Dejan Jović očistio Fakultet političkih znanosti od hrvatskoga nacionalizma

Svojoj šutnjom Fakultet podržava Jovićeve stavove

 

 

“Politička misao” je akademski časopis za politologiju i srodne discipline, koji od 1964. godine izdaje Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Časopis je u pola stoljeća izlaženja stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te u regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.

“Politička misao” objavljuje priloge iz područja političkih znanosti i političkih studija općenito, odnosno iz svih poddisciplina politologije: političke teorije, međunarodnih odnosa, komparativne politike, hrvatske politike, javne politike, područnih studija, političke komunikacije, obrambenih i sigurnosnih studija i dr. Također objavljujemo i članke iz područja koje nije moguće jednoznačno klasificirati po njihovoj pripadnosti samo jednoj disciplini nego se nalaze na „granici“ između dviju ili više disciplina: političke povijesti, ekonomske politike, političke filozofije, političke sociologije, političke psihologije, medijskih i kulturalnih studija i sl. Kao izdanje Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, objavljujemo i članke koji su neposredno vezani uz studijske programe na tom fakultetu. “Politička misao” je posebno zainteresirana za radove o hrvatskoj politici i društvu, za radove koji analiziraju Hrvatsku u globalnom kontekstu, kao i za radove koji istražuju politiku i društvo na Balkanu i u Jugoistočnoj Europi, u Europskoj uniji, u susjedstvu Europske unije, te na Mediteranu – regijama s kojima Hrvatska ima neposredni dodir.“

 

Tako zbori časopis sam o sebi i hvali se kako je eto „stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.“ Na jednoj katedri FPZ-a rekli bi, vjerojatno: postao je „brend“ („brand“).  Njegov glavni urednik je prof. FPZ-a Dejan Jović. Ako se „brendirao“ kroz dugi niz godina izgleda da je reputaciju odlučio trošiti na veliko, što se dakako podjednako odnosi i na izdavača i njegov „brend“ – FPZ.

Već danima traje afera oko „komentara“ njegova profesora, a Fakultet šuti. Pronašao sam na stranicama „Braniteljskog portala“ tek ovaj odgovor kojega su oni dobili od prodekana Andrije Henjka. "Članak je objavljen na stranici politickamisao.com u rubrici komentari. Na dnu teksta na stranici http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/#more-1135, stoji slijedeći tekst. "Dejan Jović je redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Političke misli. On je i glavni analitičar Predsjednika Republike Hrvatske. Stavovi iznijeti u ovom članku su samo autorovi i ne izražavaju službeni stav nijedne institucije".

 

Navedeni tekst je komentar autora koji je objavljen u rubrici komentari, nije prošao recenzentski postupak i kao takav nije recenzirani znanstveni rad, te nije objavljen u časopisu u dijelu u kojem se objavljuju znanstveni radovi koji prolaze recenzentski postupak. Ukratko, navedeni tekst je komentar a ne znanstveni rad – pojasnio je prodekan Henjak u odgovoru i dodao: Stranica politickamisao.com nije integralni dio web stranice fakulteta, već je zasebna stranica koja ima poveznicu sa fakultetskom web stranicom (kao i druge stranice poput primjerice stranice studentskog radija ili studentske televizije).

 

Fakultet nije odgovoran za sadržaj stranice, već je za to odgovorno uredništvo časopisa – naglasio je prodekan i dodao kako Fakultetsko vijeće nema stav o mišljenjima koja u javno objavljenim komentarima iznose zaposlenici fakulteta niti mu je posao da to čini – stoji u odgovoru prodekana prof. A. Henjka.“(“Šupiran“ s Pantovčaka, Dejan Jović „leti“ i s Fakulteta političkih znanosti?“ BP, 3. 10. 2014., Željko Huljev)

 

Fakultet se ne bi „štel mešati“ u Jovićevu ideologiju

 

Pokušavam razumjeti što je prodekan htio reći, priznajem teško mi ide, no valjda sam iz svega uspio dokučiti ono bitno: Fakulteta se to ne tiče. E. pa ne će ići. Fakultet je (unekoliko) odgovoran za stavove i postupke svojih „neakademskih“ djelatnika uključivo i onih na čišćenju, a kamo li profesora, nekmoli još i urednika tako sjajnoga, „brendiranoga“ časopisa. Kad je već nastala šteta za ugled FPZ-a, a nastala je štogod o tome gospoda profesori mislili, čudno je da se u njezinu „sanaciju“ prva nije uključila katedra prof. Bože Skoke (Odnosi s javnošću) i pokazala kako se to stručno radi, šteta smanjuje ili barem zaustavlja – „krpa“ nasip, što mu ga je „minirao“ prof. Jović.  

