Šest posto Talijana dobilo veća prava od većinskoga hrvatskog naroda
Ima li IDS politički i moralno pravo nametnuti dvojezičnost većinskom hrvatskom stanovništvu, bez da raspiše referendum? IDS je 28 godina na vlasti u Istri, ali nema potporu većine građana Istre. Zahvaljujući nakaradnom izbornom Zakonu održava se na vlasti;
•Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem, pa se on dijeli raznim udrugama, nacionalnim manjinama, braniteljskim udrugama i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
•Malom izlaznošću na izbore. Evo primjer, na lokalnim izborima 2017. godine,za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50.360 birača, na izbore izašlo je njih 18.791 ili 37,31 %. Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača ,što je u postotku 51,83 %, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740 birača.
•Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9740 prema 50.360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću!
Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼ građana Istre, U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187.474 osobe sa pravom glasa. Na izbore je izašlo 84.618 glasača, što je izlaznost u postocima 45,14 %. Od glasača koji su izašli na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46.548 glasača što iznosi 56,78 %. od izašlih birača na izbore. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187.474 broj 46 548 koji su glasali, taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. http://www.izbori.hr
Sav taj rad, sav taj teror i patnje poništio je IDS sa svojim statutima, po kojima je talijanska nacionalna manjina dobila veća prava nego joj po etničkom sastavu pripadaju. To je potvrdio i Furio Radin u intervjuu Glasu Istre. Evo točno po gradovima i općinama sa uvedenom dvojezičnošću koliki je udio talijanske manjine u ukupnom broju stanovništva. Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10gradova i 31 općina. Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika, a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika, a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.
Gradovi
1. Brtonigla-Verteneglio
Prema popisu iz 2011,godine
Hrvati 44,83%
Talijana 30.14%
Jedina općina koja po etničkom kriteriju ima pravo na dvojezičnost
2. Buje-Buie
Hrvata 48,73%
Talijana 24,33%
Nema 1/3 Talijana, znači ne bi trebala biti dvojezična, a je!
3. Novigrad-Cittanova
Hrvata 66,42%
Talijana 10,2 %
4. Poreč-Parenzo
Hrvati 74,82%
Talijani 3,23%
5. Pula-Pola
Hrvati 70,41%
Talijani 4,43%
Poreč i Pula potpuno su politički dobili dvojezičnost, iako po etničkom udjelu Talijana nemaju nikakvih uvjeta. Zar je to bio cilj Ustavnog zakona o pravima manjina? Da se talijaniziraju općine i gradovi sa 3-4 % talijanskog stanovništva, u odnosu na 70% Hrvata?
6. Rovinj-Rovigno
Hrvati 63,34%
Talijana 11,25%
7. Umag- Umago
Hrvati 60,35%
Talijani 14,57%
8. Vodnjan-Dignano
Hrvati 51,64%
Talijani 16,62%
Općine:
1. Oprtalj-Portole
Hrvati 56,12%
Talijani 14,35%
2. Fažana –Fasana
Hrvati 71,72%
Talijani 4,76%
I tako je IDS-ova demokracija, multikulturalnost, tolerancija i multietničnost oduzela nama istarskim Hrvatima nacionalni identitet, pa se pitamo u kojoj mi to državi živimo, Hrvatskoj ili Italiji?
Diskriminirajući članci u statutima pojedinih općina i gradova u Istarskoj županiji, koji nisu u skladu sa Ustavom RH. Pojedini statuti općina i gradova su diskriminirajući u zapošljavanju.
Članak 44.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
Članak 46.
Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak 55.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Članak 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina
(5) Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
Znači zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer prema nacionalnim manjinama, a nije zabranjeno poduzimanje mjera koje idu na štetu većinskog naroda?
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
Prije devet godina Ustavni sud donio je Odluku kojom su 11. i 12. izborna jedinica („dijaspora” i manjine) neustavne.
Upravo 29. srpnja, je obilježeno 8. obljetnicu Ustavne odluke u kojoj se 11. i 12. izborna jedinica proglašavaju neustavnima. U toj odluci, među ostalim, piše: “Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava.”
Ova je odluka stara devet godina. Prošla su već dva (protuustavna) izborna ciklusa – ali su 11. i 12. izborna jedinica još uvijek u Izbornom zakonu i u izbornome sustavu! Zašto g. Šeparović ne pozove na red predsjednika Vlade? Zašto ne zaustavi neustavne izborne cikluse?
Što se, pak, Vukovara tiče, poželjno bi bilo da predsjednik Ustavnog suda pročita Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, članak 8. Tada će shvatiti kako su “ćirilične ploče” u Vukovaru protuustavno i protuzakonito postavljene. Neka se zatim pozabavi europskom pravnom stečevinom i preporukama Venecijanske komisije. Tada će shvatiti kako je koncept “nacionalnih manjina” diskriminacijski i potpuno zastario. Hrvatska je država u kojoj su svi njezinu državljani ravnopravni, bez obzira na njihovu vjeru, narodnost, spol i političko opredjeljenje. S obzirom na Odluku Ustavnog suda iz 2011. koju sam ovdje navela, stječe se dojam kako je i Ustavni sud svjestan da je protuustavno nekome na temelju narodnosti oduzimati ili dodavati bilo kakva (politička) prava.
Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.
U statutima općina i gradova u Istri piše kako slijedi:
Novigrad-Cittanova
Statut
Članak 25. U tijelima lokalne samouprave odnosno područne (regionalne) samouprave, ustanovama i drugim javnim pravnim osobama za radna mjesta na kojima se neposredno komunicira s građankama/građanima, obvezatno je poznavanje hrvatskog i talijanskog jezika.
Znači da se ne može ni natjecati sa posao pripadnik većinskog hrvatskog naroda koji ne zna talijanski jezik. To je protuustavni članak, jer svi po Ustavu RH imamo jednaka prava na rad i slobodu rada.
Suživot i mir ostvaruju se samo uzajamnim uvažavanjem i poštivanjem u skladu sa brojnosti pripadnika nacionalnih manjina, nikako nametanjem i prisilnom talijanizacijom.
Osam zagarantiranih mjesta u Saboru daje manjincima veliku i izborno neopravdanu moć odlučivati o Vladi i njezinom predsjedniku, te vezano uz to, o svemu što se tiče političkog života i hrvatske svakodnevnice.
Time se, također, hrvatski državljani koji nisu pripadnici nacionalnih manjina dovode u diskriminatoran položaj sa samo jednim „važećim glasom“, a država Hrvatska i nova Vlada postaje sredstvo potencijalnih mučnih pregovora, pa čak i ucjena.
Također hrvatski državljani po svijetu prisiljeni su svoje ustavno biračko pravo ostvarivati na iznimno diskriminatoran i ponižavajući način.
U inozemstvu je osiguran mali broj biračkih mjesta i birači najčešće moraju stotinama kilometara putovati kako bi ostvarili svoje pravo. Uz to moraju se i registrirati za svaki izborni ciklus. Ranije se predlagalo da se za XI. izbornu jedinicu uvede dopisni sustav glasovanja, ali to još uvijek nije omogućeno. Nego baš suprotno ;
O prijedlozima da se omogući dopisno i elektroničko glasovanje, Arsen Bauk, bivši ministar uprave u Milanovićevoj vladi (od 2011. do 2016.) i aktualni predsjednik kluba zastupnika SDP-a izjavio je zaRTLda SDP “neće podržati izmjene Ustava koje bi išle na elektronsko i dopisno glasovanje iz vrlo jednostavnog razloga – smatramo da bi se na taj način dramatično promijenio i povećao utjecaj dijaspore na izbore!”.
Istra je zavičaj i autohtonim Talijanima i Hrvatima i manjim dijelom Slovencima! U Istri vlada suživot između Hrvata i talijanske manjine, samo što taj suživot politika IDS-a zlorabi i kvari za svoje parcijalne interese! Jer zavadi, pa vladaj i danas uspijeva, pa IDS svojom politikom stvaranja neke nove” nacije Istrijana “stvara razdor među stanovništvo, u svrhu postizanja što veće autonomije i eventualnog odcjepljenja od RH., a i na taj način sakrivanja i prikrivanja kriminalnog načina bogaćenja IDS-ovih čelnika!
Istra kroz povijest prošla dva velika egzodusa u kojima se promijenila struktura stanovništva.
•Prvi se zbio nakon Prvoga svjetskog rata, kada je Italija Rapallskim ugovorima 12. studenog 1920. dobila Istru, Kvarnerske otoke i dio Dalmacije. Iz Istre se iselilo stotinjak tisuća Hrvata po profesoru i akademiku Petru Strčiću, koji nisu htjeli živjeti pod talijanskim fašizmom, dio u prekomorske zemlje, a dio u Jugoslaviju i to u Zagreb i Osijek. U obitelji imam primjer ovog egzodusa, kada je djed mog supruga iselio najprije u Ameriku, pa se vratio, ali ne u Istru, već u Višnjevac kraj Osijeka. Tek se 1949. vratio u Istru i tu je umro u svojem zavičaju.
•Drugi veliki egzodus zbio se nakon Drugoga svjetskog rata kada je iselilo od 150 do 200 tisuća, ljudi. Točna brojka se vjerojatno nikada ne će saznati. Nisu među njima bili samo autohtoni Talijani, već i velika većina onih koje je Mussolini naselio kada je dobio Istru! Ti optanti ili esuli organizirani su u Italiji, ustanovljen je i Dan sjećanja na egzodus 10. veljače, kada se okupljaju i žaluju za “našom zemljom, la nostra terra”.
Republika Hrvatska donijela je Zakon o naknadi imovine oduzete u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine još 1992. godine i mnogo je njih podnijelo zahtjev za povrat imovine, po dostupnim podacima njih oko 3000. U Istri talijanska nacionalna manjina uživa sva prava, dok se nama istarskim Hrvatima oduzima nacionalni identitet, toponimi, omalovažavaju se istarski velikani Hrvati, stvara se animozitet prema Crkvi i Hrvatima vjernicima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više