Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava hrvatski narod
Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava hrvatski narod, jer su pored etničkog udjela za ostvarivanje prava manjina dodani politički kriteriji. U jedinicama lokalne samouprave gdje po etničkom kriteriju udjela u ukupnom broju stanovnika, manjine nikako ne bi ostvarile nikakva prava, prepušteno je strankama koje su na vlasti da statutima općina i gradova manjinska prava uzdignu iznad prava većinskog naroda. Prava nacionalnih manjina u RH Ustavnim Zakonom i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina dovela su do apsurdnih odnosa prema većinskom hrvatskom narodu. Ustavni suci, vjerojatno nisu upoznati koje su sve posljedice izazvali ti dodatni kriterij, iznad etničkog udjela u ukupnom broju stanovnika lokalnih jedinica uprave i samouprave.
Međunarodni kriteriji po kojima je Istra pripala Hrvatskoj, odnosno FNRJ i koji određuju status manjine – Međusaveznička komisija koja je izišla na teren u Julijsku krajinu pa tako i u Istru primila je 19. ožujka 1946. u zgradi Pazinskog sjemeništa trojicu svećenika: Božu Milanovića, Tomu Banka i Leopolda Jurcu. Oni su joj predali Spomenicu svećenika »Zbora sv. Pavla za Istru« sa statistikom o nacionalnoj strukturi župa u Porečko-pulskoj, Tršćansko-koparskoj i Riječkoj biskupiji. Čini se da je ta spomenica imala veću težinu za Komisiju od brojnih manifestacija koje su jugoslavenske vlasti organizirale po Istri. Talijanski pisac Fulvio Tomizza, rodom iz Istre, smatra hrvatske svećenike glavnim tvorcima prelaska Istre iz sastava Italije u sastav Jugoslavije.