 

Nije on svoju umotvorinu plasirao preko „žutoga“ medija, zaskočen mikrofonom u prolazu, već na službenim stranicama Fakulteta, kao njegov profesor, pod egidom časopisa PM. Kako je pak ta stranica „nalijepljena“ na fakultetsku i časopisnu, je li se on ogradio od sebe(!) prije ili poslije, posve je nevažno. On ne može biti i ne biti profesor FPZ-a i urednik narečena PM-a, a Fakulteta se to još ne ticati. „Malo morgen“, volio je reći „Veliki Reformator“ Jugoslavije operativno i najzaslužniji za te, je'l te „nedemokratske“ i još gore referendume koje Jović „komentira“ beskrajno usrećen rezultatom škotskoga. Da je komentirao jesensku berbu vrganja, 'ajde de, no referendum je prava (i) politološka tema – tu za profesora politologije nema prostora za okolišanja i ograde. Obrazloženje kako „komentar nije recenziran“ još gora je izlika. Zar profesor politologije ne može bez recenzije napisati stručan „mrtvo hladan“ člančić o temi „referenduma“, bez obzira na svoje oduševljenje njegovim rezultatima – u slučaju škotskog propašću – već mora zapasti u euforičnu ideološku vrućicu očito zaražen virusom jugonacionalizma koja se onda manifestira buncanjem u obliku običnoga primitivnog pamfleta.

 

Sirova ideologija- ebola za politologiju

 

Politološki „laboratorij“ morao biti očišćen od ideologije, osobito sirove – ona je za politologiju, kao struku istraživanje o znanosti da i ne govorimo, politološka ebola. Ne može se očekivati kako niti jedan profesor politologije nije „zaražen“ virusom neke ideologije – ebole, no u politološki „laboratorij“ morao bi ulaziti u „skafanderu“, poput kirurga kad ulazi u operacijsku salu, pogotovo stoga što je on još i pedagog pa zarazu može prenijeti dalje – na studente. Profesor politologije kaže: „Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti – ne“. Pozdravljam profesore s FPZ-a čiji kolega insinuira kako su „želje“ („čestitke i pozdravi“) (naj)važniji za utemeljenje neke države. Sjajna, željkovita, „politologija“. Želi narod državu – ne želi, otkidat ćemo „znanstveno“ latice ivančice u ritmu „voli“ – ne voli“, pa što zadnje ispadne.  

Matematički (operacija zbrajanja) eto „ispala“ su 193 naroda koji su bidni „željeli“ državu pa čuče u Ujedinjenim narodima. Prof. Dejan Jović zarađuje (jednu) plaću kao šef odsjeka na FPZ-u – ne biste vjerovali – „Međunarodne politike i diplomacije“. Od kuda takav fakultetski „odsjek“ kad (neki) narodi ne žele državu? Fundamentalnije, Fakultet političkih znanosti postoji zahvaljujući onim „glupljim“ narodima koji su „željeli“ državu, uključujući i hrvatski. Bez države kao predmeta proučavanja i procesa u njoj i među njima ne bi ga ni bilo, a Dejan Jović ne bi imao ni priliku biti „glavni analitičar“ kod predsjednika jedne doduše „neželjene“ države. Ovo je za, politološku , rubriku „vjerovali ili ne“, zar ne?

