilo bi odmjeravanje snaga s Kinom, koja je po mojem mišljenju u prednosti jer su učvršćenje BRICS-a i strateško partnerstvo s Rusijom uznapredovali.
Osoba elementarne snaga
Trump ima i svoje dobre i loše strane, nikako ga nisam sklon idealizirati. Ali njegovu muškost, odlučnost i realnost ne dovodim u pitanje. On je osoba elementarne snage kakvu su nekada imali kolonizatori Divljeg Zapada. Herkul koji će pokušati urediti Augijeve štale, a ne vanjskom agresivnošću rješavati domaće probleme. Amerikanac Peter Klimley napisao je divnu knjigu o morskim psima “Tajni život morskih pasa”. Naime, predstavnik te nemani bijeli morski pas, kada je u sukobu oko plijena sa sudrugom ne nastupa razjapljenoga ždrijela i grizući protivnika. Odmjerava snagu tako što prolazeći mimogrede suparnici lupaju repom po vodi, pa nakon nekoliko ophodnji jači ili gladniji ostaje na poprištu dočim “poraženi” otpliva dalje. Toliko svijesti imaju i neinteligentne ribe superpredatori da se čuvaju fatalnih sukoba. Ljudi to svi nemaju, elita živi u nerealnom svijetu previsokih uloga. Ili-ili.
Atentat sam po sebi ne zaslužuje opsežan komentar. Dvadesetogodišnjak iz provincije (prosječan dohodak, stanovništvo 97 % bijelci) poluautomatskom puškom (loš odabir) penje se na krov (udaljenost oko 100 metara?) u gradiću od blizu 15.000 stanovnika, u publici 50.000 ljudi i uspijeva ispaliti osam metaka ranivši dvije osobe i okrznuvši Predsjednika.
Pokretna meta na stotinjak metara, okrznuti uho, ipak se vidi da je vježbao. Ali i da je osiguranje “fulalo”. Kao što je fulao i naš tisak (osobito Tomislav Krasnec iz Večernjega lista) i većina europskih političara promašivši svojim komentarima bit teme.