 

Zbrajanje i oduzimanje različitih referenduma

 

Može li imalo stručan politolog, pače profesor, usporediti referendum u Quebecu i Škotskoj i još im pridodati hrvatski? Ne može, naročito ne lakonski i ideološki u nekom „komentaru“ jer su zapravo neusporedivi, svaki je slučaj za sebe. Prvo, dva su propala, hrvatski je prošao, dakle u startu – neusporedivi. Drugo, kvebečki i škotski, što njih spaja, osim te Kraljice? Tvrdim – ništa. Jedan je na jednom kontinentu, drugi na drugom – i još podkontinetu zvanom „Otok“ – stoljetnom vladaru kontinenata. Između njih je proteklo dvadeset tradicionalno brojivih godina, onih s godišnjim dobima. Nebrojivih, virtualnih, stvarnijih od stvarnosti, budući se vrijeme kreće sve većom i većom brzinom zbijajući sve više i više događaja, promjena u jedinicu t, čime se prošlost, povijest još i više zgušnjavaju – i tko zna koliko ih je od 1995. do 2014. prohujalo. Od kvebečkog do škotskog prošlo je, eto procjenjujem, možda i sto „tradicionalnih“ godina.

 

Tko su i što Kvebečani, osim što su sigurno frankofoni Kanađani? Ne usudim se u člančiću ni taknuti toga pitanja, kamoli tek tako (komparativne) analize kvebečkog i škotskog referenduna. Ali Dejan Jović se usudi mam ih zbrojiti – jedan plus jedan referendum jednako dva referenduma. A onda dva dobra referenduma „ubiše“ jednoga, blago rečeno, lošega – onaj  hrvatski. Taj „jadničak“ se pak zbio na (zapadnom) Balkanu 1991. što je u odnosu na škotski, računam, najmanje ovih suvremenih „zbijenih“ godina sto i pedeset vremenske, povijesne, razlike – u odnosu na one koje broje samo godišnja doba. A o drugim razlikama – Bože moj koliko li ih je – pa ni kompletna politologija im ne može stati na kraj, a člančić, da bi riječ…

 

I eto vam „politološke“, u bitnome ideološke analize, glavne, glavnoga analitičara i glavnoga urednika PM-a, u stanju profesora „posložiti“ čak tri referenduma odjednom i jednoga pritom „složiti“ na tlo, nogom u jaja – što je inače zabranjeno i u najgorim suvremenim gladijatorskim borbama. Ne treba mu komparativna analiza, tek operacije zbrajanja i oduzimanja: dva dobra minus jedan najgori referendum. Zašto bi ona sadržavala možda i mrvicu multidisciplinarnog pristupa, pravnog, sociološkog, socijalno psihološkog, medijskog, povijesnog, geopolitičkog…

 

A studenti?

 

Mislio sam se u odnos Jovića, FPZ-a i kolega mu profesora ne pačati, no žao mi studenata. Gdje će se zaposliti ako još i potencijalni poslodavci shvate kako nisu pod pritiskom stjecanja znanja već im slamaju moždane vijuge sirovom ideologijom i nestručnošću – a sa stajališta politologije svaka, baš svaka ideologija, podjednako jugo nacionalistička, homoseksualna, pedofilska, boljševička, zelena, žuta, crna, siva, krušaka i jabuka… ponajprije sa sobom nosi neznanje i usko znanje, a mlade ljude formira kao intelektualne invalide.

 

Prošlo je više od tjedan dana od objave Jovićeva teksta na fakultetskim stranicama – dvostruko – FPZ-a i Političke misli, a od Fakulteta ni glasa ni slovca. Šutnja se uobičajeno smatra znakom odobravanja, u stvarnosti vladajuće i drečeće virtualnosti vrijedi to još i više – na entu potenciju. Zar je na djelu odobravanje ideološki „nabrijane“, a onda nužno i nestručne „politologije“? Ah, kakva bi se galama nadigla da se neki profesor FPZ-a zabunio, napio, što li, pa u PM-u objavio komentar sa stajališta ideologije hrvatskog nacionalizma! Ali to se FPZ-u ne može dogoditi „ni u ludilu“ – glede nje je strogo „stručan“. Barem nešto. Tako Izvršni komitet CK SKH (u sjeni) u listopadu 2014. može konačno mirne duše u CK SKJ-u (u sjeni) poslati „mejl“: „Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu nema pojava hrvatskog nacionalizama, kao 1971. Stop! Raščistili smo s njim. Stop.

 

Mato Dretvić Filakov